U jednom od najznačajnijih duhovnih centara Kosova i Metohije svečano je obeležen praznik posvećen Svetom Joanikiju Devičkom. Sabor arhijereja, sveštenstva, monaštva i vernog naroda podsetio je na duboko značenje krsta, vaskrsenja i duhovne snage koja obnavlja svetinje i ljude, uprkos najtežim iskušenjima.
Manastir Devič, dragulj svetosavske duhovnosti u srcu Drenice, svečano je obeležio slavu Svetog Joanikija Devičkog, ktitora manastira. Uz zvuke zvona i molitveni šapat, ova drevna svetinja okupila je verni narod iz svih krajeva Kosova i Metohije, kao i iz drugih delova pravoslavnog sveta, svedočeći o nepresušnoj ljubavi prema svojoj veri i tradiciji.
Foto: Eparhija mileševska
Episkop novobrdski Ilarion i mitropoliti mileševski Atanasije, crnogorsko-primorski Joanikije i raško-prizrenski Teodosije
Svetu Liturgiju služili su mitropoliti crnogorsko-primorski Joanikije, mileševski Atanasije, raško-prizrenski Teodosije i episkop novobrski Ilarion, uz sasluženje monaštva, sveštenstva i sestrinstva Srpske pravoslavne crkve. Sabrani u molitvi, oni su posvedočili snagu krsta kao izvora spasenja, naročito na prostoru Kosova i Metohije, gde je stradanje neodvojivi deo života pravoslavnih hrišćana.
- Sa ljubavlju živimo na ovim prostorima i svaki krst Gospodnji nam je mio, nosimo ga uz Božiju pomoć i spasavamo se. Kosovo i Metohija je naše spasenje. To najbolje pokazuje vaša ljubav prema našim svetinjama koje nasleđujemo i ostavljamo svojoj deci.
Foto: Eparhija mileševska
Ktitorska slava u manastiru Devič
Podsećajući na stradanje manastira Devič u novijoj istoriji, mitropolit Joanikije istakao je njegovo čudakovato vaskrsenje:
- Nije prošlo mnogo vremena otkako su bezbožnici zapalili ovu svetinju i oskrnavili grob Svetog Joanikija. Ali je ona brzo vaskrsla iz pepela, molitvama Svetog Joanikija i trudom vladike Teodosija i matere igumanije Anastasije. Svetinja živi, daje snagu i obnavlja sve nas koji je ljubimo.
- Sveti Joanikije živeo je po drevnoj filosofiji otaca, svojim podvigom i molitvom postao je čudotvorac i iscelitelj. Kao što kaže sveti Grigorije Bogoslov, prvo se čovek mora sam osvetiti, pa druge privoditi svetosti. Narod je bogat onoliko koliko ima svetih ljudi, a oni nas približavaju Bogu.
Foto: Eparhija mileševska
Ktitorska slava u manastiru Devič
Posle liturgije, sabranje je nastavljeno u porti manastira. Verni narod je, uz posluženje i tradicionalne igre, u radosti i zahvalnosti Bogu proslavio slavu Svetog Joanikija, svedočeći o životu svetog mesta koje odoleva svim iskušenjima.
Manastir Devič, pod zaštitom Svetog Joanikija, ostaje simbol duhovne snage, vere i vaskrsenja, čuvajući vekovno predanje i veru srpskog naroda.
Mitropolit raško-prizrenski Teodosije služio je u Hramu Svetog Đorđa, gde su budući pastiri Crkve Hristove primili blagoslov za put koji ih vodi ka služenju Bogu i narodu, a profesor Stefan Nedeljković rukopoložen je u čin đakona.
Na svetoj zemlji Kosova i Metohije, održan je godišnji pomen blaženopočivšoj igumaniji Marti, čije su molitve i nesebična predanost ostavile dubok trag u vernicima.
Vernici iz Srbije, Crne Gore i rasejanja okupili su se u duhovno uzvišenoj atmosferi Visokih Dečana kako bi zajedno proslavili ktitorsku slavu u molitvenom prisustvu episkopa i mitropolita.
Đurđević je ukazao i na to da posetioci ne mogu očekivati da će im monasi u svakom trenutku biti dostupni, jer život u manastiru podrazuma i poštovanje dnevnog poretka.
Rumunski duhovnik objašnjava da post, molitva, milostinja i uzdržanje sami po sebi nisu dovoljni, jer je za Boga važno i sa kakvom namerom čovek čini ono što izgleda kao dobro.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
Kulinarski tim Artis centra rekonstruisao je jelo nadahnuto srednjovekovnom kuhinjom, a završni premaz od meda i crnog vina daje mesu rubinsku, hrskavu koricu.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
Dokumentarac otkriva neprolazni kosovski zavet, borbu naroda i svetinja, i višegodišnji rad humanitarne organizacije "Svi za Kosmet", koja menja živote ljudi i čuva srpsku duhovnost.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
Proslava je počela večernjim bogosluženjem i promocijom spomen-knjige, nastavljena svečanom liturgijom i obraćanjima arhijereja, a završena koncertom ansambla Fenički biseri pred punom dvoranom Kulturnog centra u Baru.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetu velikomučenicu Jefimiju po starom kalendaru, dok po novom slave Prepodobnog Kirijaka Otšelnika. Katolička crkva obeležava Svete arhanđele Mihajla, Gavrila i Rafaila. Jevreji obeležavaju četvrti dan Sukota, dok muslimani danas nemaju veliki praznik.
Jedna od pouka svetogorskog duhovnika govori o slabostima koje čovek često ne primećuje, a upravo kroz njih, kako je upozoravao, iskušenje može da pronađe put do srca.