KAKO MALI KORACI VERE MOGU DONETI VELIKE POBEDE: Vrednosti koje osnažuju
Ajet 61:14 iz sure Es-Saf pokazuje da zajedništvo, hrabrost i odlučnost u podršci istine mogu promeniti tok životnih borbi.
Ovi ugodnici Božji su svojim životima svedočili veru u Hrista: odbili su da se poklone Dioklecijanu i idolima, prolazeći zbog toga kroz strašne muke.
Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici sa dubokim poštovanjem i uz molitvu danas obeležavaju praznik Svetih mučenika Trofima, Teofila i trinaest svetitelja koji su s njima postradali. Ovi sveti mučenici su svojim životom i stradanjem svedočili nepokolebljivu veru u Gospoda našeg Isusa Hrista, ostavivši večiti primer hrabrosti i ljubavi prema Bogu.
U vreme cara Dioklecijana, kada je neznabožački mučitelj zahtevao da se prinesu žrtve bezdahnim idolima, Sveti Trofim, Teofil i njihovi saputnici odbiše da se odreknu Hrista.
Njihova čvrsta vera dovela ih je do strašnih muka – bili su obešeni na mučilištu, strugani oštrim gvožđem i zasipani kamenjem. Njihove golenice su bile prebijene, a tela bačena u oganj. Međutim, u tom trenutku Bog je pokazao svoju svemoćnu silu, sačuvavši ih nepovređene usred plamena.
Kada su izišli iz ognja živi i čitavi, mučitelj je bio ispunjen gnevom i naredio je da im budu odsečene glave. Tako su Sveti mučenici okončali svoj zemaljski život, postradavši časno u Likiji 308. godine, i krvlju svojom posvedočili veru u Isusa Hrista.
Vernici širom Srbije danas se okupljaju u hramovima i domovima, pale sveće i uznose molitve ovim svetim mučenicima, tražeći njihovo zastupništvo i zaštitu. Sećanje na njihovo stradanje podseća nas na snagu vere i poziva nas da i sami budemo hrabri svedoci Hristove ljubavi u našem svakodnevnom životu.

Skriveni hrišćanin na carskom dvoru odbio je idolsku hranu i priznao Hrista pred Trajanom – predanje otkriva šta se dogodilo u tamnici kad je izdahnuo.
Sveta Teodosija Tirska, koju Srpska pravoslavna crkva slavi 11. juna, svojim životom i čudesnim stradanjem pokazala je snagu vere koja ne zna za strah – i ostavila večni trag u duhovnom pamćenju hrišćanstva.
Rimski vojskovođa gotskog porekla, svojim mučeništvom i verom pomerio je granice ljudske izdržljivosti i postao simbol nepokolebljivosti u vremenu progona.
Srpska pravoslavna crkva 4. maja proslavlja Svetog sveštenomučenika Januarija i njegove saputnike u veri i stradanju – sedmoricu hrabrih koji su, pred zverima i mačem, ostali verni Hristu do kraja.
Kad je završio školu, roditelji su hteli da ga ožene, ali Grigorije je pobegao u pustinju i zamonašio se.
Kako je slepi starac iz bolničkog paraklisa postao najtraženiji duhovnik Atine i zašto su se ljudi hvatali za njegove reči kao za poslednju slamku spasa.
Pravoslavci danas obeležavaju Svetog proroka Avdiju po starom kalendaru, Svetog proroka Avakuma po novom, katolici nemaju svečani praznik, dok je u judaizmu i islamu današnji dan posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim obavezama.
Ostavio je knjigu proročanstava o Carstvu gospodnjem.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Otac Jerotej Draganović iz manastira Krušedol još sredinom XIX veka otkrio je kako običan pečeni krompir pretvoriti u jelo koje oplemenjuje svaki obrok, idealno za dane posta, laganu užinu ili prilog uz ribu i druga jela.
Veliki pravoslavni duhovnik 20. veka objašnjava zašto se napetosti pojačavaju upravo onda kada čovek želi da se smiri.
U besedi za 26. utorak po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako jedinstvo vernih pretvara običnu molitvu u neizbrisiv hvalospev Bogu.