ONI ĆE SIGURNO IZGUBITI I SEBE I SVOJU PORODICU! Arhimandrit Vasilije ozbiljno opomenuo ovu vrstu ljudi
Milosrđe temelj hrišćanskog života.
Skinuo je svešteničku odoru, da bi maskiran u vojnika obilazio gonjene crkve u ranom hrišćanstvu, postavljajući sveštenike i episkope, osnažujući pravoslavlje i boreći se protiv arijanske jeresi.
Sveti sveštenomučenik Jevsevije, episkop samosatski, bio je veliki borac protiv arijanske jeresi i nepokolebljivi branitelj pravoslavlja. Njegova strastvena borba za istinu i pravdu ostavila je dubok trag u istoriji crkve, osvetljavajući put mnogima koji su čeznuli za duhovnim vođstvom i svetlom vere.
Kada je antiohijski presto ostao upražnjen, Jevsevije je svojom mudrošću izabrao Meletija za patrijarha, čoveka koji je svojim životom i delima zaslužio najveće pohvale, čak i od Svetog Jovana Zlatousta. Međutim, arijanci su brzo proterali Meletija iz Antiohije, pokušavajući da uguše pravoslavnu veru.
U vreme vladavine Julijana Odstupnika, poznatog po svom progonu hrišćana, Jevsevije je skinuo svoje svešteničke odore i obukao vojničko odelo. Pod maskom vojnika, obilazio je gonjene crkve po Siriji, Finikiji i Palestini, hrabreći vernike i postavljajući potrebne sveštenike, đakone i episkope, čuvajući tako plamen pravoslavlja.

Nakon smrti Julijana Odstupnika, Jevsevije je savetovao Meletija da sazove sabor u Antiohiji 361. godine, gde su se okupilo 27 arhijereja. Na ovom saboru, arijanska jeres je još jednom osuđena, a pravoslavna vera je potvrđena onako kako je izražena na Prvom vaseljenskom saboru.
Međutim, dolaskom cara Valenta, pravoslavlje je ponovo bilo izloženo progonima. Sveti Meletije je prognan u Jermeniju, a Jevsevije u Trakiju. Kada se car Gracijan popeo na presto, dao je slobodu crkvi i vratio zatočene arhijereje na njihova mesta. Tako su se Meletije vratio u Antiohiju, a Jevsevije u Samosat.
U tom periodu, mnoge eparhije i parohije bile su bez pastira, pa je Jevsevije neumorno pronalazio i postavljao zakonite vođe narodu. Dok je sa izabranim episkopom Marinom boravio u gradu Dolihin, kako bi ustoličio novog arhijereja i izobličio arijansku jeres, fanatički jeretik je bacio ćeramidu sa krova na Jevsevijevu glavu. Od te smrtonosne rane, ovaj veliki branitelj pravoslavlja i svetitelj upokojio se 379. godine, ali njegova duša nastavlja da živi u večnom blaženstvu raja.
Danas slavimo jednog od hrabrih hrišćanskih velikana koji je nepokolebljivo branio veru u najtežim vremenima.
Srpska pravoslavna crkva se 5. septembra seća života i mučeništva episkopa Lionskog, koji je svojom borbom protiv gnosticizma i nepokolebljivom verom ostavio neizbrisiv pečat u istoriji hrišćanstva.
Današnji praznik podseća nas na nesalomivu veru i ljubav majke i njenog deteta koji su se suočili s mučeništvom radi Hrista. I posle upokojenja, njihove čudotvorne mošti vekovima nastavljaju da pružaju utehu vernicima širom sveta.
Verni pravoslavni narod okuplja se u hramovima slaveći ovog svedoka vremena kada je Hrist hodao Zemljom. On nas podseća na moć molitve i Božju zaštitu u situacijama koje deluju beznadežno, dok njegova dela ostaju večni svetionik u tami sveta.
Starac Simeon smatra se danas zaštitnikom male dece.
Sretenje većina prepoznaje po datumu, a retko po njegovoj suštini: susret koji je u tišini jerusalimskog hrama promenio način na koji hrišćanstvo razume Boga, čoveka i spasenje.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Sretenje Gospodnje po starom i Svetog apostola Onisima po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Klaudija la Columbierea, dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika.
Sretenje se takođe naziva i "Hristovo sretenje u hramu" ili "Hristovo prikazanje".
Isceljivao je bolesti i izgonio zle duhove.
U selu Vasta crkva iz 12. veka odoleva vremenu i ljudskim rukama, dok njeni listovi i grane stvaraju neponovljiv spoj vere, prirode i istorije.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Vikarni episkop Stefan služio liturgiju, dok je jerej Miroslav Vasić u besedi podsetio da vera znači prepoznati Hrista u svakom gladnom, bolesnom i usamljenom, i živeti ljubav svakodnevno.
Jednostavno, sočno i izdašno jelo koje se nekada pripremalo u danima kada crkva ne propisuje post, a danas može da postane omiljeni ručak svakog dana.
Sretenje većina prepoznaje po datumu, a retko po njegovoj suštini: susret koji je u tišini jerusalimskog hrama promenio način na koji hrišćanstvo razume Boga, čoveka i spasenje.