U SLUČAJU RAZNIH NESREĆA, OBAVEZNO OVO URADITE! Prepodobni Nektarije Optinski dao savet zlata vredan
Sveti oci su svedočili da se mir ne nalazi u izbegavanju stradanja, već u pravilnom odnosu prema njemu.
Sveti oci su svedočili da se mir ne nalazi u izbegavanju stradanja, već u pravilnom odnosu prema njemu.
Pouka svetogorskog starca pokazuje kako smirenje, dobrota i iskreno pokajanje mogu promeniti svaki unutrašnji život, bez obzira na učestalost bogosluženja.
Pouka oca Gervasija Agiorita razotkriva kako navika da volimo svoju prljavštinu koči život koji Bog zamislio za nas.
Zašto je ispovest postala „propusnica“ za Pričešće, šta o tome kažu kanoni i Sveti Oci i zbog čega protojerej Vadim Gladkij upozorava da se vera ne sme svesti na red i pečat.
Priča o čoveku koji je grešio ceo život, ali se iskreno pokajao, otkriva večni dijalog između ljudske nesavršenosti i božanske milosti – i pruža nadu svakome ko traži unutrašnje oslobođenje.
Prvi srpski vladika u Americi, koga danas proslavljamo kao svetitelja, objasnio je da telesne nevolje nisu slučajnost, već prilika za pokajanje, duhovni rast i otkrivanje unutrašnjih slabosti.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, protojerej Andrej Tkačov objašnjava šta činiti kada pokajanje postaje teret, a želja za svetošću sudara se sa našim slabostima.
Svetitelj nas podseća da nijedna duša nije izgubljena, a tajna duhovnog mira leži u iskrenom obraćenju i poverenju u Gospoda.
Sveštenik objašnjava kako iskreno kajanje otvara put oproštaju i za najteže prestupe, dok ritual sam po sebi ne garantuje automatsko spasenje.
Sveti Justin Ćelijski podseća na unutrašnje oružje hrišćana koje štiti dušu od najmračnijih sila i daje snagu koju niko ne može oduzeti.
Samo iskreno pokajanje priprema dušu za svetu tajnu pričešća - bez njega pristupanje svetom putiru je prazan hod.
Reči velikog duhovnika sa Svete Gore otkrivaju da najvažniji korak ka Bogu nije u mestima koja posećujemo, već u onome što činimo pred sopstvenom savešću.
Jedan neizgovoren pozdrav, neznatna laž ili hladan stav mogu pokrenuti lanac događaja koji menja sudbine – otac Markel (Pabuk) objašnjava kako pokajanje i molitva štite dušu od nevidljivih zala.
Tumačeći priču o bogatašu i Lazaru, poglavar Srpske pravoslavne crkve istakao da Gospod nije socijalni reformator, već Bog ljubavi koji svakom daje ono što mu je potrebno za spasenje.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Đavo ne može stvoriti ništa novo, ali može iskriviti dobro koje je Bog stvorio.
Jedno je kad te grize savest, a drugo je pokajanje, istakao je otac Vladimir.
Iguman manastira Moštanica otkriva tragičnu priču o monahu koji je zbog ljubavi napustio Hrista, izgubio mir i postao simbol duhovne borbe između čoveka i iskušenja koje razara dušu.
U besedi za 20. Subotu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto noć unutrašnjeg preispitivanja i iskrenog kajanja vodi oslobođenju i radosnom jutru.
U svetu punom iskušenja i sumnje, Zlatousti nas podseća da iskreno pokajanje i vera pretvaraju padove u unutrašnju snagu i vode ka bliini Boga.
Kako prebroditi bol i obnoviti poverenje u braku. Govore protojerej Feodor Borodin i pravoslavni psiholog Aleksandar Tkačenko.
Kroz primer cara Davida Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje da priznanje greha nije kraj, već početak neprekidnog hoda ka duhovnoj iskrenosti i unutrašnjem miru.
