Na praznik Svete Marije Magdaline, Eparhija budimljansko-nikšićka proslavila je svoju slavu uz liturgiju, pomen stradalima u akciji „Oluja“ i snažne reči utehe.
Berane, drevno srce pravoslavlja u severnoj Crnoj Gori, na praznik Svete Marije Magdaline — Blage Marije, ponovo je postalo žarište duhovnog sabranja, molitve i radosti. Tog dana, Saborni hram Svetog Simeona Mirotočivog nije bio tek građevina u kojoj se sabralo sveštenstvo i verni narod, već živi svedok vaskrsenja jedne eparhije, naroda i vere.
Jer, slava Eparhije budimljansko-nikšićke nije samo liturgijska svetkovina. Ona je duboka poruka: o hrabrosti da se ispoveda vera i kada je teško, o ženi koja je postala uzor i snaga Crkve, o eparhiji koja se kroz krst duhovno obnavlja.
Foto: SPC
Petorica arhijereja Srpske pravoslavne crkve: mitropoliti Hrizostom, Joanikije, Metodije i Dimitrije i episkop Kirilo
Liturgija kao središte sabranja
Svečanu arhijerejsku liturgiju služio je mitropolit dabrobosanski Hrizostom, uz sasluženje mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija, episkopa budimljansko-nikšićkog Metodija, episkopa zahumsko-hercegovačkog Dimitrija i episkopa buenosajreskog i južno-centralnoameričkog Kirila, administratora Zagrebačko-ljubljanske eparhije. Pridružilo im se mnoštvo sveštenoslužitelja i vernog naroda iz svih krajeva, sabranih u jedinstvu vere i ljubavi.
Liturgija je počela tiho, molitveno, ali je postepeno rasla u snazi sabornosti, da bi kulminirala u reči i svedočenju mitropolita Hrizostoma, koji je verni narod podsetio na veličinu i dubinu lika Svete Marije Magdaline, ravnoapostolne žene čije ime nosi i sama slava eparhije.
Foto: SPC
Liturgija u Sabornom hramu Svetog Simeona Mirotočivog u Beranama
– Slavimo danas jednu ravnoapostolnu ženu... koja je prva imala hrabrosti da svetu saopšti: Hristos vaskrse! – poručio je mitropolit Hrizostom, ukazujući da je Marija Magdalina više od svedoka — ona je simbol hrabrosti kada svi drugi ćute, vere kada je vera najskuplja i ljubavi kada je svet zaboravio da voli.
On je posebno naglasio vezu između ženske hrabrosti u istoriji Crkve i duhovnog preporoda:
– Zahvaljujući tim majkama našim, našim majkama Marijama, mi smo danas doživeli jednu duhovnu obnovu.
Svedočanstvo vere kroz stradanje i nadu
Po završetku liturgije služen je pomen postradalima u zločinačkoj akciji „Oluja“ iz avgusta 1995. godine. Bilo je to sećanje koje ne boli samo prošlošću, već svedoči o odgovornosti Crkve da čuva istinu o stradanju naroda, ali i o veri u Vaskrsenje.
Slavski kolač i žito osveštani su kao znak duhovne radosti i životne pobede nad smrću, a slavlje je nastavljeno arhipastirskom besedom episkopa Metodija, domaćina sabranja, koji je toplo pozdravio sve goste i verni narod:
– Dobrodošli ovde među nas male i uboge, ali radosne i Bogu verne na ovom putu krstonosnom kojim hodimo i koji su utabali naši preci – rekao je episkop Metodije, podsećajući da eparhijska slava nije samo proslava prošlosti, već i pogled u budućnost — sa Marijom Magdalinom kao vodičem.
Foto: SPC
Vladika Metodije
On je istakao da nije slučajno što je za zaštitnicu eparhije izabrana upravo ona, žena iz koje je, po Jevanđelju, Hristos isterao sedam demona:
– Kao što znate, iz nje je legion demona Gospod isterao, a onda je ona, oslobođena od vlasti demonske, išla sustopice za Njim…
– Kao što je Sveta Marija Magdalina tri dana i tri noći saraspinjala se sa Hristom… ali je dočekala Vaskrsenje, tako je i ova svetosavska eparhija vekovima bila na krstu, dok nije dočekala obnovu.
Njegova poruka je bila jasna: kao što je lik Marije Magdaline preobrazio tugu u radost i smrt u život, tako se i Eparhija budimljansko-nikšićka kroz obnovu svojih hramova, monaštva i naroda, oblači u novo ruho — u blagodat Svetog Duha. Ovaj duhovni preporod vidljiv je ne samo u obnovi Sabornog hrama, već i u srcima vernika, u trpljenju, u ljubavi i u veri.
