Treće veče programa „Sećanje na Vladiku Atanasiju“ u Trebinju bilo je posvećeno njegovom bogoslovlju, ljubavi prema Rusiji i proročkom duhu.
Treće, završno, veče programa „Sećanje na Vladiku Atanasija“ održano je sinoć u pozorišnoj sali Kulturnog centra u Trebinju.
Sa sinoćnjim učesnicima, mitropolitom tverskim i kašinskim - Amvrosijem, episkopom buenosajreskim i južno-centralnoameričkim - Kirilom i jeromonahom Ignjatijem Šestakovim, razgovor na temu „Hleb bogoslovlja“ vodio je protojerej Ostoja Knežević, koji je najpre pozdravio prisutne arhijereje, monaštvo i sabrani narod, a zatim, opisujući vladikin trud oko izučavanja ruskog jezika, oslikao njegovu ljubav prema Rusiji i ruskom bogoslovlju.
O vladici Atanasiju najpre je govorio mitropolit Amvrosije, prisetivši se prvog susreta, iznenađenja spoljašnjim vidom i još većeg iznenađenja dubinom i širinom poznavanja bogoslovske misli, za koju su i studenti bogoslovlja trebali pripremu da bi sa razumevanjem saslušali predavanje.
Opisivanje svog doživljaja vladike Atanasija, vladika Kirilo otpočeo je prikazom detinje duše vladike Atanasija, što se ogleda i u načinu na koji se vladika suočio sa saznanjem šta su Rusi, koji su ga sretali na bogosluženju, najviše želeli saznati o njemu.
Sećajući se na razgovore sa Vladikom Atanasijem, otac Ignjatije iskoristio je priliku da naglasi da je vladika bio prvi koji je među Ruse doneo Jevanđelje srpskog stradanja, kroz koje je prosejavao proročki duh, što je kod onih koji su ga upoznali izrodilo lik starca, proroka i svetitelja.
Na kraju ovogodišnjeg programa, rečima zahvalnosti, obratio se domaćin mitropolit zahumsko-hercegovački i stonsko-primorski gospodin Dimitrije, a poslednji ton, kao i na početku svake večeri, bio je zvuk reči Vladike Atanasija, koje je video-sadržajem oživio jeromonah Teofil, nastojatelj manastira Duži.
Eparhija zahumsko-hercegovačka i primorska organizuje niz događaja u znak sećanja na umirovljenog episkopa, a centralni pomen biće služen 23. februara uz prisustvo istaknutih duhovnika i intelektualaca.
Njegov duhovni preporod počinje u britanskoj prestonici Londonu, gde je, kao mlad student, otkrio pravoslavlje. Međutim, ono što mu je promenilo život nije bila samo religija već i duboka duhovna povezanost koju je osetio kada je prvi put kročio na tlo Svete gore.
Na II vaseljenskom saboru, upravo je ovaj svetac kao svog naslednika postavio Grigorija Bogoslova na carigradskom patrijarškom prestolu, zađakonio je Vasilija Velikog i krstio Jovana Zlatousta.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenike Manuila, Savela i Ismaila po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sabor Svetih dvanaest apostola (Pavlovdan). Katolička crkva obeležava spomendan Rimskih prvomučenika, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Sveti Manuil, Savel i Ismail bili su Persijanci, sinovi oca neznabošca i majke hrišćanke, koja ih je odmalena vaspitala u duhu Jevanđelja i privela svetom krštenju.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Pozivajući se na Simvol vere i reči svetih otaca, blaženopočivši episkop Srpske pravoslavne crkve objasnio je zašto je Crkva neodvojivi deo pravoslavne vere.
Na godišnjicu upokojenja mitropolita crnogorsko-primorskog, prisećamo se njegovog života, neumorne borbe za očuvanje vere i snage kojom je vodio narod kroz teška vremena.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je da snaga naroda počiva na očuvanju vere i identiteta, podsećajući da Vidovdan i Sveti knez Lazar svedoče o izboru večnih vrednosti koje su kroz vekove čuvale dostojanstvo i slobodu.
Episkop novobrdski poručio je da kosovski zavet Svetog kneza Lazara nije poziv na sukob, već svedočanstvo vere, ljubavi i dostojanstvenog čuvanja onoga što je povereno kroz vekove.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
Na liturgiji u manastiru Ravanici poglavar Srpske Pravoslavne Crkve poručio je da Kosovski zavet nije samo istorijsko sećanje, već jevanđeljsko opredeljenje za Hrista.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Recept monahinje Atanasije Rašić iz knjige "Ko posti, dušu gosti" spaja krompir, šargarepu, celer i karfiol sa mirisnim sosom od paradajza i belog luka u jednostavno, zasitno jelo koje se lako priprema i dugo pamti.
Crkveno predanje razlikuje ličnu molitvu za takve osobe od liturgijskog pominjanja, a ljubav prema njima ostaje poziv da se za njihovo dobro i spasenje ne prestaje moliti.