Na praznik Svete Marije Magdaline, Eparhija budimljansko-nikšićka proslavila je svoju slavu uz liturgiju, pomen stradalima u akciji „Oluja“ i snažne reči utehe.
Berane, drevno srce pravoslavlja u severnoj Crnoj Gori, na praznik Svete Marije Magdaline — Blage Marije, ponovo je postalo žarište duhovnog sabranja, molitve i radosti. Tog dana, Saborni hram Svetog Simeona Mirotočivog nije bio tek građevina u kojoj se sabralo sveštenstvo i verni narod, već živi svedok vaskrsenja jedne eparhije, naroda i vere.
Jer, slava Eparhije budimljansko-nikšićke nije samo liturgijska svetkovina. Ona je duboka poruka: o hrabrosti da se ispoveda vera i kada je teško, o ženi koja je postala uzor i snaga Crkve, o eparhiji koja se kroz krst duhovno obnavlja.
Foto: SPC
Petorica arhijereja Srpske pravoslavne crkve: mitropoliti Hrizostom, Joanikije, Metodije i Dimitrije i episkop Kirilo
Liturgija kao središte sabranja
Svečanu arhijerejsku liturgiju služio je mitropolit dabrobosanski Hrizostom, uz sasluženje mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija, episkopa budimljansko-nikšićkog Metodija, episkopa zahumsko-hercegovačkog Dimitrija i episkopa buenosajreskog i južno-centralnoameričkog Kirila, administratora Zagrebačko-ljubljanske eparhije. Pridružilo im se mnoštvo sveštenoslužitelja i vernog naroda iz svih krajeva, sabranih u jedinstvu vere i ljubavi.
Liturgija je počela tiho, molitveno, ali je postepeno rasla u snazi sabornosti, da bi kulminirala u reči i svedočenju mitropolita Hrizostoma, koji je verni narod podsetio na veličinu i dubinu lika Svete Marije Magdaline, ravnoapostolne žene čije ime nosi i sama slava eparhije.
Foto: SPC
Liturgija u Sabornom hramu Svetog Simeona Mirotočivog u Beranama
– Slavimo danas jednu ravnoapostolnu ženu... koja je prva imala hrabrosti da svetu saopšti: Hristos vaskrse! – poručio je mitropolit Hrizostom, ukazujući da je Marija Magdalina više od svedoka — ona je simbol hrabrosti kada svi drugi ćute, vere kada je vera najskuplja i ljubavi kada je svet zaboravio da voli.
On je posebno naglasio vezu između ženske hrabrosti u istoriji Crkve i duhovnog preporoda:
– Zahvaljujući tim majkama našim, našim majkama Marijama, mi smo danas doživeli jednu duhovnu obnovu.
Svedočanstvo vere kroz stradanje i nadu
Po završetku liturgije služen je pomen postradalima u zločinačkoj akciji „Oluja“ iz avgusta 1995. godine. Bilo je to sećanje koje ne boli samo prošlošću, već svedoči o odgovornosti Crkve da čuva istinu o stradanju naroda, ali i o veri u Vaskrsenje.
Slavski kolač i žito osveštani su kao znak duhovne radosti i životne pobede nad smrću, a slavlje je nastavljeno arhipastirskom besedom episkopa Metodija, domaćina sabranja, koji je toplo pozdravio sve goste i verni narod:
– Dobrodošli ovde među nas male i uboge, ali radosne i Bogu verne na ovom putu krstonosnom kojim hodimo i koji su utabali naši preci – rekao je episkop Metodije, podsećajući da eparhijska slava nije samo proslava prošlosti, već i pogled u budućnost — sa Marijom Magdalinom kao vodičem.
Foto: SPC
Vladika Metodije
On je istakao da nije slučajno što je za zaštitnicu eparhije izabrana upravo ona, žena iz koje je, po Jevanđelju, Hristos isterao sedam demona:
– Kao što znate, iz nje je legion demona Gospod isterao, a onda je ona, oslobođena od vlasti demonske, išla sustopice za Njim…
– Kao što je Sveta Marija Magdalina tri dana i tri noći saraspinjala se sa Hristom… ali je dočekala Vaskrsenje, tako je i ova svetosavska eparhija vekovima bila na krstu, dok nije dočekala obnovu.
Njegova poruka je bila jasna: kao što je lik Marije Magdaline preobrazio tugu u radost i smrt u život, tako se i Eparhija budimljansko-nikšićka kroz obnovu svojih hramova, monaštva i naroda, oblači u novo ruho — u blagodat Svetog Duha. Ovaj duhovni preporod vidljiv je ne samo u obnovi Sabornog hrama, već i u srcima vernika, u trpljenju, u ljubavi i u veri.