Foto: SPC
Vladika Dimitrije osveštao je Slavski kolač
Trpeza ljubavi i kulturno pamćenje
Posle Liturgije, praznična radost nastavila se uz trpezu ljubavi u porti Sabornog hrama, gde su se susretali ljudi iz različitih krajeva, povezani jednom verom i jednim duhom. Priređen je i kulturno-umetnički program, jer duhovnost, kada je živa, uvek rađa lepotu — u pesmi, igri, reči, susretu.
U tom duhu, slava Eparhije budimljansko-nikšićke nije samo svečani dan, već ogledalo cele jedne istorije — istorije jednog naroda koji je, kao i Marija Magdalina, znao šta znači klečati pod krstom, ali i ustati u svetlosti Vaskrsenja.
Na praznik Blage Marije, Berane je govorilo tišinom molitve, snagom reči i vedrinom naroda koji zna ko je i čiji je. I dok se freske u hramu još pripremaju, dok zvona još zvone u ritmu sabornosti, eparhija u svom narodu, i narod u svojoj eparhiji, svedoče ono što je rekla Sveta Marija Magdalina pred rimskim carem: "Hristos vaskrse." I to je, uvek i iznova, početak svake obnove.
Sećajući se nevino postradalih u zločinačkoj akciji „Oluja“, episkop osečkopoljski i baranjski pozvao na praštanje, nadu i oslonac u Hristu, poručujući da se stradanje pretvara u put ka Carstvu Božjem.
U mirnom Banstolu, nedaleko od Sremskih Karlovaca, podignut je jedinstveni pravoslavni hram koji spaja duboku molitvenu tradiciju sa teškom istorijskom uspomenom.
U autorskom tekstu, koji prenosimo u celosti, profesor Pravoslavnog univerziteta Svetog Tihona ukazuje na duboki jaz između izvornog cilja joge i njene savremene, komercijalne upotrebe.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Na ovom sabranju mitropolit Ignatije služio liturgiju, uručio odlikovanja i pozvao vernike da se sabiraju u svojim parohijskim hramovima, podsećajući da samo Gospod daruje život večni.
U Nedelju svih svetih, u manastiru Glogovcu kod Šipova održan je tradicionalni Janjski sabor, na kome su vernici liturgijski proslavili svetitelje stradale u Drugom svetskom ratu, u prisustvu Vladike Sergija, sveštenstva i brojnih vernika.
Na Lazarevu subotu, u manastiru Svetih Arhangela kod Prizrena, vladika Teodosije služio je svetu liturgiju, a mnogobrojni vernici, pristigli iz raznih krajeva Kosmeta, još jednom su posvedočili kome pripada ova svetinja i koliko traje srpski koren pod njenim svodovima.
Na liturgiji u Veljinama, mitropolit Hrizostom je istakao da se pravovernost Svetog oca Nikolaja ogledala u njegovoj nepokolebljivosti i postojanosti u zdravoj nauci Gospodnjoj.
U besedi na Nikoljdan, poglavar SPC podsetio je da se vera ne završava za slavskom trpezom, već počinje na liturgiji i potvrđuje svakodnevnim odnosom prema Bogu i bližnjem čoveku.
Na prazničnoj liturgiji, starešina Sabornog hrama govorio je o svetosti, krsnoj slavi i veri koja ne staje na običajima, već traži ličnu promenu, odgovornost i život u istini.
Okupljeni raseljeni Srbi i vernici iz okolnih mesta proslavili su svetitelja čuvajući tradiciju i sećanje na dom koji opstaje uprkos godinama i ruševinama.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Pravoslavci proslavljaju Prepodobnog Patapija po starom kalendaru, Svetog mučenika Teomistoklea po novom. Katolici započinju Četvrtu nedelju Adventa. Jevreji obeležavaju sedmi dan Hanuke i Roš hodeš, dok muslimani dan posvećuju redovnim molitvama i svakodnevnim verskim obavezama.
Pouka jednog od najomiljenijih svetitelja novijeg vremena otkriva zašto trenutak tišine pred Bogom nosi snagu da savlada nervozu, umor i haos koji čekaju svakog od nas.
Nakon što je bivši fudbaler fizički napadnut u beogradskom tržnom centru, duhovnik Manastira Pokajnica progovara o savremenoj navici da se sudi i presuđuje drugima, podsećajući da pravda pripada Bogu, a ne javnom mnjenju.