Po kalendaru Srpske pravoslavne crkve, 2. avgusta obeležavamo trojicu svetitelja istog imena – Ilija: gruzijskog, jerusalimskog i, na prvom mestu, starozavetnog čudotvorca čija dela pružaju inspiraciju i snagu, podsećajući nas na neprolaznu snagu Gospodnje ljubavi i zaštite.
Jedan od najvažnijih svetitelja u hrišćanskom kalendaru, Sveti prorok Ilija, rođen je 816. godine pre Hrista na prostoru današnjeg Izraela i Palestine. Prepoznat je kao veliki prorok u Starom i Novom zavetu, ali i u Talmudu i Kuranu. Ilijino rođenje bilo je obeleženo čudesnim znakom: njegov otac Savah video je anđele kako povijaju dete ognjem i daju mu plamen da jede.
Ovo je bilo predznamenje Ilijinog plamenog karaktera i njegove Bogom dane sile. Ilija je proveo mladost u molitvi, često se povlačeći u pustinju kako bi se posvetio tihovanju i razgovoru sa Bogom.
Sveti Ilija je poznat po mnogim čudesima koja su potvrdila Božiju silu: zatvorio je nebo, te nije bilo kiše tri godine i šest meseci; spustio je oganj s neba i zapalio žrtvu Bogu; molitvom je doveo kišu; čudesno je umnožio brašno i ulje u kući udovice u Sarepti i vaskrsao njenog umrlog sina.
SPC
Ikona Svetog proroka Ilije
Pred smrt je svojim ogrtačem presekao vodu u Jordanu i bio uznesen na nebo u ognjenim kolima sa ognjenim konjima. Na Tavoru se javio zajedno s Mojsejem Gospodu Isusu Hristu prilikom Preobraženja, a pred kraj sveta će se vratiti da suzbije silu Antihristovu.
Na današnji dan, SPC takođe obeležava i Svetog Iliju, patrijarha Gruzijskog, kao i Svetog Iliju, patrijarha Jerusalimskog, i Svetog Flavijana, patrijarha Antiohijskog, koji su bili veliki revnitelji vere i branitelji pravoslavlja, a umrli su u izgnanstvu zbog progona jeretičkog cara Anastasija.
Pred smrt su predvideli smrt cara Anastasija i svoju sopstvenu, pisavši jedan drugom: „Anastasije car danas umre, pođimo i mi na Sud Božji s njim.“ Dva dana kasnije, obojica su preminuli, 518. godine.
Vernici širom srpskih zemalja okupljaju se u crkvama i manastirima kako bi molitvama i svečanim bogosluženjima obeležili ovaj značajan praznik, Ilindan, koji neki vernici obeležavaju i kao krsnu slavu. Neka molitve upućene Svetom Iliji danas donesu mir i blagostanje svim vernicima, dok se sećamo njegove hrabrosti, posvećenosti i čudesnih dela koja je činio u ime Gospoda.
Iako mnogi veruju da crveni konac štiti od zlih sila, ruski naučnik tvrdi da nas duboka duhovna dimenzija ovog okultnog simbola može odvesti na pogrešan put.
Ukrajinske vlasti nasilno ušle u hram, uklonile mošti svetitelja i izazvale međunarodne reakcije. Zahtev upućen UN-u – hoće li svetska zajednica zaštititi ovo pravoslavno nasleđe?
Poseta lavri Svetog Save Osvećenog u Judejskoj pustinji svedočanstvo je žive duhovne veze Srpske pravoslavne crkve sa svetim mestima Hristovog života, stradanja i vaskrsenja.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Vernici Srpske pravoslavne crkve širom sveta proslavljaju veliki praznik Hristovog preobraženja. U svetlim trenucima, otkriva se božanska slava koju je Isus pokazao na gori Tavor.
Ovo verovanje odražava duboku potrebu za duhovnom zaštitom tokom letnjih meseci. Međutim, osnovne činjenice hrišćanske istorije ukazuju na distinkcije između starozavetnog proroka i novozavetnih svetiteljki, ističući potrebu za prepoznavanjem razlika između narodnih priča i teoloških istina.
Na uzvišenju iznad reke Moravice, između Prilika i Dobrače u ariljskom kraju, nalazi se maleno, ali duhovno moćno svetilište koje već vekovima prkosi prirodnim silama i privlači hiljade vernika koji traže mir i snagu u njenom skromnom okrilju.
U različitim krajevima pravoslavnog sveta, u narodu su se ukorenili različiti nazivi za ovog svetitelja, uglavnom zasnovani na mitološkim elementima i prethrišćanskim verovanjima koji su oblikovali njegovu sliku u predanju.
Primećujući teške okolnosti u kojima ljudi odrastaju, kao i ekonomsku krizu, mati Serafima dodaje da je svaki novi dan i mala uspešna borba dokaz postojanja heroja današnjice.
Svetinja podignuta na mestu stradanja, postaje simbol molitve i sabornosti – mitropolit kruševački osveštao poslednji krst, a prve liturgije uskoro će odjeknuti sa Bagdale.
Nekada simbol topline bakine kuhinje, danas duhovna gozba i u dane posta – sa suvim voćem, orasima i medom, sutlijaš ostaje poslastica koja spaja prošlost i sadašnjost, podsećajući nas na lepotu jednostavnih darova.
Nakon cenzurisanja božićnih čestitki i dekoracija, još jedan veliki hrišćanski praznik postaje meta političke korektnosti – britanska škola otkazala proslavu praznika Vaskrsenja Hristovog, dok se širom Evrope beleže slični slučajevi potiskivanja hrišćanskih tradicija pod plaštom neutralnosti.