Gogolj je kasnije i pisao o onome što se desilo na Krfu.
Danas slavimo Svetog Spiridona, jednog od najvećih čudotvoraca u istoriji Crkve. Njegova čuda su brojna i poznata širom pravoslavnog sveta, a o jednom od njih svedočio je čak i veliki ruski pisac Nikolaj Vasiljevič Gogolj, posle čega je jedva došao sebi.
O ovom čudu Gogolj je govorio prilikom jedne posete Optinskoj pustinji, kada je duhovniku i bratiji ispričao događaj kojem je prisustvovao tokom putovanja u inostranstvo, na grčko ostrvo Krf. Kasnije je o njemu i pisao.
Toga dana, kada je Gogolj došao na poklonjenje Svetom Spiridonu, verni narod je, kao i svake godine na praznik svetitelja, s velikom svečanošću nosio mošti Svetog Spiridona u litiji oko grada Krfa. Sa strahopoštovanjem i dubokim trepetom, ljudi su prilazili svetim moštima.
Printscreen/Youtube/Televizija Hram
Sveti Spiridon Čudotvorac
Među prisutnima se, međutim, našao i jedan engleski putnik, odrastao u duhu protestantskog racionalizma i skepticizma. On je sebi dopustio da primeti da su, navodno, na leđima Svetog Spiridona napravljeni prorezi i da je telo balsamovano, pokušavajući time da objasni ono što prevazilazi ljudski razum.
U želji da se lično uveri u svoje tvrdnje, Englez se sasvim približio moštima. I tada se, na zaprepašćenje svih prisutnih, a ponajviše samog Engleza, dogodilo čudo:
Sveti Spiridon se podigao iz ćivota, okrenuo leđa tom "idejnom nasledniku apostola Tome" i rekao:
- Ajde, prijatelju, potraži svoje proreze.
Sudbina tog Engleza ostala je nepoznata, ali je ceo ovaj događaj duboko potresao Gogolja, ostavivši snažan trag u njegovoj duši i veri.
Prisećajući se ove priče, Gogolj je kasnije pisao:
- Gospode, za mene je to bio najveći potres u životu. Kroz staklo sam veoma dobro uspeo da razaznam lice svetitelja. Njegove crte sasvim prepoznatljive, odlično očuvana kosa i belosnežni zubi. Koža malo naborana i potamnela, ali je sačuvala formu. Telo Svetog Spiridona ima stalnu temperaturu 36,6 stepeni. Njemu rastu nokti i kosa. I, što je najčudnije, odeća koja mu je obučena menja se svakih pola godine zato što se haba kao da ne leži u ćivotu, već hoda. Čuvar ćivota je pričao da se dešava da ključ ne može da otvori bravu ćivota. I tada sveštenici znaju - svetitelj jednostavno nije u ćivotu, već hoda po ostrvu.
Na praznik Rođenja Presvete Bogorodice, manastir u Bua Saleru postao je duhovno utočište pravoslavnih vernika iz čitave Evrope, ujedinjenih u molitvi, radosti i ljubavi.
Na današnji dan se sa poštovanjem sećamo Stefana Prvovenčanog – prvog srpskog kralja, ktitora, mirotvorca i sina svetitelja, koji je krunisao veru svoga naroda.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
Početak novog godišnjeg bogoslužbenog kruga Crkva dočekuje molitvom za Božji blagoslov, rodnost zemlje, blagorastvorenje vazduha i dobro svih ljudi, čuvajući drevnu tradiciju dugu više vekova.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Evtiha po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Čudo Svetog arhangela Mihaila u Kolosima. Katolička crkva obeležava 23. nedelju kroz godinu, dok je u jevrejskom kalendaru 24. elul, a muslimani nemaju veliki islamski praznik.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.