Na praznik Svete Marije Magdaline, Eparhija budimljansko-nikšićka proslavila je svoju slavu uz liturgiju, pomen stradalima u akciji „Oluja“ i snažne reči utehe.
Berane, drevno srce pravoslavlja u severnoj Crnoj Gori, na praznik Svete Marije Magdaline — Blage Marije, ponovo je postalo žarište duhovnog sabranja, molitve i radosti. Tog dana, Saborni hram Svetog Simeona Mirotočivog nije bio tek građevina u kojoj se sabralo sveštenstvo i verni narod, već živi svedok vaskrsenja jedne eparhije, naroda i vere.
Jer, slava Eparhije budimljansko-nikšićke nije samo liturgijska svetkovina. Ona je duboka poruka: o hrabrosti da se ispoveda vera i kada je teško, o ženi koja je postala uzor i snaga Crkve, o eparhiji koja se kroz krst duhovno obnavlja.
Foto: SPC
Petorica arhijereja Srpske pravoslavne crkve: mitropoliti Hrizostom, Joanikije, Metodije i Dimitrije i episkop Kirilo
Liturgija kao središte sabranja
Svečanu arhijerejsku liturgiju služio je mitropolit dabrobosanski Hrizostom, uz sasluženje mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija, episkopa budimljansko-nikšićkog Metodija, episkopa zahumsko-hercegovačkog Dimitrija i episkopa buenosajreskog i južno-centralnoameričkog Kirila, administratora Zagrebačko-ljubljanske eparhije. Pridružilo im se mnoštvo sveštenoslužitelja i vernog naroda iz svih krajeva, sabranih u jedinstvu vere i ljubavi.
Liturgija je počela tiho, molitveno, ali je postepeno rasla u snazi sabornosti, da bi kulminirala u reči i svedočenju mitropolita Hrizostoma, koji je verni narod podsetio na veličinu i dubinu lika Svete Marije Magdaline, ravnoapostolne žene čije ime nosi i sama slava eparhije.
Foto: SPC
Liturgija u Sabornom hramu Svetog Simeona Mirotočivog u Beranama
– Slavimo danas jednu ravnoapostolnu ženu... koja je prva imala hrabrosti da svetu saopšti: Hristos vaskrse! – poručio je mitropolit Hrizostom, ukazujući da je Marija Magdalina više od svedoka — ona je simbol hrabrosti kada svi drugi ćute, vere kada je vera najskuplja i ljubavi kada je svet zaboravio da voli.
On je posebno naglasio vezu između ženske hrabrosti u istoriji Crkve i duhovnog preporoda:
– Zahvaljujući tim majkama našim, našim majkama Marijama, mi smo danas doživeli jednu duhovnu obnovu.
Svedočanstvo vere kroz stradanje i nadu
Po završetku liturgije služen je pomen postradalima u zločinačkoj akciji „Oluja“ iz avgusta 1995. godine. Bilo je to sećanje koje ne boli samo prošlošću, već svedoči o odgovornosti Crkve da čuva istinu o stradanju naroda, ali i o veri u Vaskrsenje.
Slavski kolač i žito osveštani su kao znak duhovne radosti i životne pobede nad smrću, a slavlje je nastavljeno arhipastirskom besedom episkopa Metodija, domaćina sabranja, koji je toplo pozdravio sve goste i verni narod:
– Dobrodošli ovde među nas male i uboge, ali radosne i Bogu verne na ovom putu krstonosnom kojim hodimo i koji su utabali naši preci – rekao je episkop Metodije, podsećajući da eparhijska slava nije samo proslava prošlosti, već i pogled u budućnost — sa Marijom Magdalinom kao vodičem.
Foto: SPC
Vladika Metodije
On je istakao da nije slučajno što je za zaštitnicu eparhije izabrana upravo ona, žena iz koje je, po Jevanđelju, Hristos isterao sedam demona:
– Kao što znate, iz nje je legion demona Gospod isterao, a onda je ona, oslobođena od vlasti demonske, išla sustopice za Njim…
– Kao što je Sveta Marija Magdalina tri dana i tri noći saraspinjala se sa Hristom… ali je dočekala Vaskrsenje, tako je i ova svetosavska eparhija vekovima bila na krstu, dok nije dočekala obnovu.
Njegova poruka je bila jasna: kao što je lik Marije Magdaline preobrazio tugu u radost i smrt u život, tako se i Eparhija budimljansko-nikšićka kroz obnovu svojih hramova, monaštva i naroda, oblači u novo ruho — u blagodat Svetog Duha. Ovaj duhovni preporod vidljiv je ne samo u obnovi Sabornog hrama, već i u srcima vernika, u trpljenju, u ljubavi i u veri.
