Na praznik Pokrova Presvete Bogorodice, manastir je bio ispunjen molitvama i radošću dok je mati Antonina preuzela duhovno vođstvo svetinje.
Manastir Sokolica, uzvišen na severu Kosova i Metohije, ove godine je u duhu molitve i duhovne radosti proslavio svoju hramovnu slavu, Pokrov Presvete Bogorodice. Na taj veliki praznik, svetoj Liturgiji prisustvovao je veliki broj vernika okupljenih pod svodovima manastirske crkve, posvećene upravo ovom svetom prazniku, koji simbolizuje nebeski omofor Presvete Bogorodice nad celim vernim narodom. Liturgiju je služio mitropolit raško-prizrenski Teodosije, uz sasluženje sveštenstva, dok su vernici iz različitih krajeva sa pobožnošću učestvovali u molitvi i pesmi.
Foto: SPC / Eparhija raško-prizrenska
Pre liturgije, vladika Teodosije proizveo je mati Antoninu u igumaniju Sokolice
Posebna radost ovog dana bilo je proizvođenje mati Antonine, nastojateljice Manastira Sokolica, u čin igumanije. U trenutku kada je mitropolit Teodosije izgovorio molitvu nad njom i položio igumanski krst, osnažujući je za novo duhovno vođstvo, u srcima prisutnih odjeknula je poruka da Gospod neprestano brine o svojoj svetinji i onima koji mu služe s ljubavlju i verom.
Vladika je tom prilikom uputio mati Antonini reči blagoslova, poželevši joj mudrost, snagu i strpljenje u njenom svetom zadatku, da kao pastir duhovno vodi svoje sestre i sve one koji dolaze u ovu svetinju, tražeći duhovni mir i utehu.
Foto: SPC / Eparhija raško-prizrenska
U svojoj nadahnutoj besedi, mitropolit Teodosije podsetio je okupljene na veliki značaj praznika Pokrova Presvete Bogorodice, rekavši:
- Ovaj dan nas podseća na čudesno javljanje Presvete Majke Božje u carigradskoj crkvi Vlaherni, kada je svojim svetim pokrovom ogrnula verni narod, moleći svog Sina za mir i spasenje svih nas. Danas, više nego ikad, potreban nam je taj nebeski pokrov, jer svet u kojem živimo obiluje nemirima i iskušenjima. Kao što je tada zakrilila narod, tako i danas Presveta Bogorodica stoji kao zaštitnica svih nas, moleći Gospoda za našu sigurnost, ljubav i veru. Pokrov Presvete Bogorodice nije samo sećanje, već trajna stvarnost za sve koji sa ljubavlju i verom traže Njenu zaštitu.
Sestrinstvo Manastira Sokolica ostaje svedok mnogih čuda i isceljenja koja su se dešavala pod blagoslovom Presvete Bogorodice. Kako je mitropolit naglasio, svetinja je poput sveće koja osvetljava put svakom verniku, pozivajući sve da se sa ljubavlju i smirenjem okreću Bogu i molitvi.
Proslava Pokrova Presvete Bogorodice u Manastiru Sokolica bila je ispunjena duhovnim mirom, ljubavlju i molitvom, a postavljanje nove igumanije donelo je novu snagu ovoj svetinji, čuvajući je kao svetionik vere i nade na severu Kosova i Metohije.
Pred polazak, srpskog sportistu i njegove prijatelje ispratio je blagoslov vladike topličkog Petra iz Saborne crkve u Beogradu, dok ih je na Kosovu i Metohiji dočekao vladika raško-prizrenski Teodosije.
Vernici su se sabrali povodom proslave Velike Gospojine, gde je mitropolit raško-prizrenskog u besedi naglasio važnost vere i predanja volji Božjoj, posebno u teškim vremenima na Kosmetu.
Zbog značaja koji ima u srpskoj istoriji i duhovnosti, o ovom svetom mestu se mnogo zna, ali postoje i pojedinosti koje su manje poznate široj javnosti, a jednako su značajne za istoriju manastira i srpsko duhovno nasleđe.
Poglavar Ruske pravoslavne crkve oštro je osudio bogohulni čin na drevnom arheološkom nalazištu u Ulpijani i pozvao na molitvu za srpski narod koji trpi nepravdu.
Apostol Pavle kaže: "Molite se neprestano." Nije slučajno to rekao. To znači da čovek ne može bez molitve. Ne zato što je molitva obraćanje Bogu, u kojem mi tražimo da nam ispuni naše želje i da ono što nam je potrebno po našoj proceni, govorio je Patrijarh Porfirije.
Kada među ljudima ostanu povreda, ljutnja i ćutanje, poznati duhovnik savetuje da se ne odustaje od drugoga, već da se za njega učini ono što može doneti ispravljenje, pomirenje i drugačiji odnos.
Ne kuva se na šporetu, već se svaki plod puni četvrtinom jezgra oraha i peče u šećeru i cimetu. Iz rerne izlazi sočan, mirisan i gust zalogaj, a u tegli može da sačeka hladnije dane.
U besedi za petak 18. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako se u tim rečima otkriva istinita ljudska priroda Gospoda Isusa Hrista i zašto je, uprkos strahu od smrti, prihvatio put Golgote.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Na dan kada se odaje počast preminulima, pravoslavni vernici iz severnog dela Kosovske Mitrovice kreću u emotivno putovanje ka grobovima svojih voljenih, prevazilazeći etničke podele i obnavljajući vezu s prošlošću na mestima koja su svedoci patnje i nade.
Razgovor u Novom Sadu obuhvatio je i pitanje vrednosti koje mladi usvajaju tokom školovanja, kao i budućnost visokoškolske ustanove koja bi nosila ime prvog srpskog arhiepiskopa.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Nekada se kuvao bez mnogo komplikovanja, od namirnica koje su bile pri ruci, a upravo spoj povrća, začina i kremastog završetka daje mu poseban karakter.