Sveti Pajsije Svetogorac upozorava da kletve, kada su izgovorene iz bola i nepravde, mogu imati ozbiljne posledice i za onoga ko ih izgovara i za onoga kome su upućene.
Pokajanje nije ograničeno samo na čin ispovesti, već uključuje celokupan trud ka obnovi zajedništva sa Bogom.
Kroz istoriju izricana je jereticima i izdajnicima, a posebno je odjeknula anatema mitropolita Amfilohija. Iza tih reči stoji dubok duhovni poziv Crkve — na pokajanje i povratak veri.
U Svetom pismu i učenju svetih otaca, pokajanje je opisano kao neprestani podvig.
Kada neko iz porodice počne redovno ići u crkvu, često nailazi na kritike, zbunjenost, pa čak i ravnodušnost. Ali, njegova vera može da postane seme koje polako klija u srcima drugih.
Jesmo li sami sebi najveći neprijatelji? Vladeta Jerotić upozorava: bolest često nastaje iz duha. A izlečenje – iz preumljenja, pokajanja i duhovne obnove.
U svetu prepunom reči, najmoćnije je ono što ostane neizgovoreno. Neka duša ostane skrivena – ne iz straha, već iz mudrosti.
Pokajanje je jedno od najvažnijih duhovnih dela, jer bez njega nema ni istinskog mira, ni duhovnog napretka, ni večnog života.
Bitka protiv greha nije naša - pobeda dolazi od Gospoda.
Život se u pravoslavlju ne posmatra samo kao prolazno vreme između rođenja i smrti, već kao duhovno putovanje ka Carstvu nebeskom.
Prema pravoslavlju, Bogorodica nije samo majka Hristova - ona je i majka svih nas.
Na praznik Prenosa moštiju Svetog prvomučenika Stefana, poglavar Srpske pravoslavne crkve pred vernicima u Slancima pozvao na smirenje, jedinstvo i ljubav prema bližnjima i neprijateljima.
Pravoslavlje jasno pokazuje da je unutrašnji mir dar koji se zadobija ne spoljnim okolnostima, već unutrašnjim preobražajem.
Svedočanstvo o neveri, preobražaju, pokajanju i isceljenju koje je promenilo lekara i njegovu porodicu, podsećajući nas da je Hristova blagodat i danas živa kroz moći svetitelja.
Dok smo suočeni s talasom zločina, nesreća i duhovne tame, mitropolit crnogorsko-primorski u snažnoj poruci poziva na povratak Bogu kao jedini izlaz iz sve dublje društvene krize.
Jedan od najvećih svetaca pravoslavlja nas uči da pravi post nije samo odricanje od mesa, ribe i jaja, već preobražaj celog bića, milost srca i smirenje koje utišava svaki naš grehovni pokret.
Čovek se u svetlosti Božije istine suočava sa sopstvenom tamom – ne da bi pao u očajanje, već da bi, uz pomoć Božje milosti, ustao iz greha i krenuo putem spasenja.
Dok sanjamo o venčanjima, krunama i slavi, možda upravo ova noć bude poslednja – beseda Svetog Nikolaja Velimirovića za utorak 5. sedmice po Duhovima uči nas kako da živimo svaki dan kao da je poslednji.
Sveta tajna ispovesti nije kazna, već dar- prilika za novi početak i mir sa Bogom.
Pravoslavna duhovnost uči da je govor dar koji mora služiti dobru - da izgrađuje, poučava, teši i moli.
U vremenima krize i straha reči svetih otaca bude nadu i hrabrost – otkrivamo šta su vekovima unapred govorili o ratu, gladi, obmanama i danima kada će vera biti jedino utočište.
Smrt je trenutak kada se duša odvaja od tela. Telo se raspada, ali duša nastavlja da živi - zauvek. Na kraju vremena, telo i duša će se ponovo sjediniti pri opštem vaskrsenju.
Otac Gojko, nekadašnji rektor Cetinjske bogoslovije, podelio je lično iskustvo koje ga je, kako sam kaže, postidelo i duboko poučilo.