Foto: SPC
Vladika Dimitrije osveštao je Slavski kolač
Trpeza ljubavi i kulturno pamćenje
Posle Liturgije, praznična radost nastavila se uz trpezu ljubavi u porti Sabornog hrama, gde su se susretali ljudi iz različitih krajeva, povezani jednom verom i jednim duhom. Priređen je i kulturno-umetnički program, jer duhovnost, kada je živa, uvek rađa lepotu — u pesmi, igri, reči, susretu.
U tom duhu, slava Eparhije budimljansko-nikšićke nije samo svečani dan, već ogledalo cele jedne istorije — istorije jednog naroda koji je, kao i Marija Magdalina, znao šta znači klečati pod krstom, ali i ustati u svetlosti Vaskrsenja.
Na praznik Blage Marije, Berane je govorilo tišinom molitve, snagom reči i vedrinom naroda koji zna ko je i čiji je. I dok se freske u hramu još pripremaju, dok zvona još zvone u ritmu sabornosti, eparhija u svom narodu, i narod u svojoj eparhiji, svedoče ono što je rekla Sveta Marija Magdalina pred rimskim carem: "Hristos vaskrse." I to je, uvek i iznova, početak svake obnove.
Sećajući se nevino postradalih u zločinačkoj akciji „Oluja“, episkop osečkopoljski i baranjski pozvao na praštanje, nadu i oslonac u Hristu, poručujući da se stradanje pretvara u put ka Carstvu Božjem.
U mirnom Banstolu, nedaleko od Sremskih Karlovaca, podignut je jedinstveni pravoslavni hram koji spaja duboku molitvenu tradiciju sa teškom istorijskom uspomenom.
Odluka lokalnih islamskih zajednica da proslavu svog praznika prilagode danu žalosti u Gruziji pokazuje međureligijsko poštovanje i solidarnost u zemlji gde muslimani čine značajan deo stanovništva.
Arhiepiskop sumski Nikodim tvrdi da je telo patrijarha Filareta premešteno protivno njegovoj poslednjoj volji, dok dve crkvene strukture ulaze u otvoren sukob oko opela i mesta sahrane.
Ovaj običaj duboko je ukorenjen u narodnoj tradiciji, pa se mladenci daruju, dočekuju prijatelje i porodicu, simbolično pokazujući gostoprimstvo, ljubav i zajedništvo koje tek treba da raste i sazreva.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Na ovom sabranju mitropolit Ignatije služio liturgiju, uručio odlikovanja i pozvao vernike da se sabiraju u svojim parohijskim hramovima, podsećajući da samo Gospod daruje život večni.
U Nedelju svih svetih, u manastiru Glogovcu kod Šipova održan je tradicionalni Janjski sabor, na kome su vernici liturgijski proslavili svetitelje stradale u Drugom svetskom ratu, u prisustvu Vladike Sergija, sveštenstva i brojnih vernika.
Na Lazarevu subotu, u manastiru Svetih Arhangela kod Prizrena, vladika Teodosije služio je svetu liturgiju, a mnogobrojni vernici, pristigli iz raznih krajeva Kosmeta, još jednom su posvedočili kome pripada ova svetinja i koliko traje srpski koren pod njenim svodovima.
Jevanđeljska poruka otkriva šta čovek zaista može da izgubi dok juri za prolaznim stvarima, a snažna pouka iz svakodnevnog života upozorava koliko odlaganje duhovnog buđenja može biti kobno.
Od rimskog vojnika koji je postao svetac do imperija i vođa koji su u njemu tražili moć - trag ove svetinje vodi od Jerusalima do Beča, Vatikana i Jermenije, dok nauka još nije dala poslednju reč.
Susreti sa srpskim svetinjama i razgovori sa monaštvom pokreću lične odluke koje prevazilaze vojnu misiju – jedan od njih već se priprema za krštenje u manastiru Draganac.
U nekoliko pažljivo biranih rečenica otvoren je prostor za razumevanje i priznanje duhovnog truda. Istovremeno, podseća se da poštovanje ne poznaje granice među ljudima.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
Ketrin Krik je od audicija za filmove došla do punih arena i miliona pregleda, uz egzorcizme obećava isceljenja, dok verski analitičari upozoravaju da iza svega stoji zloupotreba vere i profit.
Dodatni razlog zašto ovaj praznik ne treba posmatrati kao povod za gozbu i veselje je što on uvek pada u vreme posta, kada Crkva izričito zabranjuje sve skupove ovakve vrste.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetih četrdeset mučenika sevastijskih po starom i Svetog Vasilija Ankarskog po novom kalendaru. Katolici slave Svetu Leu Rimsku, muslimani obeležavaju treći dan Bajrama, dok Jevreji danas nemaju većeg opšteg praznika.
U trenucima kada čovek ostaje bez unutrašnjeg oslonca, reči shiarhimandrita Joanikija podsećaju na snagu koja deluje neprimetno - tiho sabira, leči i dopire dalje nego što možemo da sagledamo.