Foto: SPC
Vladika Dimitrije osveštao je Slavski kolač
Trpeza ljubavi i kulturno pamćenje
Posle Liturgije, praznična radost nastavila se uz trpezu ljubavi u porti Sabornog hrama, gde su se susretali ljudi iz različitih krajeva, povezani jednom verom i jednim duhom. Priređen je i kulturno-umetnički program, jer duhovnost, kada je živa, uvek rađa lepotu — u pesmi, igri, reči, susretu.
U tom duhu, slava Eparhije budimljansko-nikšićke nije samo svečani dan, već ogledalo cele jedne istorije — istorije jednog naroda koji je, kao i Marija Magdalina, znao šta znači klečati pod krstom, ali i ustati u svetlosti Vaskrsenja.
Na praznik Blage Marije, Berane je govorilo tišinom molitve, snagom reči i vedrinom naroda koji zna ko je i čiji je. I dok se freske u hramu još pripremaju, dok zvona još zvone u ritmu sabornosti, eparhija u svom narodu, i narod u svojoj eparhiji, svedoče ono što je rekla Sveta Marija Magdalina pred rimskim carem: "Hristos vaskrse." I to je, uvek i iznova, početak svake obnove.
Sećajući se nevino postradalih u zločinačkoj akciji „Oluja“, episkop osečkopoljski i baranjski pozvao na praštanje, nadu i oslonac u Hristu, poručujući da se stradanje pretvara u put ka Carstvu Božjem.
U mirnom Banstolu, nedaleko od Sremskih Karlovaca, podignut je jedinstveni pravoslavni hram koji spaja duboku molitvenu tradiciju sa teškom istorijskom uspomenom.
Ovaj običaj duboko je ukorenjen u narodnoj tradiciji, pa se mladenci daruju, dočekuju prijatelje i porodicu, simbolično pokazujući gostoprimstvo, ljubav i zajedništvo koje tek treba da raste i sazreva.
U besedi za nedelju 4. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako vera daje smisao stradanju, mučeništvo spaja sa svetiteljima, a trud vodi ka svetlosti koja nadmašuje ljudsku sreću.
Dodatni razlog zašto ovaj praznik ne treba posmatrati kao povod za gozbu i veselje je što on uvek pada u vreme posta, kada Crkva izričito zabranjuje sve skupove ovakve vrste.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetih četrdeset mučenika sevastijskih po starom i Svetog Vasilija Ankarskog po novom kalendaru. Katolici slave Svetu Leu Rimsku, muslimani obeležavaju treći dan Bajrama, dok Jevreji danas nemaju većeg opšteg praznika.
U trenucima kada čovek ostaje bez unutrašnjeg oslonca, reči shiarhimandrita Joanikija podsećaju na snagu koja deluje neprimetno - tiho sabira, leči i dopire dalje nego što možemo da sagledamo.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Na ovom sabranju mitropolit Ignatije služio liturgiju, uručio odlikovanja i pozvao vernike da se sabiraju u svojim parohijskim hramovima, podsećajući da samo Gospod daruje život večni.
U Nedelju svih svetih, u manastiru Glogovcu kod Šipova održan je tradicionalni Janjski sabor, na kome su vernici liturgijski proslavili svetitelje stradale u Drugom svetskom ratu, u prisustvu Vladike Sergija, sveštenstva i brojnih vernika.
Na Lazarevu subotu, u manastiru Svetih Arhangela kod Prizrena, vladika Teodosije služio je svetu liturgiju, a mnogobrojni vernici, pristigli iz raznih krajeva Kosmeta, još jednom su posvedočili kome pripada ova svetinja i koliko traje srpski koren pod njenim svodovima.
Jevanđeljska poruka otkriva šta čovek zaista može da izgubi dok juri za prolaznim stvarima, a snažna pouka iz svakodnevnog života upozorava koliko odlaganje duhovnog buđenja može biti kobno.
Od rimskog vojnika koji je postao svetac do imperija i vođa koji su u njemu tražili moć - trag ove svetinje vodi od Jerusalima do Beča, Vatikana i Jermenije, dok nauka još nije dala poslednju reč.
Susreti sa srpskim svetinjama i razgovori sa monaštvom pokreću lične odluke koje prevazilaze vojnu misiju – jedan od njih već se priprema za krštenje u manastiru Draganac.
U nekoliko pažljivo biranih rečenica otvoren je prostor za razumevanje i priznanje duhovnog truda. Istovremeno, podseća se da poštovanje ne poznaje granice među ljudima.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
Ketrin Krik je od audicija za filmove došla do punih arena i miliona pregleda, uz egzorcizme obećava isceljenja, dok verski analitičari upozoravaju da iza svega stoji zloupotreba vere i profit.
Od rimskog vojnika koji je postao svetac do imperija i vođa koji su u njemu tražili moć - trag ove svetinje vodi od Jerusalima do Beča, Vatikana i Jermenije, dok nauka još nije dala poslednju reč.
Mnogi vernici ne znaju da morski plodovi bez kičme, poput lignji, nisu zabranjeni u danima posta na ulju – isprobajte tradicionalni recept koji spaja post i gozbu.