Patrijarh Porfirije blagoslovio je prijenmni ispit budućih sveštenika zakazan za 20. jun u 10 časova u zgradi Patrijaršije.
Sa blagoslovom patrijarha srpskog Porfirija, prijemni ispit za upis Bogoslovije Srpske Pravoslavne Crkve u školskoj 2024/25. godini, za kandidate iz Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke, održaće se 20. juna 2024. godine sa početkom u 10 časova u zgradi Patrijaršije u Beogradu.
Tanjug / Jadranka Ilić
Patrijarh Porfirije dao je blagoslov za prijemni ispit za upis na Bogosloviju SPC u školskoj 2024/25. godini
- Pozivamo sa radošću i molitvenom podrškom sve zainteresovane kandidate da prijave za polaganje ispita dostave preko svojih parohijskih sveštenika, od kojih će dobiti sve ostale potrebne informacije - navodi se na sajtu SPC.
Beogradska Bogoslovija, koja od 1896. nosi naziv po svetitelju Svetom Savi, nosilac je tradicija pređašnje Prve Bogoslovije u Srbiji osnovane još davne 1810. Zaslugama književnika, prosvetitelja i prvog srpskog ministra prosvete Dositeja Obradovića, izdejstvovano je odobrenje za osnivanje jedne bogoslovske škole koja bi obrazovala buduće sveštenike. Na samom početku, nastava je bila organizovana pre i posle podne, a školovanje je trajalo dve godine. Prva generacija bogoslova završila je školovanje 26. maja 1812. godine, posle toga upisana je druga generacija, ali se nastava održavala neredovno i pod teškim pritiskom sve složenije situacije u Srbiji. Prvi pokušaj osnivanja klirikalne škole propao je zajedno sa Prvim srpskim ustankom, a nepovoljne crkveno-političke prilike posle Drugog srpskog ustanka uticale su na to da se na obnavljanje prosvetne ustanove u kojoj će se obrazovati budući sveštenički kadar čekati čitave 23 godine.
youtube/printscreen/Da. vid
Beogradska Bogoslovija od 1896. nosi naziv po svetitelju Svetom Savi
Posle više pokušaja, konačno dolazi do ponovnog otvaranja bogoslovske škole. U pismu od 25. jula 1836. godine, mitropolit Petar Jovanović zatražio od sveštenstva spisak mladića za Bogosloviju od 18 godina. Mitropolit je tada odredio da niko ko ne završi Bogosloviju od tada neće moći da bude rukopoložen za sveštenika.
Velike letnje zadušnice nisu samo odlazak na groblje i stari običaj koji se prenosi generacijama – tog dana vernici se kroz molitvu, parastose i milostinju sećaju svojih najbližih.
Veliki pravoslavni duhovnik upozoravao je da najveća opasnost ne dolazi od tuđe osude, već od trenutka kada čovek počne da utišava istinu u sebi zarad prihvatanja okoline.
Društvene mreže i viralne objave sve češće određuju šta "sme", a šta "ne sme" da se radi na praznike, stvarajući nova pravila koja se predstavljaju kao tradicija.
Hiljade vernika iz Srbije i regiona u tišini i molitvi čekale su ispred Hrama Svetog Save da se poklone velikoj svetinji, dok je patrijarh Porfirije tokom noći obilazio redove, razgovarao sa okupljenima i blagosiljao narod.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Predstojatelj Srpske pravoslavne crkve uputio je snažnu i emotivnu čestitku u kojoj ističe duhovno zajedništvo, istorijsku povezanost i poruku koja je odjeknula širom pravoslavnog sveta.
Patrijarh Porfirije i episkop Irinej govorili su o nadi, vaskrsenju i pobedi vere na praznik Spaljivanja moštiju Svetog Save pred hiljadama vernika okupljenih u Hramu na Vračaru.
Svečana akademija u hramu na Vračaru okupila je brojne vernike i zvanice, a kroz duhovnu muziku i izložbu obeleženo je 190 godina rada Bogoslovije Svetog Save.
Od zvona u Saborni hram Svetog arhangela Mihaila do jasnog stava da Liturgija, a ne politika, ostaje središte - šta je obeležilo prvih pet godina vođstva 46. poglavara Srpske pravoslavne crkve i zašto se o toj poruci i danas govori.
Hiljade vernika iz Srbije i regiona u tišini i molitvi čekale su ispred Hrama Svetog Save da se poklone velikoj svetinji, dok je patrijarh Porfirije tokom noći obilazio redove, razgovarao sa okupljenima i blagosiljao narod.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
U Kuzbasu je odigran prvi međunarodni turnir pravoslavnih ekipa, gde su penali odlučili pobednika, ali je pravi trijumf bio u zajedništvu, veri i prijateljstvu koje je nadvladalo takmičenje.
Dok su kolone vernog naroda ispred hrama na Vračaru sve duže, među vernicima se javlja pitanje da li će osveštani darovi biti dovoljni za sve koji čekaju poklonjenje.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
U trenucima kada reč lako preraste u svađu, jedno monaško pravilo nudi jednostavan izlaz: ćutanje, molitva i pogled na sebe umesto na tuđe greške, kao put ka unutrašnjem miru i razrešenju konflikta.
U Kuzbasu je odigran prvi međunarodni turnir pravoslavnih ekipa, gde su penali odlučili pobednika, ali je pravi trijumf bio u zajedništvu, veri i prijateljstvu koje je nadvladalo takmičenje.