Na praznik Svete Marije Magdaline, Eparhija budimljansko-nikšićka proslavila je svoju slavu uz liturgiju, pomen stradalima u akciji „Oluja“ i snažne reči utehe.
Berane, drevno srce pravoslavlja u severnoj Crnoj Gori, na praznik Svete Marije Magdaline — Blage Marije, ponovo je postalo žarište duhovnog sabranja, molitve i radosti. Tog dana, Saborni hram Svetog Simeona Mirotočivog nije bio tek građevina u kojoj se sabralo sveštenstvo i verni narod, već živi svedok vaskrsenja jedne eparhije, naroda i vere.
Jer, slava Eparhije budimljansko-nikšićke nije samo liturgijska svetkovina. Ona je duboka poruka: o hrabrosti da se ispoveda vera i kada je teško, o ženi koja je postala uzor i snaga Crkve, o eparhiji koja se kroz krst duhovno obnavlja.
Foto: SPC
Petorica arhijereja Srpske pravoslavne crkve: mitropoliti Hrizostom, Joanikije, Metodije i Dimitrije i episkop Kirilo
Liturgija kao središte sabranja
Svečanu arhijerejsku liturgiju služio je mitropolit dabrobosanski Hrizostom, uz sasluženje mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija, episkopa budimljansko-nikšićkog Metodija, episkopa zahumsko-hercegovačkog Dimitrija i episkopa buenosajreskog i južno-centralnoameričkog Kirila, administratora Zagrebačko-ljubljanske eparhije. Pridružilo im se mnoštvo sveštenoslužitelja i vernog naroda iz svih krajeva, sabranih u jedinstvu vere i ljubavi.
Liturgija je počela tiho, molitveno, ali je postepeno rasla u snazi sabornosti, da bi kulminirala u reči i svedočenju mitropolita Hrizostoma, koji je verni narod podsetio na veličinu i dubinu lika Svete Marije Magdaline, ravnoapostolne žene čije ime nosi i sama slava eparhije.
Foto: SPC
Liturgija u Sabornom hramu Svetog Simeona Mirotočivog u Beranama
– Slavimo danas jednu ravnoapostolnu ženu... koja je prva imala hrabrosti da svetu saopšti: Hristos vaskrse! – poručio je mitropolit Hrizostom, ukazujući da je Marija Magdalina više od svedoka — ona je simbol hrabrosti kada svi drugi ćute, vere kada je vera najskuplja i ljubavi kada je svet zaboravio da voli.
On je posebno naglasio vezu između ženske hrabrosti u istoriji Crkve i duhovnog preporoda:
– Zahvaljujući tim majkama našim, našim majkama Marijama, mi smo danas doživeli jednu duhovnu obnovu.
Svedočanstvo vere kroz stradanje i nadu
Po završetku liturgije služen je pomen postradalima u zločinačkoj akciji „Oluja“ iz avgusta 1995. godine. Bilo je to sećanje koje ne boli samo prošlošću, već svedoči o odgovornosti Crkve da čuva istinu o stradanju naroda, ali i o veri u Vaskrsenje.
Slavski kolač i žito osveštani su kao znak duhovne radosti i životne pobede nad smrću, a slavlje je nastavljeno arhipastirskom besedom episkopa Metodija, domaćina sabranja, koji je toplo pozdravio sve goste i verni narod:
– Dobrodošli ovde među nas male i uboge, ali radosne i Bogu verne na ovom putu krstonosnom kojim hodimo i koji su utabali naši preci – rekao je episkop Metodije, podsećajući da eparhijska slava nije samo proslava prošlosti, već i pogled u budućnost — sa Marijom Magdalinom kao vodičem.
Foto: SPC
Vladika Metodije
On je istakao da nije slučajno što je za zaštitnicu eparhije izabrana upravo ona, žena iz koje je, po Jevanđelju, Hristos isterao sedam demona:
– Kao što znate, iz nje je legion demona Gospod isterao, a onda je ona, oslobođena od vlasti demonske, išla sustopice za Njim…
– Kao što je Sveta Marija Magdalina tri dana i tri noći saraspinjala se sa Hristom… ali je dočekala Vaskrsenje, tako je i ova svetosavska eparhija vekovima bila na krstu, dok nije dočekala obnovu.
