ZA JEDNU STVAR NE POSTOJI OPRAVDANJE! Sveštenik objasnio kako se posti za Vaskršnji post!
Post je podvig, treba da se odreknemo ružih reči, dela i misli, ali treba da se odreknemo i neke hrane, kaže otac Aleksandar.
Teodorova subota je pokretni pravoslavni praznik u crkvenom kalendaru - svake godine se obeležava drugog datuma, u zavisnosti od toga kad počinje Vaskršnji post.
SPC 28. februara obeležava Teodorovu subotu, poznatu u narodu i kao Todorova subota ili Todorica.
To je hrišćanski praznik koji se obeležava prve subote Vaskršnjeg posta. Ovaj dan posvećen je Svetom Teodoru Tironu, ranohrišćanskom mučeniku.
Teodorova subota je pokretni pravoslavni praznik u crkvenom kalendaru - svake godine se obeležava drugog datuma, u zavisnosti od toga kad počinje Vaskršnji post.
Sveti Teodor je bio hrišćanin i vojnik u rimskoj vojsci, koji je odbio da se pokloni idolskim žrtvama i zbog toga je postradao za Hrista, čime je stekao nebeski venac.
Njega crkva slavi 17. februara/2. marta, a u Teodorovu subotu kao uspomenu na njegovo javljanje episkopu Evdoksiju, prve subote prve nedelje posta.

Naime, kada je car Julijan Otpadnik naredio da se sva hrana na trgu pokropi žrtvenom idolskom krvlju, kako bi se "hrišćani oskvrnuli" (oskrnavili), Sveti Teodor se javio gradskom episkopu Evdoksiju rekavši mu da narodu naredi da jede kuvanu (varenu) pšenicu.
U spomen na ovaj događaj, u petak posle Pređeosvećene liturgije peva se molebni Kanon Svetom velikomučeniku Teodoru, koji je napisao prepodobni Jovan Damaskin.
Prva subota Vaskršnjeg posta u Jerusalimu bila je posvećena Svetom Teodoru već u VII veku, a Kanon Svetog Teodora koji se poje u subotu na jutrenju, napisao je u XI veku Mitropolit Jovan Evhaitski.
Danas, u spomen na ovaj događaj, mi kuvamo i jedemo žito, setivši se Svetog Teodora i Božijeg čuda.
Post je podvig, treba da se odreknemo ružih reči, dela i misli, ali treba da se odreknemo i neke hrane, kaže otac Aleksandar.
Vreme Velikog posta koji je u toku, nosi sa sobom specifičan karakter, prepun pokajanja i tuge zbog grehova.
Prva nedelja po Duhovima posvećena je ne samo poznatim svetiteljima, već i svim onim tihim i nepoznatim dušama koje su Bogu ugodile.
Uzdržanje od mrsne hrane samo je spoljašnji, vidljivi deo podviga, dok je njegov dublji smisao unutrašnja borba sa sobom, svojim slabostima i strastima.
Pravoslavni vernici slave uspomenu na događaj kada se Sveti Teodor Tironski javio arhiepiskopu i otkrio tajni plan cara Julijana da hrišćane navede da tokom posta jedu hranu oskrnavljenu idolskim žrtvama.
Srodnik Svetog Pavla i jedan od Sedamdesetorice, upamćen je kao misionar koji je Jevanđelje nosio kroz rimske provincije, rušio paganske hramove i zajedno sa Svetom Junijom svedočio veru kroz propoved, čudesa i mučeništvo.
Krvnik je pokušavao da ga natera da uzvikne "Živio Pavelić", ali odgovor starca iz Hercegovine i danas se pamti kao jedna od najpotresnijih scena iz vremena logora smrti.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Teodora Osveštanog po starom i Svetu mučenicu Teodosiju Tirsku po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetih Euzebija i Poliona Vinkovačkih, dok muslimani obeležavaju treći dan Kurban-bajrama, a Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Kao mladić, tajno je napustio porodicu i otišao među monahe, a ono što se potom dogodilo njegovoj majci i bratu ostalo je upamćeno u pravoslavnom predanju vekovima.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Hiljade ljudi satima čekaju u tišini pred Časnim pojasom, stvarajući prizor koji menja sliku grada i otvara pitanje duhovne stvarnosti Srbije.
Dok se kumovi sve češće biraju po interesu i trenutnoj koristi, poruka blaženopočivšeg patrijarha Pavla vraća pažnju na ono što se ne vidi na prvi pogled.
Jednostavan recept iz pravoslavne tradicije spaja šumske plodove, miris luka i sporo pečenje pod sačem, u jelo koje je hranilo generacije tokom posta.