ON JE GLEDAO KRASOTU ANĐEOSKU I ODUŠEVLJAVAO LJUDE ČUDESIMA! Sutra je Prepodobni Grigorije Dekapolit
Kad je završio školu, roditelji su hteli da ga ožene, ali Grigorije je pobegao u pustinju i zamonašio se.
Patlidžan se, zajedno sa mnogim drugim povrćem, začinima i kuhinjskim tehnikama, proširio po Balkanu kroz tursku kuhinju, pa se tako našao i u ovom receptu starom preko 200 godina.
Sastojci:
1 veći plavi patlidžan
250 g bukovače
3 jaja
500 g kora za pitu i gibanicu (u originalnom receptu su domaće kore)
3 glavice crnog luka
so, biber, ulje
Priprema:
Plavi patlidžan oprati i ispeći u rerni, oljuštiti i zajedno sa očišćenim crnim lukom samleti na mašini za meso. Ovu masu kratko propržiti na malo ulja. Iseći na listiće i posebno propržiti bukovaču, pa izmešati s patlidžanom i lukom, po ukusu začiniti solju i biberom, a kada se masa prohladi, umešati i jaja.
Na radnoj površini ređati po dve ili tri kore poprskane uljem, stavljati nadev, pa uvijati pite i ređati ih na podmazan pleh. Odozgo poprskati uljem i peći u rerni zagrejanoj na 200 do 220 stepeni. Pitu seći kada se malo prohladi, a ukusna je i topla i hladna.

Uz recept sa juga Srbije, otkrijte čaroliju starinskih ukusa kroz hrskavu, slasnu poslasticu koja nas vraća u vreme kada su domaći kolači davali toplinu porodičnim okupljanjima.
Otac Jerotej Draganović iz manastira Krušedol još sredinom XIX veka otkrio je kako običan pečeni krompir pretvoriti u jelo koje oplemenjuje svaki obrok, idealno za dane posta, laganu užinu ili prilog uz ribu i druga jela.
Jednostavan, dekorativan i hranljiv recept koji spaja prirodne ukuse i kreativnost u danima posta.
Jedinstveno jelo koje spaja nežni sloj povrća i aromatičnu ribu, idealno za posne dane kada tipik dopušta ribu - mekan, sočan patlidžan i začini pretvaraju svaki zalogaj u radost.
Jednostavni sastojci, strpljiva priprema i mirna rutina manastirskog života pretvaraju običan obrok u trenutak tihe kontemplacije i uživanja.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Veliki pravoslavni duhovnik 20. veka objašnjava zašto se napetosti pojačavaju upravo onda kada čovek želi da se smiri.
U besedi za 26. utorak po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako jedinstvo vernih pretvara običnu molitvu u neizbrisiv hvalospev Bogu.
Reči starca Josifa Isihaste bez ulepšavanja otkrivaju zašto se blagodat ne daje onima koji odustaju na prvoj prepreci i kako se prava snaga vere proverava upravo u danima teskobe i unutrašnjih lomova.