OVI LJUDI ŽIVE DVOSTRUKI ŽIVOT I VEOMA SU PODMUKLI! Shiiguman Sava o najopasnijoj strasti i najpogubnijem grehu
Duhovnici su kroz vekove ukazivali da se iza spolja vidljivih grehova često kriju dublji, prikriveniji i podmukliji poroci.
Poglavar SPC, uz sasluženje mnogobrojnih arhijereja, služio je svetu liturgiju i pomen za 3.267 Srba, a uz verni narod i najviše državne predstavnike, Bratunac je postao mesto molitve i sećanja, gde su tuga i nada preplitali u molitvi za nevine žrtve.
U danu kada se sećamo onih koji su svoje živote izgubili u srednjem Podrinju, na 32. godišnjicu stradanja Srba, Bratunac je bio mesto molitve i zajedničkog pomena. Svetu liturgiju i pomen služio je patrijarh srpski Porfirije, okupljajući mnogobrojne arhijereje, verni narod, kao i najviše državne predstavnike Republike Srbije i Republike Srpske. Bogosluženje je održano u Crkvi Uspenja Presvete Bogorodice u Bratuncu, nakon čega su kolone okupljenih krenule u litiju do gradskog i vojničkog groblja, gde je održan pomen žrtvama.
Patrijarh Porfirije, sa dubokim osećajem za bol i patnju koje nosi ova godišnjica, izrekao je reči koje su odzvanjale srcima svih prisutnih:
- Braćo i sestre, sa verom u Boga sabrali smo se danas na ovu svetu liturgiju u mnogostradalnom Bratuncu, u predivnom kraju, u Dabrobosanskoj mitropoliji, ali u krajevima i u mestima koja su nekada bila deo drevne Mitropolije zvorničko-srebreničke, koji imaju svoj koren i svoj početak još u 13. veku. Ta Mitropolija zvorničko-srebrenička se protezala sve do Užica, pokazujući na taj način, kao i mnoge druge mitropolije, eparhije i Crkve uostalom, da u Crkvi i u njenoj prirodi ne postoje granice koje mogu da podele suštinu i da je Crkva jedna i jedinstvena.
U nastavku svoje besede, patrijarh je govorio o bolu koji osećamo pred oltarom mučenika:
- Šta ćemo sa bolom koji osećamo danas pred ovim oltarom naših mučenika? Zar bol svakog čoveka, bio on hrišćanin, musliman, agnostik, ili nešto drugo, nije teret koji razdire u jednakoj meri svaku dušu ljudsku? Otud znamo da isti bol osećaju i naše komšije i da nam je zajednički imenilac tuga. Time su sve nevine žrtve dostojne molitve i svaka ima ime i prezime. A ime i prezime ne označava granicu bola! Zato nam ni na kraj pameti nije da potcenjujemo ili umanjujemo žrtve drugih naroda. Naprotiv, Bog nam je svedok da se, kao pravoslavni hrišćani, klanjamo pred svakom nedužnom žrtvom, jer je jednako vredna i sveta i dostojna molitve, bilo da je bošnjačka, hrvatska ili srpska.
Sećajući se prošlogodišnjeg pomena, patrijarh je podsetio na majku Dobrinu, koja je u ruci držala lobanju svog sina Živana:
- Govorio sam prošle godine o majci Dobrini koja u ruci drži lobanju svoga sina Živana. Njen krik se i danas prolama nad ovim mučeničkim prostorima. Dobrina je majka mučenica. Sve majke koje su izgubile svoju decu, mučenice su. Ponoviću i ponavljaću stalno da niko nema ekskluzivno i izuzetno pravo na bol! Bol ne boli više ili manje zavisno od imena! Bol razara i Safetovu i Živanovu majku!
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pomen se završio rečima Svetog vladike Nikolaja, u molitvi Hristu vaskrslom:
- Zato ostajući u blagoslovenoj atmosferi molitve, u ime svih majki naših nevinih žrtava, zavapimo rečima svetog vladike Nikolaja, jedinom Pobeditelju smrti i besmisla: O, Vaskrsli Hriste, o Care careva, utri nam suze, primi srpske žrtve, gde se večno živi i večno se peva! Amin. Neka je večan pomen svim nevino postradalima u Srednjem Podrinju i Birču. Hristos vaskrse . rekao je patrijarh Porfirije u svojoj besedi.
U ovim rečima, kao i u samom činu bogosluženja, odražava se duboka vera i saosećanje za sve nevine žrtve, čiji su životi urezani u kolektivno sećanje srpskog naroda. Bratunac je tako, na ovaj dan, postao mesto gde se tuga i nada prepliću, gde se molitvom iznad bola uzdiže vera u večni život i božansku pravdu.


U hramu Uspenja Presvete Bogorodice patrijarh sa arhijerejima u subotu 5. jula služi liturgiju i pomen za hiljade nevino postradalih Srba iz Birča i Srednjeg Podrinja.
Govoreći o prvom arhiepiskopu srpskom kao mirotvorcu i duhovnom orijentiru, poglavar SPC podsetio je da se mir ne stvara dekretima, već u čoveku, i da se vera ne čuva u rečima, nego u životu.
Na Keju žrtava Racije obeležena je godišnjica Pogroma iz 1942. godine uz snažne poruke patrijarha Porfirija da se zlo rađa tamo gde nestane Boga i pamćenja.
Praznik Krštenja Hristovog u hramu Svetog Save protekao je u znaku snažne poruke poglavara Srpske pravoslavne crkve o veri koja ne beži od sveta, već ga preobražava.
U manastiru Suvodol služeno je opelo dugogodišnjem nastojatelju kome su se vernici oprostili uz molitvu i sećanja na skroman i predan put koji je ostavio dubok trag u narodu i manastirskoj obitelji.
Nepoznati počinioci razvalili su vrata crkve u Gornjoj Gušterici i odneli priloge vernika, što je među preostalim Srbima na Kosmetu izazvalo novu zabrinutost zbog bezbednosti njihovih mesta molitve.
Vernici prikupljaju 90.000 evra za nekadašnju kapelu kod Korka koja bi postala drugo stalno bogoslužbeno mesto Srpske pravoslavne crkve na irskom ostrvu.
Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički podsetio je vernike da telo ne pomaže ništa, ističući snagu posta, molitve i svetih Tajni u borbi protiv zla i pripremi duše za najradosniji hrišćanski praznik.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
U trenutku očaja mislila je da je ostala sama, a onda je saznala da je patrijarh intervenisao kod Boga, a ne kod ljudi.
U selu Vasta crkva iz 12. veka odoleva vremenu i ljudskim rukama, dok njeni listovi i grane stvaraju neponovljiv spoj vere, prirode i istorije.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Protođakon Sergije Epifancev objašnjava zbog čega izraz koji mnogi smatraju ponižavajućim zapravo govori o slobodi od greha, a ne o ropstvu.
Zaboravljeno zdravo jelo na vodi koje su naši preci volele u manastirskim i domaćim kuhinjama, a koje danas retko ko priprema.
U manastiru Suvodol služeno je opelo dugogodišnjem nastojatelju kome su se vernici oprostili uz molitvu i sećanja na skroman i predan put koji je ostavio dubok trag u narodu i manastirskoj obitelji.