TAJNA UNUTRAŠNJEG MIRA KOJU SVAKO MOŽE RAZUMETI: Reči koje donose smirenje u vremenu promena
Za 31. decembar, izabrani stihovi iz sure El Ikhlas u knjizi „Kuran – 365 odabranih ajeta“ podsećaju na Božju jedinstvenost i savršenstvo.
Ime i život ove svetice ostaju snažan simbol istinske vere i duhovne hrabrosti. Od nepoznate devojke iz Tira do velikomučenice koja je svojom nepokolebljivošću i čudima privukla mnoge na Hristov put, Hristina je ostala izvanredan primer nepokolebljive vere.
Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici proslavljaju Svetu velikomučenicu Hristinu, čije ime u svojoj srži nosi predodređenje za veru u Hrista. Sveta Hristina, rodom iz grada Tira, bila je ćerka namesnika carskog Urbana, poznatog idolopoklonika. Iako su njeni roditelji izabrali ime koje nosi duhovni značaj, Hristina je od najranijih dana pokazivala poseban odnos prema Bogu.
U svojoj jedanaestoj godini, bila je zatvorena u visoku kulu, gde su joj pruženi svi materijalni uslovi, ali je bila okružena idolima i ritualima koji su joj bili strani. Kroz prozore kule posmatrala je lepotu sveta i noću sjaj zvezda, što je u njenom srcu budilo čežnju za istinom. Bog, videvši njenu duhovnu žeđ, poslao je anđela koji je prekrstio Hristinu, nazvavši je nevestom Hristovom, i uputio je u bogopoznavanje.
Kada je Hristina uništila sve idole u svojim odajama, njen otac je bio besan i izveo je svoju kćerku pred sud, gde je bila podvrgnuta strašnim mukama i bačena u tamnicu, s namerom da bude pogubljena. No, dok je noć prošla, njen otac je preminuo, a mučenja su nastavili njegovi naslednici, Dion i Julijan. Njena hrabrost i čudesa koja je činila Božjom milošću privukli su mnoge neznabošce ka Hristu.
Takođe, dok je bila podvrgnuta mučenju, Dion je iznenada umro, dok je Julijan, u besu, odsekao Hristini grudi i jezik. Hristina je uzela svoj jezik i bacila ga u oči Julijanu, koji je zbog toga ostao bez vida. Na kraju, Hristina je mučenički završila svoj život pod mačem, ali je njen duh ušao u besmrtno Carstvo nebesko.
U spomen na njen svetli primer vere i hrabrosti, vernici danas pale sveće i upućuju molitve u čast ove velike mučenice. Sveti Hristina je postala simbol vere i svetosti, a njen život je podsećanje na snagu koju duhovnost može pružiti i u najtežim trenucima.

Na dan mučeničkog stradanja ovog svetitelja i arhiđakona, sećamo se njegove neprolazne vere i molitvom prizivamo njegovu zaštitu nad svim vernicima.
Praznik posvećen ovom svecu koji je mučenički stradao za Hrista, podseća nas na snagu vere, na istrajnost u molitvi i na Božju milost koja dolazi onima koji su spremni da se posvete duhovnom putu.
Ovi ugodnici Božji su svojim životima svedočili veru u Hrista: odbili su da se poklone Dioklecijanu i idolima, prolazeći zbog toga kroz strašne muke.
Današnji praznik podseća nas na nesalomivu veru i ljubav majke i njenog deteta koji su se suočili s mučeništvom radi Hrista. I posle upokojenja, njihove čudotvorne mošti vekovima nastavljaju da pružaju utehu vernicima širom sveta.
U mladosti je bio vojnik, a pošto je bio veoma obrazovan i hrabar, veoma se dopao caru Dioklecijanu, koji ga je postavio za načalnika svoje dvorske garde.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog proroka Danila po starom kalendaru, dok se po novom proslavlja Sveta mučenica Anisija Solunska. Katolici i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama, dok Jevreji obeležavaju Asarah B’Tevet, dan strogog posta, žalosti i pokajanja.
Njegova slava među Judejima u Vavilonu počela je onda kada je on izobličio dva pohotljiva i nepravedna starca, sudije judejske, i spasao celomudrenu Sosanu (Suzanu) od nepravedne smrti.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog proroka Ageja po starom kalendaru, Sećanje na 14.000 nevine dece po novom. Katolici slave Svetog Tomu Beketa, dok Jevreji i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama.
Iza drvenih zidova Lazarice kod Prolom banje kriju se čudni simboli i predanja koja i danas intrigiraju verni narod, ali i sve putnike namernike.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Sveti oci nas podsećaju da nema istinske vere bez dela, niti prave ljubavi bez žrtve.
Desert koji se podjednako rado iznosi pred goste i ostavlja za miran ili svečani porodični ručak u danima posta na ulju.
Dok se pred doček 2026. godine figurice po istočnom kalendaru nude kao amajlije za sreću, njihovo biblijsko značenje otvara neprijatna, ali važna pitanja o granici između dekoracije, sujeverja i hrišćanske savesti.