Na praznik Svete Marije Magdaline, Eparhija budimljansko-nikšićka proslavila je svoju slavu uz liturgiju, pomen stradalima u akciji „Oluja“ i snažne reči utehe.
Berane, drevno srce pravoslavlja u severnoj Crnoj Gori, na praznik Svete Marije Magdaline — Blage Marije, ponovo je postalo žarište duhovnog sabranja, molitve i radosti. Tog dana, Saborni hram Svetog Simeona Mirotočivog nije bio tek građevina u kojoj se sabralo sveštenstvo i verni narod, već živi svedok vaskrsenja jedne eparhije, naroda i vere.
Jer, slava Eparhije budimljansko-nikšićke nije samo liturgijska svetkovina. Ona je duboka poruka: o hrabrosti da se ispoveda vera i kada je teško, o ženi koja je postala uzor i snaga Crkve, o eparhiji koja se kroz krst duhovno obnavlja.
Foto: SPC
Petorica arhijereja Srpske pravoslavne crkve: mitropoliti Hrizostom, Joanikije, Metodije i Dimitrije i episkop Kirilo
Liturgija kao središte sabranja
Svečanu arhijerejsku liturgiju služio je mitropolit dabrobosanski Hrizostom, uz sasluženje mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija, episkopa budimljansko-nikšićkog Metodija, episkopa zahumsko-hercegovačkog Dimitrija i episkopa buenosajreskog i južno-centralnoameričkog Kirila, administratora Zagrebačko-ljubljanske eparhije. Pridružilo im se mnoštvo sveštenoslužitelja i vernog naroda iz svih krajeva, sabranih u jedinstvu vere i ljubavi.
Liturgija je počela tiho, molitveno, ali je postepeno rasla u snazi sabornosti, da bi kulminirala u reči i svedočenju mitropolita Hrizostoma, koji je verni narod podsetio na veličinu i dubinu lika Svete Marije Magdaline, ravnoapostolne žene čije ime nosi i sama slava eparhije.
Foto: SPC
Liturgija u Sabornom hramu Svetog Simeona Mirotočivog u Beranama
– Slavimo danas jednu ravnoapostolnu ženu... koja je prva imala hrabrosti da svetu saopšti: Hristos vaskrse! – poručio je mitropolit Hrizostom, ukazujući da je Marija Magdalina više od svedoka — ona je simbol hrabrosti kada svi drugi ćute, vere kada je vera najskuplja i ljubavi kada je svet zaboravio da voli.
On je posebno naglasio vezu između ženske hrabrosti u istoriji Crkve i duhovnog preporoda:
– Zahvaljujući tim majkama našim, našim majkama Marijama, mi smo danas doživeli jednu duhovnu obnovu.
Svedočanstvo vere kroz stradanje i nadu
Po završetku liturgije služen je pomen postradalima u zločinačkoj akciji „Oluja“ iz avgusta 1995. godine. Bilo je to sećanje koje ne boli samo prošlošću, već svedoči o odgovornosti Crkve da čuva istinu o stradanju naroda, ali i o veri u Vaskrsenje.
Slavski kolač i žito osveštani su kao znak duhovne radosti i životne pobede nad smrću, a slavlje je nastavljeno arhipastirskom besedom episkopa Metodija, domaćina sabranja, koji je toplo pozdravio sve goste i verni narod:
– Dobrodošli ovde među nas male i uboge, ali radosne i Bogu verne na ovom putu krstonosnom kojim hodimo i koji su utabali naši preci – rekao je episkop Metodije, podsećajući da eparhijska slava nije samo proslava prošlosti, već i pogled u budućnost — sa Marijom Magdalinom kao vodičem.
Foto: SPC
Vladika Metodije
On je istakao da nije slučajno što je za zaštitnicu eparhije izabrana upravo ona, žena iz koje je, po Jevanđelju, Hristos isterao sedam demona:
– Kao što znate, iz nje je legion demona Gospod isterao, a onda je ona, oslobođena od vlasti demonske, išla sustopice za Njim…
– Kao što je Sveta Marija Magdalina tri dana i tri noći saraspinjala se sa Hristom… ali je dočekala Vaskrsenje, tako je i ova svetosavska eparhija vekovima bila na krstu, dok nije dočekala obnovu.
