Sveti Nikola je izuzetno poštovan svetac i najčešća je porodična slava , a ovom čudotvorcu je u Srbiji posvećeno čak 1.120 crkava. Osim što se praznuje kao najveće srpsko krsno ime Sveti Nikolaj Čudotvorac takođe je esnafska slava, odnosno zaštitnik lađara, splavara, ribara i vodeničara. Zbog toga se još naziva vodena slava.
Sveti Nikola Čudotvorac izuzetno je poštovan svetitelj u srpskom narodu i najčešća porodična slava. Ne kaže se džabe da pola Srbije slavi Svetog Nikolu,a druga polovina ide u goste. Kao porodična slava slavi se najverovatnije od najranijih dana primanja hrišćanstva, ali pouzdano se za to zna od 13. veka i reformi koje je u srpskom pravoslavlju sproveo Sveti Sava.
U Srbiji mu je je posvećeno oko 1.120 crkava, i sa crkvama posvećenim letnjem Svetom Nikoli (Prenos moštiju Svetog oca Nikolaja, 9/22. maj) oko 1.311 crkava, te je po broju hramova njemu podignutih na drugom mestu kod pravoslavnih Srba.
Porodična slava je religijski i društveni praznik porodice koju obeležava okupljanje porodice i najbližih prijatelja i familije. To je bila odlika u prošlosti, ali i danas. Jedinstvenog obrasca nema, jer u različitim krajevima Srbije postoje različiti obrasci slavskih obreda, iako je crkva propisala kako se slavi slava.
Uglavnom se proslavljala u domaćinstvima uz molitvu i zdravice, lomljenje ili sečenje slavskog kolača, zavisno od krajeva i nasleđa - od jednog pripremljenog kolača pa do četiri namenjena za svaki dan koji se slavi.
Shutterstock
Kolač, žito i sveća za Nikoljdan
Jedan se kolač nosio u crkvu na dan praznika i tamo sekao sa sveštenikom. U nekim krajevima Srbije to je činio domaćin sa bliskim komšijom kojeg za tu priliku naziva negde pop (naselja oko Vladičinog Hana, Vranja, kolačar (južna i jugozapadna Šumadija) ili komšija (okolina Kuševca). Uz slavski kolač žito je ređe pripremano. Slavska sveća je paljena do podneva, a na kolač se stavljala trokraka mala sveća (južni i jugozapadni delovi Srbije).
Slavska trpeza je uvek bila bogata, ali su se pripremala posna jela shodno statusu domaćinstva. Domaćini su nabavljali ribu, dok su domaćice pripremale svu ostalu hranu. Retko se dešavalo da neko pripremi mrsnu hranu za Sv. Nikolu. Gosti su donosili skromne darove (jabuka, cveće, šecer, ratluk). Ipak, utisak je da se i u prošlosti hrana za slavsku gozbu pripremala raskošno, naravno shodno prilikama i vremenima (rat, gladne godine i slično).
Običaji za Svetog Nikolu
Za Svetog se Nikolu ne vezuje dovoljan broj lokalnih običaja i verovanja u odnosu na činjenicu da je u Srba Nikoljdan najveće i najšire rasprostranjeno krsno ime. Mnogi ga svetkuju iskljucivo prema osnovnim načelima pripreme slave. Uglavnom su zabeležena verovanja žena i molitve koje mu upućuju na ovaj veliki praznik - nerotkinje upravo njega mole za porod, ponegde je zabranjeno obavljanje takozvanih ženskih ručnih radova.
Shutterstock
Za Svetog Nikolu se sprema posna trpeza
Osim što se praznuje kao najveće srpsko krsno ime, Sveti Nikolaj Čudotvorac takode je esnafska slava, odnosno zaštitnik zanata lađara, splavara, ribara i vodeničara. Zbog toga se još naziva vodena slava. Takođe se u narodu smatra da je zaštitnik putnika i sirotinje.
