ZA JEDNU STVAR NE POSTOJI OPRAVDANJE! Sveštenik objasnio kako se posti za Vaskršnji post!
Post je podvig, treba da se odreknemo ružih reči, dela i misli, ali treba da se odreknemo i neke hrane, kaže otac Aleksandar.
Teodorova subota je pokretni pravoslavni praznik u crkvenom kalendaru - svake godine se obeležava drugog datuma, u zavisnosti od toga kad počinje Vaskršnji post.
SPC 28. februara obeležava Teodorovu subotu, poznatu u narodu i kao Todorova subota ili Todorica.
To je hrišćanski praznik koji se obeležava prve subote Vaskršnjeg posta. Ovaj dan posvećen je Svetom Teodoru Tironu, ranohrišćanskom mučeniku.
Teodorova subota je pokretni pravoslavni praznik u crkvenom kalendaru - svake godine se obeležava drugog datuma, u zavisnosti od toga kad počinje Vaskršnji post.
Sveti Teodor je bio hrišćanin i vojnik u rimskoj vojsci, koji je odbio da se pokloni idolskim žrtvama i zbog toga je postradao za Hrista, čime je stekao nebeski venac.
Njega crkva slavi 17. februara/2. marta, a u Teodorovu subotu kao uspomenu na njegovo javljanje episkopu Evdoksiju, prve subote prve nedelje posta.

Naime, kada je car Julijan Otpadnik naredio da se sva hrana na trgu pokropi žrtvenom idolskom krvlju, kako bi se "hrišćani oskvrnuli" (oskrnavili), Sveti Teodor se javio gradskom episkopu Evdoksiju rekavši mu da narodu naredi da jede kuvanu (varenu) pšenicu.
U spomen na ovaj događaj, u petak posle Pređeosvećene liturgije peva se molebni Kanon Svetom velikomučeniku Teodoru, koji je napisao prepodobni Jovan Damaskin.
Prva subota Vaskršnjeg posta u Jerusalimu bila je posvećena Svetom Teodoru već u VII veku, a Kanon Svetog Teodora koji se poje u subotu na jutrenju, napisao je u XI veku Mitropolit Jovan Evhaitski.
Danas, u spomen na ovaj događaj, mi kuvamo i jedemo žito, setivši se Svetog Teodora i Božijeg čuda.
Post je podvig, treba da se odreknemo ružih reči, dela i misli, ali treba da se odreknemo i neke hrane, kaže otac Aleksandar.
Vreme Velikog posta koji je u toku, nosi sa sobom specifičan karakter, prepun pokajanja i tuge zbog grehova.
Prva nedelja po Duhovima posvećena je ne samo poznatim svetiteljima, već i svim onim tihim i nepoznatim dušama koje su Bogu ugodile.
Uzdržanje od mrsne hrane samo je spoljašnji, vidljivi deo podviga, dok je njegov dublji smisao unutrašnja borba sa sobom, svojim slabostima i strastima.
Pravoslavni vernici slave uspomenu na događaj kada se Sveti Teodor Tironski javio arhiepiskopu i otkrio tajni plan cara Julijana da hrišćane navede da tokom posta jedu hranu oskrnavljenu idolskim žrtvama.
Drugi ponedeljak posle Vaskrsa, dan nakon Tomine nedelje, verni narod izlazi na groblja sa posebnim darovima.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetli (Vaskršnji) utorak po starom i po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetih Valerijana, Tiburcija i Maksima, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
U crkvi se nastavljaju iste službe kao i na Vaskrs.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Vaskršnji (Svetli) ponedeljak po starom i po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog pape Martina I, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Plato zavetnog hrama na Vračaru ispunjen svećama i tišinom očekivanja – Blagodatni oganj stigao iz Svete zemlje, a ponoćnu liturgiju služi vladika toplički Petar
Blagodatni oganj prenet specijalnim letom u Beograd, vernici u molitvenoj tišini pale sveće, episkop toplički Petar služiće ponoćnu vaskršnju liturgiju u najvećem srpskom hramu.
Nakon prazničnih bogosluženja na Kosovu i Metohiji, poglavar SPC dolazi u beogradski Hram Svetog Save, gde prisustvuje prazničnoj svečanosti ispunjenoj horskim izvođenjem, duhovnom porukom i blagoslovom koji je posebno obradovao najmlađe učesnike programa.
Od Hertfordšira do Londona, niz bogosluženja i katehetskih susreta doveo je stotine ljudi različitog porekla do iste odluke - da postanu deo pravoslavne zajednice kroz krštenje i prvo učešće u liturgiji.
Svečana liturgija, hiljade vernika i snažna beseda pred ćivotom Svetog Vasilija Ostroškog obeležili praznik, uz poruku o veri koja podiže čoveka i onda kada pomisli da više nema snage.