Njegova poruka je bila jasna: kao što je lik Marije Magdaline preobrazio tugu u radost i smrt u život, tako se i Eparhija budimljansko-nikšićka kroz obnovu svojih hramova, monaštva i naroda, oblači u novo ruho — u blagodat Svetog Duha. Ovaj duhovni preporod vidljiv je ne samo u obnovi Sabornog hrama, već i u srcima vernika, u trpljenju, u ljubavi i u veri.
Foto: SPC
Vladika Dimitrije osveštao je Slavski kolač
Trpeza ljubavi i kulturno pamćenje
Posle Liturgije, praznična radost nastavila se uz trpezu ljubavi u porti Sabornog hrama, gde su se susretali ljudi iz različitih krajeva, povezani jednom verom i jednim duhom. Priređen je i kulturno-umetnički program, jer duhovnost, kada je živa, uvek rađa lepotu — u pesmi, igri, reči, susretu.
U tom duhu, slava Eparhije budimljansko-nikšićke nije samo svečani dan, već ogledalo cele jedne istorije — istorije jednog naroda koji je, kao i Marija Magdalina, znao šta znači klečati pod krstom, ali i ustati u svetlosti Vaskrsenja.
Na praznik Blage Marije, Berane je govorilo tišinom molitve, snagom reči i vedrinom naroda koji zna ko je i čiji je. I dok se freske u hramu još pripremaju, dok zvona još zvone u ritmu sabornosti, eparhija u svom narodu, i narod u svojoj eparhiji, svedoče ono što je rekla Sveta Marija Magdalina pred rimskim carem: "Hristos vaskrse." I to je, uvek i iznova, početak svake obnove.
Sećajući se nevino postradalih u zločinačkoj akciji „Oluja“, episkop osečkopoljski i baranjski pozvao na praštanje, nadu i oslonac u Hristu, poručujući da se stradanje pretvara u put ka Carstvu Božjem.
U mirnom Banstolu, nedaleko od Sremskih Karlovaca, podignut je jedinstveni pravoslavni hram koji spaja duboku molitvenu tradiciju sa teškom istorijskom uspomenom.
Većina ga je videla bezbroj puta na ikonama, kupolama i bogoslužbenim predmetima, ali retko ko zna kako je ovaj drevni simbol postao jedno od najvažnijih znamenja pravoslavlja.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog proroka Jeliseja po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti Sampson Stranoprimac. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Ćirila Aleksandrijskog i Svetog Ladislava, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Na ovom sabranju mitropolit Ignatije služio liturgiju, uručio odlikovanja i pozvao vernike da se sabiraju u svojim parohijskim hramovima, podsećajući da samo Gospod daruje život večni.
U Nedelju svih svetih, u manastiru Glogovcu kod Šipova održan je tradicionalni Janjski sabor, na kome su vernici liturgijski proslavili svetitelje stradale u Drugom svetskom ratu, u prisustvu Vladike Sergija, sveštenstva i brojnih vernika.
Uz podršku Eparhije timočke i domaćina iz Grčke, porodice su devet dana uživale na obalama Egejskog mora, obilazile svetinje Olimpijske regije i iz Soluna ponele uspomene koje će dugo pamtiti.
Nakon pomena postradalima na Kosovu polju i vojnicima sa Sočanskog fronta, episkop je govorio o smislu sećanja na junake, ljubavi prema bližnjima i značaju očuvanja svetinja za buduće naraštaje.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
Svetiteljka je govorila o vremenu velikih nevolja, mogućem svetskom ratu i moralnom posrnuću ljudi, ali je njena najvažnija poruka bila da se čovek spasava ljubavlju, smirenjem, trpljenjem i čvrstom verom u Boga.
Društvene mreže, pa i neki sajtovi, puni su „pravila“ koja se predstavljaju kao pravoslavna tradicija. Otkud toliko zabrana, zašto ih ljudi prihvataju kao istinu i šta zapravo poručuje Crkva o postu, praznicima i hrani?
Nešad Durmić iz susednog sela podržao je podizanje pravoslavne crkve brvnare u Priboju, a njegov gest postao je primer dobrosusedstva, poštovanja i pomoći koja prevazilazi verske razlike.