Njegova poruka je bila jasna: kao što je lik Marije Magdaline preobrazio tugu u radost i smrt u život, tako se i Eparhija budimljansko-nikšićka kroz obnovu svojih hramova, monaštva i naroda, oblači u novo ruho — u blagodat Svetog Duha. Ovaj duhovni preporod vidljiv je ne samo u obnovi Sabornog hrama, već i u srcima vernika, u trpljenju, u ljubavi i u veri.
Foto: SPC
Vladika Dimitrije osveštao je Slavski kolač
Trpeza ljubavi i kulturno pamćenje
Posle Liturgije, praznična radost nastavila se uz trpezu ljubavi u porti Sabornog hrama, gde su se susretali ljudi iz različitih krajeva, povezani jednom verom i jednim duhom. Priređen je i kulturno-umetnički program, jer duhovnost, kada je živa, uvek rađa lepotu — u pesmi, igri, reči, susretu.
U tom duhu, slava Eparhije budimljansko-nikšićke nije samo svečani dan, već ogledalo cele jedne istorije — istorije jednog naroda koji je, kao i Marija Magdalina, znao šta znači klečati pod krstom, ali i ustati u svetlosti Vaskrsenja.
Na praznik Blage Marije, Berane je govorilo tišinom molitve, snagom reči i vedrinom naroda koji zna ko je i čiji je. I dok se freske u hramu još pripremaju, dok zvona još zvone u ritmu sabornosti, eparhija u svom narodu, i narod u svojoj eparhiji, svedoče ono što je rekla Sveta Marija Magdalina pred rimskim carem: "Hristos vaskrse." I to je, uvek i iznova, početak svake obnove.
Sećajući se nevino postradalih u zločinačkoj akciji „Oluja“, episkop osečkopoljski i baranjski pozvao na praštanje, nadu i oslonac u Hristu, poručujući da se stradanje pretvara u put ka Carstvu Božjem.
U mirnom Banstolu, nedaleko od Sremskih Karlovaca, podignut je jedinstveni pravoslavni hram koji spaja duboku molitvenu tradiciju sa teškom istorijskom uspomenom.
Patrijarh se, zajedno sa prisutnima, pomolio za boljitak naroda, kako bi svi bili u milosti Božijoj. Tom prilikom on je pozvao vernike da se pomole za dušu preminulog protojereja-stavrofora Vojislava Bilbije.
Ja dobro znam da nema boljeg mesta, možda zvuči paradoksalno, od bolnice da bi čovek razumeo koliko smo upućeni jedni na druge, koliko smo potrebni jedni drugima, istakao je patrijarh.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Na prazničnoj liturgiji vernicima se obratio mitropolit dalmatinski Nikodim, pozvavši ih da ljubav prema Bogu potvrde brigom o bližnjima i da nastave tradiciju svojih predaka.
Malo mesto kod Vlasenice okupilo je veliki broj vernika oko drevne svetinje, a povratak arhijerejske službe nakon više od 30 godina doživljen je kao snažan znak nade, zajedništva i očuvanja vere predaka.
Patrijarh se, zajedno sa prisutnima, pomolio za boljitak naroda, kako bi svi bili u milosti Božijoj. Tom prilikom on je pozvao vernike da se pomole za dušu preminulog protojereja-stavrofora Vojislava Bilbije.
Ja dobro znam da nema boljeg mesta, možda zvuči paradoksalno, od bolnice da bi čovek razumeo koliko smo upućeni jedni na druge, koliko smo potrebni jedni drugima, istakao je patrijarh.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Među datumima koje pravoslavni vernici treba da zapamte nalaze se i neke od najpoznatijih srpskih slava, a kraj meseca donosi početak Božićnog posta, zbog čega će poslednja novembarska slavska trpeza biti posna.