Skinuo je svešteničku odoru, da bi maskiran u vojnika obilazio gonjene crkve u ranom hrišćanstvu, postavljajući sveštenike i episkope, osnažujući pravoslavlje i boreći se protiv arijanske jeresi.
Sveti sveštenomučenik Jevsevije, episkop samosatski, bio je veliki borac protiv arijanske jeresi i nepokolebljivi branitelj pravoslavlja. Njegova strastvena borba za istinu i pravdu ostavila je dubok trag u istoriji crkve, osvetljavajući put mnogima koji su čeznuli za duhovnim vođstvom i svetlom vere.
Kada je antiohijski presto ostao upražnjen, Jevsevije je svojom mudrošću izabrao Meletija za patrijarha, čoveka koji je svojim životom i delima zaslužio najveće pohvale, čak i od Svetog Jovana Zlatousta. Međutim, arijanci su brzo proterali Meletija iz Antiohije, pokušavajući da uguše pravoslavnu veru.
U vreme vladavine Julijana Odstupnika, poznatog po svom progonu hrišćana, Jevsevije je skinuo svoje svešteničke odore i obukao vojničko odelo. Pod maskom vojnika, obilazio je gonjene crkve po Siriji, Finikiji i Palestini, hrabreći vernike i postavljajući potrebne sveštenike, đakone i episkope, čuvajući tako plamen pravoslavlja.
Foto: SPC
Ikona Svetog sveštenomučenika Jevsevija
Nakon smrti Julijana Odstupnika, Jevsevije je savetovao Meletija da sazove sabor u Antiohiji 361. godine, gde su se okupilo 27 arhijereja. Na ovom saboru, arijanska jeres je još jednom osuđena, a pravoslavna vera je potvrđena onako kako je izražena na Prvom vaseljenskom saboru.
Međutim, dolaskom cara Valenta, pravoslavlje je ponovo bilo izloženo progonima. Sveti Meletije je prognan u Jermeniju, a Jevsevije u Trakiju. Kada se car Gracijan popeo na presto, dao je slobodu crkvi i vratio zatočene arhijereje na njihova mesta. Tako su se Meletije vratio u Antiohiju, a Jevsevije u Samosat.
U tom periodu, mnoge eparhije i parohije bile su bez pastira, pa je Jevsevije neumorno pronalazio i postavljao zakonite vođe narodu. Dok je sa izabranim episkopom Marinom boravio u gradu Dolihin, kako bi ustoličio novog arhijereja i izobličio arijansku jeres, fanatički jeretik je bacio ćeramidu sa krova na Jevsevijevu glavu. Od te smrtonosne rane, ovaj veliki branitelj pravoslavlja i svetitelj upokojio se 379. godine, ali njegova duša nastavlja da živi u večnom blaženstvu raja.
Dok svet strepi pred katastrofama i neizvesnošću, ruski monah i duhovnik otkriva pouku koja pokazuje da vera i unutrašnja predanost mogu stvoriti nevidljivu zaštitu – događaj koji su vlasti pokušale da izbrišu iz istorije.
Vernici svih generacija dobijaju priliku da zakorače u novi život po Hristovoj milosti - sveštenici pozivaju zainteresovane da se prijave do Velikog petka i pripreme sve što je potrebno za Svetu tajnu
Dok jedni izvori tvrde da je povod bila koreografija sa likom Svetog Simeona, drugi ukazuju na niz disciplinskih prekršaja, a različita tumačenja dodatno podgrevaju sumnje u kriterijume evropske kuće fudbala.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Srpska pravoslavna crkva se 5. septembra seća života i mučeništva episkopa Lionskog, koji je svojom borbom protiv gnosticizma i nepokolebljivom verom ostavio neizbrisiv pečat u istoriji hrišćanstva.
Današnji praznik podseća nas na nesalomivu veru i ljubav majke i njenog deteta koji su se suočili s mučeništvom radi Hrista. I posle upokojenja, njihove čudotvorne mošti vekovima nastavljaju da pružaju utehu vernicima širom sveta.
Verni pravoslavni narod okuplja se u hramovima slaveći ovog svedoka vremena kada je Hrist hodao Zemljom. On nas podseća na moć molitve i Božju zaštitu u situacijama koje deluju beznadežno, dok njegova dela ostaju večni svetionik u tami sveta.
Iza pomeranja kroz kalendar stoji precizan spoj crkvenih odluka, lunarnog ciklusa i razlika između kalendarskih sistema, zbog čega se datum svake godine iznova određuje prema strogim pravilima utvrđenim još u 4. veku.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetе mučenike Hrisanta i Dariju po starom i Svetu Mariju Egipćanku po novom kalendaru. Katolici slave Svetog Huga iz Grenobla, dok muslimani i Jevreji danas nemaju većeg opšteg praznika.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
Poglavar Rimokatoličke crkve poziva lidere da se vrate dijalogu, upozorava na stradanje nevinih i najavljuje lično učešće u Krsnom putu na Veliki petak kao simbol solidarnosti sa svima koji pate.