Na praznik Svetog Jovana Bogoslova, nastojatelj manastira Poganovo uzdignut je na čin arhimandrita. Ovaj trenutak je označio važnu prekretnicu za celu manastirsku zajednicu, čineći ovogodišnju slavu posebno značajnom.
Mitropolit niški Arsenije služio je arhijerejsku liturgiju u Manastiru Poganovo, na praznik Svetog Jovana Bogoslova. Ovaj drevni manastir, poznat po svojoj bogatoj istoriji i duhovnoj tradiciji, slavi Svetog Jovana kao svog nebeskog zaštitnika, a ovogodišnje slavlje imalo je posebnu težinu.
Tokom liturgije, vladika Arsenije uzdigao je protosinđela Mardarija Kovačevića, nastojatelja Manastira Poganovo, u čin arhimandrita. Ovaj častan čin simbolizuje uzdizanje u hijerarhiji SPC i priznanje za posvećenost i trud koji je otac Mardarije uložio u vođenje ovog duhovnog središta.
Titula arhimandrita dodeljuje se uglednim i revnosnim monasima, i nosi sa sobom veliku odgovornost – vođenje manastirskih zajednica, pružanje duhovne podrške vernicima i očuvanje monaškog načina života. Arhimandriti su često zaduženi za upravljanje manastirima, gde promovišu duhovnost i organizuju aktivnosti u korist Crkve i vernog naroda. Ova titula je znak prepoznavanja duhovnog autoriteta, a arhimandriti su uzori i vođe u svojim zajednicama.
Na kraju liturgije, mitropolit je arhimandritu Mardariju uručio igumansku patericu, uz dirljivu pouku prožetu mudrošću i ljubavlju. Njegove reči su naglašavale značaj služenja i vođenja bratstva u duhu vere, podviga i čovekoljublja. Ove smernice su važne za arhimandrita Mardarija i njegovo Bogom povereno bratstvo, podstičući ih na dalji duhovni rast i napredovanje.
Ovaj višedecenijski konflikt, odraz tenzije između svetovne vlasti i monaške zajednice koja nepokolebljivo brani tradicionalne vrednosti i pravoslavnu veru, doseže kulminaciju približavanjem datuma prinudnog iseljenja 1. avgusta.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U prisustvu mitropolita Dimitrija i vernika iz svih krajeva, svetkovina je odisala molitvom, istorijom i duhovnim mirom, podsećajući na vekovnu borbu i neprolaznu zaštitu Presvete Bogorodice nad ovom svetinjom i srpskim narodom.
Crkva dva puta u godini proslavlja ovog svetitelja i to 9. oktobra, kad se seća njegovog upokojenja, i 21. maja jer se na taj dan iz njegovog groba širi čudesni i, kako vernici kažu, lekoviti prah, koji su uzimali i time isceljivali svoje muke i razne bolesti.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.