Snaga i moć Boga ne ogleda se samo u veličini sveta koji je stvorio, već i u tome što svakom čoveku daje priliku za novi početak - bez obzira na prošlost.
Više od dve decenije nakon upokojenja oca Gavrila (Antonijeviča), njegove reči – o krvavom mesecu nad Kosovom, Beogradu bez blagoslova i sudbini pravoslavlja – i dalje bude snažne emocije, tumačenja i poziv na pokajanje.
Srce pravoslavnog odnosa prema grehu jeste pokajanje.
Pravoslavna duhovnost ne negira svet, već poziva da se ne vezujemo za njega.
U svetu u kojem sve više ljudi poseže za okultnim rešenjima, reči jednog od najvoljenijih duhovnika Pravoslavne Crkve razbijaju iluzije: zlo može delovati samo ako mu čovek sam otvori vrata. Pokajanje, ispovest i čisto srce postaju neprobojni štit – duhovna zaštita koja ne zna za poraz.
Pravoslavlje smatra učenje o mitarstvima izuzetno važnim jer podseća vernike na značaj pokajanja, ispovesti i življenja po Božijim zapovestima.
Sveti Teofan Zatvornik u svojoj knjizi "Misli za svaki dan u godini" za subotu treće sedmice po Vaskrsu piše o istinskom duhovnom preobražaju koji zbunjuje okolinu – jer kad neko zaista krene za Hristom, ništa više nije kao pre.
Kada je Blažena Matrona Moskovska jednoj ženi poklonila naizgled obično jaje, niko nije mogao da nasluti da će iz njega ispasti miš — niti da će upravo taj trenutak postati prekretnica ka dubokom preispitivanju savesti i potpunom preobražaju duše.
U zapisima iz 1901. i 1902. godine, ovaj ruski svetitelj predvideo je vreme kada će se svetinje gaziti, greh uzdizati, a istina izvrnuti u laž — i ostavio poruku koja i danas može da spase dušu i narod.
Bog je taj koji priziva u život i koji poziva iz ovog života. Dakle, Bog ima konačnu reč, govori otac Aleksandar o samoubistvu, ali i naglašava da niko nikome, ipak, ne sme i ne treba da sudi.
Bog ne traži savršenstvo, već iskreno srce.
U nadahnutom predavanju protojereja-stavrofora Gojka Perovića vernici su otkrili da Vaskršnji post nije samo uzdržanje od hrane, već duboka duhovna borba i putovanje ka Hristu, koje se u danima Strasne sedmice pretvara u tiho svedočenje pred licem Gospodnjim.
Kada život krene nizbrdo, a srce zavapi: „Zašto baš meni?“, možda nije reč o kazni, već o tajanstvenom duhovnom nasleđu koje se nevidljivo prenosi kroz pokolenja.
Grešnik misli da ga niko ne vidi, ali Božje oko sve zna – pokajanje je jedini put spasenja, poručuje svetitelj u svojim duhovnim poukama za utorak pete sedmice Velikog posta.
Sveta tajna pokajanja oprašta grehe onima koji se iskreno kaju i ispovede ih pred sveštenikom, dok sveta tajna sveštenstva omogućava duhovnu vlast episkopima i sveštenicima da vrše druge tajne...
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete mučenike Karpa i Papila, Svetu Zlatu Meglensku i Svetu Bosiljku Pasjansku po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Dimitrija. Katolička crkva pominje Svetog Fulka iz Pjaćence i Svetog Dimitrija Sremskog, dok Jevreji i muslimani danas nemaju veći verski praznik.
Svetogorski podvižnik ukazuje na to šta se događa kada umesto žalbi izaberemo zahvalnost Bogu.
Protojerej Viktor Nikišov objašnjava kako je nastao ovaj običaj, kakve veze ima sa Isusom Hristom i kakvo duhovno značenje ima u pravoslavnoj tradiciji.