Skinuo je svešteničku odoru, da bi maskiran u vojnika obilazio gonjene crkve u ranom hrišćanstvu, postavljajući sveštenike i episkope, osnažujući pravoslavlje i boreći se protiv arijanske jeresi.
Sveti sveštenomučenik Jevsevije, episkop samosatski, bio je veliki borac protiv arijanske jeresi i nepokolebljivi branitelj pravoslavlja. Njegova strastvena borba za istinu i pravdu ostavila je dubok trag u istoriji crkve, osvetljavajući put mnogima koji su čeznuli za duhovnim vođstvom i svetlom vere.
Kada je antiohijski presto ostao upražnjen, Jevsevije je svojom mudrošću izabrao Meletija za patrijarha, čoveka koji je svojim životom i delima zaslužio najveće pohvale, čak i od Svetog Jovana Zlatousta. Međutim, arijanci su brzo proterali Meletija iz Antiohije, pokušavajući da uguše pravoslavnu veru.
U vreme vladavine Julijana Odstupnika, poznatog po svom progonu hrišćana, Jevsevije je skinuo svoje svešteničke odore i obukao vojničko odelo. Pod maskom vojnika, obilazio je gonjene crkve po Siriji, Finikiji i Palestini, hrabreći vernike i postavljajući potrebne sveštenike, đakone i episkope, čuvajući tako plamen pravoslavlja.
Foto: SPC
Ikona Svetog sveštenomučenika Jevsevija
Nakon smrti Julijana Odstupnika, Jevsevije je savetovao Meletija da sazove sabor u Antiohiji 361. godine, gde su se okupilo 27 arhijereja. Na ovom saboru, arijanska jeres je još jednom osuđena, a pravoslavna vera je potvrđena onako kako je izražena na Prvom vaseljenskom saboru.
Međutim, dolaskom cara Valenta, pravoslavlje je ponovo bilo izloženo progonima. Sveti Meletije je prognan u Jermeniju, a Jevsevije u Trakiju. Kada se car Gracijan popeo na presto, dao je slobodu crkvi i vratio zatočene arhijereje na njihova mesta. Tako su se Meletije vratio u Antiohiju, a Jevsevije u Samosat.
U tom periodu, mnoge eparhije i parohije bile su bez pastira, pa je Jevsevije neumorno pronalazio i postavljao zakonite vođe narodu. Dok je sa izabranim episkopom Marinom boravio u gradu Dolihin, kako bi ustoličio novog arhijereja i izobličio arijansku jeres, fanatički jeretik je bacio ćeramidu sa krova na Jevsevijevu glavu. Od te smrtonosne rane, ovaj veliki branitelj pravoslavlja i svetitelj upokojio se 379. godine, ali njegova duša nastavlja da živi u večnom blaženstvu raja.
Bivši državni tužilac Arizone i novoimenovani ambasador SAD u Srbiji primio je blagoslov episkopa losanđeleskog i zapadnoameričkog pred početak diplomatske misije – emotivan susret u Finiksu ispunjen duhovnim i narodnim jedinstvom.
Nova pravna odredba, koja uskoro stupa na snagu, izazvala je masovne pobune hrišćanske zajednice u Arunačal Pradešu, dok kritičari upozoravaju na ozbiljne posledice po verska i ljudska prava.
Iako mnogi veruju da crveni konac štiti od zlih sila, ruski naučnik tvrdi da nas duboka duhovna dimenzija ovog okultnog simbola može odvesti na pogrešan put.
Ukrajinske vlasti nasilno ušle u hram, uklonile mošti svetitelja i izazvale međunarodne reakcije. Zahtev upućen UN-u – hoće li svetska zajednica zaštititi ovo pravoslavno nasleđe?
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Srpska pravoslavna crkva se 5. septembra seća života i mučeništva episkopa Lionskog, koji je svojom borbom protiv gnosticizma i nepokolebljivom verom ostavio neizbrisiv pečat u istoriji hrišćanstva.
Današnji praznik podseća nas na nesalomivu veru i ljubav majke i njenog deteta koji su se suočili s mučeništvom radi Hrista. I posle upokojenja, njihove čudotvorne mošti vekovima nastavljaju da pružaju utehu vernicima širom sveta.
Verni pravoslavni narod okuplja se u hramovima slaveći ovog svedoka vremena kada je Hrist hodao Zemljom. On nas podseća na moć molitve i Božju zaštitu u situacijama koje deluju beznadežno, dok njegova dela ostaju večni svetionik u tami sveta.
Danas SPC i njeni vernici s radošću obeležavaju praznik posvećen ovoj dvojici prvoapostola, čiji životi su ispunjeni preumljenjem, verom i požrtvovanjem, dok je nekima ovaj dan i krsna slava.
Primećujući teške okolnosti u kojima ljudi odrastaju, kao i ekonomsku krizu, mati Serafima dodaje da je svaki novi dan i mala uspešna borba dokaz postojanja heroja današnjice.
Svetinja podignuta na mestu stradanja, postaje simbol molitve i sabornosti – mitropolit kruševački osveštao poslednji krst, a prve liturgije uskoro će odjeknuti sa Bagdale.
Nekada simbol topline bakine kuhinje, danas duhovna gozba i u dane posta – sa suvim voćem, orasima i medom, sutlijaš ostaje poslastica koja spaja prošlost i sadašnjost, podsećajući nas na lepotu jednostavnih darova.
Nakon cenzurisanja božićnih čestitki i dekoracija, još jedan veliki hrišćanski praznik postaje meta političke korektnosti – britanska škola otkazala proslavu praznika Vaskrsenja Hristovog, dok se širom Evrope beleže slični slučajevi potiskivanja hrišćanskih tradicija pod plaštom neutralnosti.