ZNATE LI ŠTA JE ANAFORNIK? Tajna neobičnog predmeta iz hramova
Saznajte zašto ovaj skromni crkveni predmet simbolizuje zajedništvo, veru i duhovnu povezanost vernika.
Kako Sveti Jefrem Filotejski i Arizonski vidi Uspenje kao simbol Božanske pobede, ovaj veliki praznik donosi duhovnu obnovu i proslavu večnog života, otkrivajući ulogu Majke Božje kao mosta između neba i zemlje.
Pravoslavni vernici širom sveta slave Uspenje Presvete Bogorodice, veliki praznik koji ima duboko duhovno značenje. Sveti Jefrem Filotejski i Arizonski u svom učenju objašnjava da je proslavljanje Uspenja poput proslave Vaskrsa – letnjeg Vaskrsa. On naglašava da Majka Božja priprema Vaskrs za nas i da je ona naš najslavniji most 'iz smrti u Život', druga Pasha, sveta beskrajna snaga koja život daje ljudskom rodu, jer na ovaj dan 'zakoni prirode su pobeđeni!'“
Ove reči Svetog Jefrema duboko oslikavaju teološku suštinu praznika Uspenja. Kroz njega, Sveti Jefrem Filotejski i Arizonski naglašava da Uspenje nije samo fizičko uzdignuće, već i simbolički prelaz iz smrtnog u večni život. Ova svetkovina se poredi sa Vaskrsom, jer donosi sličnu radost i nadu. Kao što je Vaskrs proslava Hristove pobede nad smrću, tako je i Uspenje proslava Božanske pobede i obnovljenja.
Majka Božja, kroz svoje Uspenje, postaje most između neba i zemlje, otvarajući vrata večnog života. U ovom trenutku, „zakoni prirode su pobeđeni“, što znači da Božija moć nadmašuje ljudska ograničenja i prirodne zakone.
Uspenje Presvete Bogorodice, kao letnji Vaskrs, donosi vernicima osećaj duhovne obnove. Dok Vaskrs u proleće označava novi početak i obnovu kroz Hristovu pobedu, Uspenje pruža sličan osećaj bliskosti sa Božijom prisutnošću i večnim životom.
Sveti Jefrem Filotejski i Arizonski podseća nas da proslavljanje Uspenja ne samo da slavi Majku Božju kao vodiča ka večnom životu, već i da osvetljava njenu ulogu u Božijem planu za ljudski rod. Ovaj letnji Vaskrs, kroz praznik Uspenja, postaje svetla tačka duhovne obnove i radosti za sve pravoslavne vernike.
Na sveti dan Uspenija Presvete Bogorodice, vernici se okupljaju da na liturgijama proslave ovaj veliki trenutak, podsećajući se značaja pete Božje zapovesti i molitveno se sećajući njenog besprekornog života.
Na dan pretprazništva Uspenja Presvete Bogorodice, vernici se sabiraju u molitvi pred grobom Bogorodice, gde dobijaju duhovnu utehu na ovom svetom mestu, na kom se tišina susreće sa večnim svetlom njene milosti.
Na praznik Uspenja Presvete Bogorodice, Čajniče je ponovo postalo središte vernog naroda, okupljenog pred čudotvornim likom Majke Božje, za koji se veruje da vekovima daruje isceljenja, utehu i snagu.
Vernici se na ovaj veliki praznik sećaju uspenja Presvete Bogorodice, dok Tipik precizno određuje kada prestaje post i kada je dopušteno uzimati mrsnu hranu.
Na današnji dan, 911. godine, za vreme cara Lava Mudrog, Bogorodica se tokom službe javila okupljenom narodu na molitvi u Bogorodičinoj crkvi u Carigradu.
Carevoj sestri javilo se u snu da njen poludeli brat neće ozdraviti dok se Grigorije ne izvadi iz jame.
S osamnaest godina, napustio je svoj rodni grad i uputio se u Jerusalim, gde je stupio u manastir.
Od Subota duša u Grčkoj, Roditeljskih subota u Rusiji, do Zadušnica u Srbiji – običaji pokazuju kako molitva i dobročinstvo povezuju žive i one koji su prešli u večnost.
Na današnji dan sećamo se osvećenja Jerusalimskog hrama Vaskrsenja – svetinje nad svetinjama. Mesto Hristovog raspeća i Vaskrsenja postalo je srce hrišćanskog sveta.
U vremenima tuge, klevete i unutrašnjih borbi, ne traži snagu u sebi, već u Gospodu. Jer kako reče otac Mihailo – „trpi i istrpi, ali najviše se čuvaj očajanja.“
Nedavni primer iz Amerike pokreće pitanje koje mnogi vernici smatraju nemogućim: kako ostati veran Hristovom učenju i Svetim kanonima u vremenu duhovne dekadencije i relativizacije vere?
Dokumentarac otkriva neprolazni kosovski zavet, borbu naroda i svetinja, i višegodišnji rad humanitarne organizacije "Svi za Kosmet", koja menja živote ljudi i čuva srpsku duhovnost.
Crkva uči da duša postoji od samog začeća i da dete, iako još nerođeno, nosi u sebi lik Božiji.
Ova tradicionalna pita sa mesom i sušenom ovčetinom krasila je nedeljne trpeze u planinskim domaćinstvima, šireći miris koji budi uspomene i donosi osećaj zajedništva.
U besedi za 19. ponedeljak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o sili koja ne pripada ni vremenu ni prostoru, već večnosti.