Živela u vremena apostolska na Balkanu, u gradu Magedonu "gde njen otac Likinije beše malim carem". Neki misle, da je bila Slovenka.
Rođena je u neznabožačkoj porodici, ali se posvetila hrišćanskoj veri i krstila se. Zbog svoje posvećenosti veri, bila je mučena od strane četiri cara, ali su je Božji anđeli spasavali.
Penelopa, tako joj je bilo neznabožačko ime, podučavala se hrišćanstvu. Učitelj joj je bio Apelijan.
Sveti Timotej, učenik apostola Pavla, krstio je i nju i njene dvorkinje, i doneo joj poslanice apostola Pavla na čitanje.
Kada je odbila da se uda, toliko je naljutila svoga oca da je hteo da je muči, ali čudesnim načinom ona ga je prevela u hrišćanstvo. Četiri cara posle toga izlagala su je raznim mučenjima, ali Bog je preko svojih anđela spasavao.
Wikimedia/Unknown author
Sveta velikomučenica Irina
"Car Sedekija zakopa je do glave u jendek napunjen zmijama i skorpijama. No angel Božji umrtvi otrovne gadove i sačuva svetu devicu nepovređenu. Tada isti car pokuša da je prestruže testerom, no testera se odbijaše od tela njenoga kao od kamena. Potom opet isti car veza je za točak pod vodenicom i pusti vodu, da je tako umori. No voda ne htede teći nego stajaše, i devica osta zdrava i živa", piše u žitijama.
Car Savah joj je nabijao eksere, natovario na nju vreću peska, "i zauzda je, pa naredi te je vođahu kao skota daleko izvan grada".
"Zaista sam kao skot pred Tobom, Gospode!", govorila je, trčeći zauzdana za svojim mučiteljima.
"No angel Božji potrese zemlju, i zemlja se otvori i proguta mučitelje njene".
Preživela je sve muke, kroz koje obrati ogroman broj neznabožaca u hrišćanstvo, otišla je u grad Kalipolj, gde je propovedala veru u Hrista. Tamošnji car Numerijan je pokušao da je ubije tako što je bacio u tri usijana metalna vola jedno za drugim, ali ona je ostala živa.
"Eparh Vavodin odvede je u grad Konstantinu gde je umisli ubiti na taj način, što je stavi na usijane rešetke. No to ne naškodi svetoj Irini, a mnoge privede pravoj veri. Najzad dođe Irina u grad Mesemvriju, gde je umrtvi car Savorije, no Bog je ožive. A car sa mnogim narodom videći to, poverova u Hrista i krsti se".
Najzad sama leže u grob, govori predanje, i naredi Apelijanu da grob zatvori. Posle četiri dana, kad grob otvoriše, nje u grobu nije bilo.
Oni su bili muž i žena, koji su dvadeset dana nakon venčanja, za vreme vladavine Dioklecijana, izvedeni pred sud, pred tivaidskog namesnika Ariana, zbog hrišćanske vere.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
Početak novog godišnjeg bogoslužbenog kruga Crkva dočekuje molitvom za Božji blagoslov, rodnost zemlje, blagorastvorenje vazduha i dobro svih ljudi, čuvajući drevnu tradiciju dugu više vekova.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Evtiha po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Čudo Svetog arhangela Mihaila u Kolosima. Katolička crkva obeležava 23. nedelju kroz godinu, dok je u jevrejskom kalendaru 24. elul, a muslimani nemaju veliki islamski praznik.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.