Živela u vremena apostolska na Balkanu, u gradu Magedonu "gde njen otac Likinije beše malim carem". Neki misle, da je bila Slovenka.
Rođena je u neznabožačkoj porodici, ali se posvetila hrišćanskoj veri i krstila se. Zbog svoje posvećenosti veri, bila je mučena od strane četiri cara, ali su je Božji anđeli spasavali.
Penelopa, tako joj je bilo neznabožačko ime, podučavala se hrišćanstvu. Učitelj joj je bio Apelijan.
Sveti Timotej, učenik apostola Pavla, krstio je i nju i njene dvorkinje, i doneo joj poslanice apostola Pavla na čitanje.
Kada je odbila da se uda, toliko je naljutila svoga oca da je hteo da je muči, ali čudesnim načinom ona ga je prevela u hrišćanstvo. Četiri cara posle toga izlagala su je raznim mučenjima, ali Bog je preko svojih anđela spasavao.
Wikimedia/Unknown author
Sveta velikomučenica Irina
"Car Sedekija zakopa je do glave u jendek napunjen zmijama i skorpijama. No angel Božji umrtvi otrovne gadove i sačuva svetu devicu nepovređenu. Tada isti car pokuša da je prestruže testerom, no testera se odbijaše od tela njenoga kao od kamena. Potom opet isti car veza je za točak pod vodenicom i pusti vodu, da je tako umori. No voda ne htede teći nego stajaše, i devica osta zdrava i živa", piše u žitijama.
Car Savah joj je nabijao eksere, natovario na nju vreću peska, "i zauzda je, pa naredi te je vođahu kao skota daleko izvan grada".
"Zaista sam kao skot pred Tobom, Gospode!", govorila je, trčeći zauzdana za svojim mučiteljima.
"No angel Božji potrese zemlju, i zemlja se otvori i proguta mučitelje njene".
Preživela je sve muke, kroz koje obrati ogroman broj neznabožaca u hrišćanstvo, otišla je u grad Kalipolj, gde je propovedala veru u Hrista. Tamošnji car Numerijan je pokušao da je ubije tako što je bacio u tri usijana metalna vola jedno za drugim, ali ona je ostala živa.
"Eparh Vavodin odvede je u grad Konstantinu gde je umisli ubiti na taj način, što je stavi na usijane rešetke. No to ne naškodi svetoj Irini, a mnoge privede pravoj veri. Najzad dođe Irina u grad Mesemvriju, gde je umrtvi car Savorije, no Bog je ožive. A car sa mnogim narodom videći to, poverova u Hrista i krsti se".
Najzad sama leže u grob, govori predanje, i naredi Apelijanu da grob zatvori. Posle četiri dana, kad grob otvoriše, nje u grobu nije bilo.
Oni su bili muž i žena, koji su dvadeset dana nakon venčanja, za vreme vladavine Dioklecijana, izvedeni pred sud, pred tivaidskog namesnika Ariana, zbog hrišćanske vere.
U Rimu za vreme cara Adrijana četiri hrišćanke odbile su da prinesu žrtvu idolskoj boginji Artemidi, a majka je svoje kćeri do poslednjeg trenutka učvršćivala u veri i učila ih da ne pokleknu pred strahom.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.
Protojerej Aleksej Mitjušin objašnjava da li ovaj čin ima veze sa spasenjem, može li se obaviti nakon sahrane i kako vernici treba da učestvuju u molitvenom ispraćaju pokojnika.
U Rimu za vreme cara Adrijana četiri hrišćanke odbile su da prinesu žrtvu idolskoj boginji Artemidi, a majka je svoje kćeri do poslednjeg trenutka učvršćivala u veri i učila ih da ne pokleknu pred strahom.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetu velikomučenicu Jefimiju po starom kalendaru, dok po novom slave Prepodobnog Kirijaka Otšelnika. Katolička crkva obeležava Svete arhanđele Mihajla, Gavrila i Rafaila. Jevreji obeležavaju četvrti dan Sukota, dok muslimani danas nemaju veliki praznik.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog velikomučenika Nikitu po starom kalendaru, dok po novom slave Prepodobnog Haritona Ispovednika. Katolička crkva obeležava Svetog Vjenceslava i Svetog Lovrenca Ruiza. Jevreji obeležavaju treći dan Sukota, a muslimani nemaju veći praznik.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Rumunski duhovnik objašnjava da post, molitva, milostinja i uzdržanje sami po sebi nisu dovoljni, jer je za Boga važno i sa kakvom namerom čovek čini ono što izgleda kao dobro.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.