Dešava se da ukoliko otac deli slavu na sinove, jedan uzme za krsnu slavu zimskog Svetog Nikolaja, a drugi letnjeg, kako bi mogli da se o slavi uzajamno posećuju. U zapadnoj Srbiji proslavlja se i Nikoljsko lice, nedelju dana po Svetom Nikolaju, u isti dan i toga dana domaćica uz svecani ručak iznosi na trpezu i polovinu slavskog kolača sačuvanog za taj dan. Ovaj dan se proslavlja u porodičnom krugu bez gostiju.
Ko je bio Sveti Nikola?
Svetog Nikolaja Čudotvorca je narod još za života proglasio svetiteljem. Bio je izuzetno istinoljubiv, veliki borac za pravdu i milosrdan. Nije uskratio pomoć nikom ko mu je zatražio. Spasavao je mnoge od bolesti i sigurne smrti, pružao je utehu i utočište siromašnima i nemoćnima. Zabeleženo je da mu je lice uvek izgledalo kao da iz njega isijava neka naročita svetlost.
Sveti Nikola pre svega je uspostavljen kao zaštitnik moreplovaca. Veruje se da rukovodi svim vodama na svetu, te da spasava ljude od nesreća i brodoloma. Mnogi se moreplovci pomole Svetom Nikoli pre nego što se otisnu na putovanje.
Darujte decu
Budući da je Sveti Nikola poznat i kao zaštitnik dece, od davnina je postojao običaj da se na dan kada se ovaj svetac slavi, daruju deca orasima, jabukama i slatkišima. Tokom noći, dok deca spavaju, Sveti Nikola bi im ostavio darove u cipele ili pokraj prozora. Deca bi naročito za taj dan očistila svoje cipele i stavila ih blizu kreveta kako bi se ujutru prvo njima obradovala. Na jugu Srbije tradicionalno se na ovaj dan prave šareni kolači u obliku ptice. Zajedno sa pogačom i vinom odnose se u crkvu na osveštenje molitvom i vinom. Nakon toga, služe se gostima, a pre svih deci.
U Vizantiji je na Svetog Nikolu bio običaj da se na taj dan amnestiraju zatvorenici. U narodu postoji verovanje da će onome ko danas oprosti dug sledeća godina biti bogata i plodna.
Postoji i verovanje da danas ne treba nikoga podsećati na dug, niti mu dodatno otežavati položaj zbog toga što je dužnik.
Iako mnogi veruju da crveni konac štiti od zlih sila, ruski naučnik tvrdi da nas duboka duhovna dimenzija ovog okultnog simbola može odvesti na pogrešan put.
Ukrajinske vlasti nasilno ušle u hram, uklonile mošti svetitelja i izazvale međunarodne reakcije. Zahtev upućen UN-u – hoće li svetska zajednica zaštititi ovo pravoslavno nasleđe?
Poseta lavri Svetog Save Osvećenog u Judejskoj pustinji svedočanstvo je žive duhovne veze Srpske pravoslavne crkve sa svetim mestima Hristovog života, stradanja i vaskrsenja.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
U manastiru Svetog Nikolaja, na praznik posvećen ovom velikom svecu, služena je arhijerejska liturgija. Mitropolit mileševski ukazao je na snagu svetitelja kao duhovnih utočišta, a tom prilikom dodeljena su i visoka crkvena priznanja najzaslužnijima za obnovu manastira.
Primećujući teške okolnosti u kojima ljudi odrastaju, kao i ekonomsku krizu, mati Serafima dodaje da je svaki novi dan i mala uspešna borba dokaz postojanja heroja današnjice.
Svetinja podignuta na mestu stradanja, postaje simbol molitve i sabornosti – mitropolit kruševački osveštao poslednji krst, a prve liturgije uskoro će odjeknuti sa Bagdale.
Nekada simbol topline bakine kuhinje, danas duhovna gozba i u dane posta – sa suvim voćem, orasima i medom, sutlijaš ostaje poslastica koja spaja prošlost i sadašnjost, podsećajući nas na lepotu jednostavnih darova.
Nakon cenzurisanja božićnih čestitki i dekoracija, još jedan veliki hrišćanski praznik postaje meta političke korektnosti – britanska škola otkazala proslavu praznika Vaskrsenja Hristovog, dok se širom Evrope beleže slični slučajevi potiskivanja hrišćanskih tradicija pod plaštom neutralnosti.