OVO JE STRAŠAN OTROV KOJI UBIJA LJUDE: Mitropolit Atanasije upozorava na nevidljivi teret - razara dom i porodicu
Kiparski arhijerej objašnjava kako preopterećenost brigama postaje navika koja polako razgrađuje odnose i unutrašnji mir.
Kako Sveti Jefrem Filotejski i Arizonski vidi Uspenje kao simbol Božanske pobede, ovaj veliki praznik donosi duhovnu obnovu i proslavu večnog života, otkrivajući ulogu Majke Božje kao mosta između neba i zemlje.
Pravoslavni vernici širom sveta slave Uspenje Presvete Bogorodice, veliki praznik koji ima duboko duhovno značenje. Sveti Jefrem Filotejski i Arizonski u svom učenju objašnjava da je proslavljanje Uspenja poput proslave Vaskrsa – letnjeg Vaskrsa. On naglašava da Majka Božja priprema Vaskrs za nas i da je ona naš najslavniji most 'iz smrti u Život', druga Pasha, sveta beskrajna snaga koja život daje ljudskom rodu, jer na ovaj dan 'zakoni prirode su pobeđeni!'“
Ove reči Svetog Jefrema duboko oslikavaju teološku suštinu praznika Uspenja. Kroz njega, Sveti Jefrem Filotejski i Arizonski naglašava da Uspenje nije samo fizičko uzdignuće, već i simbolički prelaz iz smrtnog u večni život. Ova svetkovina se poredi sa Vaskrsom, jer donosi sličnu radost i nadu. Kao što je Vaskrs proslava Hristove pobede nad smrću, tako je i Uspenje proslava Božanske pobede i obnovljenja.
Majka Božja, kroz svoje Uspenje, postaje most između neba i zemlje, otvarajući vrata večnog života. U ovom trenutku, „zakoni prirode su pobeđeni“, što znači da Božija moć nadmašuje ljudska ograničenja i prirodne zakone.
Uspenje Presvete Bogorodice, kao letnji Vaskrs, donosi vernicima osećaj duhovne obnove. Dok Vaskrs u proleće označava novi početak i obnovu kroz Hristovu pobedu, Uspenje pruža sličan osećaj bliskosti sa Božijom prisutnošću i večnim životom.
Sveti Jefrem Filotejski i Arizonski podseća nas da proslavljanje Uspenja ne samo da slavi Majku Božju kao vodiča ka večnom životu, već i da osvetljava njenu ulogu u Božijem planu za ljudski rod. Ovaj letnji Vaskrs, kroz praznik Uspenja, postaje svetla tačka duhovne obnove i radosti za sve pravoslavne vernike.

Na sveti dan Uspenija Presvete Bogorodice, vernici se okupljaju da na liturgijama proslave ovaj veliki trenutak, podsećajući se značaja pete Božje zapovesti i molitveno se sećajući njenog besprekornog života.
Na dan pretprazništva Uspenja Presvete Bogorodice, vernici se sabiraju u molitvi pred grobom Bogorodice, gde dobijaju duhovnu utehu na ovom svetom mestu, na kom se tišina susreće sa večnim svetlom njene milosti.
Na praznik Uspenja Presvete Bogorodice, Čajniče je ponovo postalo središte vernog naroda, okupljenog pred čudotvornim likom Majke Božje, za koji se veruje da vekovima daruje isceljenja, utehu i snagu.
Vernici se na ovaj veliki praznik sećaju uspenja Presvete Bogorodice, dok Tipik precizno određuje kada prestaje post i kada je dopušteno uzimati mrsnu hranu.
Posebno mesto u hrišćanskoj tradiciji zauzima njegovo delo "Pastir", koje je nastalo prema otkrovenjima anđela Božjeg.
Prepodobni Isakije Ispovednik upokojio se oko 383. godine, ostavivši za sobom primer nepokolebljive vere, hrabrosti i spremnosti da istinu brani bez obzira na cenu.
Stradala je kao mučenica oko 308. godine, postavši jedan od najsvetlijih primera svedočanstava ranohrišćanske postojanosti i vere.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetu mučenicu Teodosiju Tirski po starom i Svete apostole Vartolomeja i Varnavu po novom kalendaru. Katolička Crkva obeležava spomen Svetog Barnabe, apostola, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Svetinja je u molitvenoj tišini ispraćena iz srpske prestonice ka manastiru Vatoped, u kojem se vekovima čuva.
Sveća je istovremeno znak žrtve i vere.
Zapis iz „Svetogorskog kuvara“ monaha Onufrija otkriva kako kombinacija spanaća, oraha i tahinija stvara jelo koje iznenađuje i ukusom i jednostavnošću, posebno u danima posta na vodi.
Od Nemanjića i Svetog Save do legendi o skrivenom blagu i izvoru za koji se veruje da ima posebnu snagu, svetinja u dolini reke Studenice i dalje spaja proverenu istoriju i predanja koja ne prestaju da žive.