Uoči ustoličenja episkopa Nektarija u Londonu, srpski patrijarh Porfirije posetio je kapelu Svetog Georgija u Vindzoru, gde je razmenjen gest poštovanja i bratske ljubavi sa starešinom kapele, episkopom Kristoferom Koksuortom, koji je preneo pozdrav britanskog monarha.
Svetlost vere i duh bratske ljubavi osenili su današnju posetu patrijarha srpskog Porfirija kraljevskom zamku u Vindzoru. Poseta, koja je odraz istorijskog dijaloga i međusobnog poštovanja između Srpske pravoslavne crkve i Kraljevstva Velike Britanije, upriličena je uoči svečanog ustoličenja episkopa Nektarija u tron episkopa britansko-irskih.
Patrijarha Porfirija i njegovu sveštenu pratnju dočekao je episkop Kristofer Koksuort, starešina čuvene kraljevske kapele Svetog velikomučenika Georgija. Uz reči srdačne dobrodošlice, episkop Kristofer preneo je lični pozdrav kralja Čarlsa III, naglasivši važnost ove posete za međureligijski i kulturni dijalog.
Foto: SPC
Patrijarh srpski Porfirije i episkop Kristofer Koksuort, starešina kraljevske kapele Svetog velikomučenika Georgija
Patrijarh Porfirije je domaćinu poklonio ikonu Svetog Georgija, dok je episkop Kristofer uzvratio monografijom o Bogorodici, kao simbolom ljubavi i povezanosti između dve crkve.
Kapela Svetog Georgija u Vindzoru, sagrađena po nalogu kralja Edvarda III, svedok je istorije, umetnosti i vere. U njoj počivaju brojni britanski monarsi, uključujući i kraljicu Elizabetu II, dok vitraži, među najvećima u Engleskoj, svedoče o vekovnoj lepoti koja veliča Boga.
Foto: SPC
Patrijarh srpski Porfirije daruvao je ikonu Svetog Georgija episkopu Kristoferu Koksuortu, starešini kraljevske kapele Svetog velikomučenika Georgija
Ova poseta, koja simbolizuje dijalog između Srpske pravoslavne crkve i Kraljevstva Velike Britanije, održana je uoči svečanog ustoličenja vladike Nektarija u tron eparhije britansko-irskih.
Sutra, 24. novembra 2024. godine, patrijarh Porfirije će u Sabornom hramu Svetog Save u Londonu služiti svetu liturgiju i svečani čin ustoličenja episkopa Nektarija. Ovaj događaj označava novo poglavlje u misiji Srpske pravoslavne crkve na tlu Velike Britanije i Irske, ističući važnost duhovnog jedinstva i ljubavi koja prevazilazi granice i vekove.
Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički Kirilo posetio je Gvatemalu, gde su monasi primili sveštenički čin, a zajednice različitih naroda pronašle duhovno utočište pod okriljem pravoslavne crkve.
Pod oskudicom materijala i senkom osmanskog jarma, samouki monah Teodosije je improvizovanom tehnikom štampe izrezbario 250 drvenih ploča i načinio prvu štampanu knjigu na ovim prostorima — remek-delo koje danas čuva uspomenu na vekovnu borbu za očuvanje vere i pisane reči.
U srcu prestonog grada, praznik Sabor Svetog arhangela Mihaila i ostalih nebeskih sila bestelesnih obeležen je uz veličanstveno bogosluženje i inspirativne reči vladike Ilariona o važnosti jedinstva, radosti i prenošenja dobra vesti.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.