Stihovi posvećeni Svetoj Mariji Magdaleni, prvoj svedokinji Hristovog Vaskrsenja, otkrivaju duboku tugu, beznadežnu potragu i čudesni susret koji je rasvetlio tamu.
U narodu poznata kao Blaga Marija, Sveta Marija Magdalena zauzima posebno mesto u hrišćanskom predanju i pravoslavnoj pobožnosti. Njena ličnost, duboko ukorenjena u Jevanđelju, ostaje simbol iskrene i potresne ljubavi prema Hristu, ali i prve blagovesti o Njegovom Vaskrsenju. Na dan njenog praznika, koji Pravoslavna crkva proslavlja 4. avgusta po novom, odnosno 22. jula po starom kalendaru, podsećamo se i na pesmu koju joj je posvetio sveti vladika Nikolaj Velimirović, jedan od najdarovitijih pesnika srpske duhovne književnosti.
Printscreen/Facebook
Vladika Nikolaj Velimirović
Pesma vladike Nikolaja: Liturgija u stihu
Pesma, jednostavno naslovljena i bez umetničke pompe, ali prožeta duhovnim nabojem, donosi jedan od najpotresnijih trenutaka iz Novog zaveta – susret Marije Magdalene sa Vaskrslim Hristom. Vladika Nikolaj u stihovima prepliće tugu i svetlost, suze i nadu, tamu i Vaskrsenje. On ne piše samo pesmu – on liturgijski peva, molitveno slavi i pastirski poučava.
Pesma vladike Nikolaja o Svetoj Mariji Magdalini
Wikipedia
Sveta Marija Magdalina
U crnu se tugu zavi Magdalina
Zbog krvave smrti Božijega Sina.
Tuga je ljubavi najgorčija tuga,
Ona u svet nema utehe ni druga,
Suze joj uteha, a bol drug jedini,
Svet se u mrak zavi svetoj Magdalini.
Slabi stvor čovečji, svetlosti iskaše,
Marija po mraku bez nade pipaše.
Njegov grob joj svetlost – no, gle, i grob prazan!
– Ukrađen, mišljaše, nag i nepomazan!
Zaplaka se gorko, nikad kraja plaču,
U tom glas čoveka pokraj sebe začu:
– Ženo, zašto plačeš, reci: koga tražiš?
– Koga tražim, pitaš? Želiš da me blažiš!
Ako si ga uzeo, reci, gde ga metnu!
Pogleda je Isus, plačevnu i setnu,
Pa je zovnu glasom slađosnim: Marija!
U srcu Marijnom svetlost se zasija
O poznati glase, slašću nenadmašni,
Životom i silom, glase, preizdašni!
Tim glasom je Gospod bolne isceljiv’o,
Tim glasom je istim mrtve vaskrsav’o.
Životvorni glase, o čudesni glase!
Marija se trže i obzre za se.
– Ravuni! povika… U tom sunce granu
Mariji – i svetu Novi Dan osvanu.
Već u prvim stihovima ocrtana je suština Marijinog bola. To nije obična tuga – to je tuga ljubavi, kako kaže vladika, „najgorčija tuga“, ona koja nema utehe u svetu, jer svet bez Hrista jeste tama i ništavilo.
Vladika Nikolaj ne prepričava Jevanđelje – on ga oživljava. On dublje razlaže pokret duše žene koja, iako „slabi stvor čovečji“, ima hrabrost da po mraku traži svetlost, ne odustajući ni kada je grob prazan, ni kada su joj snage na izmaku. Suze joj nisu slabost, već molitva očiju, a bol nije poraz, već dokaz ljubavi.
Nancy Kaszerman / Zuma Press / Profimedia
Tajna glasa koji je vaskrsavao: trenutak preobražaja
Vrhunac pesme jeste susret sa Vaskrslim Hristom, koji Mariju Magdalinu ne prepoznaje po liku, već po glasu. To je trenutak preobražaja – ne samo njenog bola u radost, već i čovečanstva iz tame u svetlost. U tom jednostavnom „Marija!“ krije se celokupna teologija ljubavi: Bog poznaje svoje po imenu, obraća im se lično, nežno, sa razumevanjem, ali i sa silom koja vaskrsava.
Pesma se kreće iz tuge ka pobedi, iz mraka ka novom danu. Poslednji stih je najava ne samo Hristovog Vaskrsenja, već i vaskrsenja svakog čoveka koji, poput Marije, traži i čuje glas Božiji:
U ovoj pesmi svetog vladike Nikolaja sabrane su sve ključne poruke pravoslavlja: vera, nada, ljubav, lični odnos sa Hristom, snaga ženskog srca i Vaskrsenje kao istorijska i lična pobeda. Marija Magdalena, prva koja je videla Vaskrslog Hrista, postaje svedok svetlosti, apostol apostolima.
Zato Blaga Marija nije samo narodni naziv za praznik – ona je, u srpskom duhovnom predanju, blagost Božije pobede nad smrću, nežnost koja briše svaku suzu i svetlost koja ne prestaje da obasjava one koji traže Hrista – i kada je grob prazan, i kada deluje da nade nema.
U duhu prorokove ognjene reči, Sveti Nikolaj Ohridski I Žičkić napisao je stihove posvećene proroku Iliji, sabravši biblijsku silinu, svetootačko tumačenje i narodnu pobožnost u jedno snažno duhovno svedočanstvo.
Vernici joj pale sveće u strahu i nadi, žene je prizivaju radi utehe i snage, a narod je poštuje više nego ikada – zbog čega se Svetoj Mariji Magdalini baš danas obraćaju milioni duša sa jednim istim uzdahom: "Pomozi, sveta!“
Od promocija i predavanja do liturgije i svečane litije, višednevni program donosi bogat sadržaj i centralne događaje koji svake godine okupljaju veliki broj posetilaca.
U "Srbskom kuvaru" monaha manastira Krušedol čuva se neobična manastirska verzija jela koja spaja krompir, jabuku i beli mrs u ukus koji i danas iznenađuje, a nastala je u danima kada post nije bio strog.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Na praznik Svete Marije Magdaline, Eparhija budimljansko-nikšićka proslavila je svoju slavu uz liturgiju, pomen stradalima u akciji „Oluja“ i snažne reči utehe.
Duboko nadahnut molitvom i verom, vladika Nikolaj Velimirović slavi Svetog arhangela Mihaila, nebeskog vojskovođu, u stihovima koji ohrabruju, osnažuju i pozivaju na duhovno uzdizanje.
U stihovima Vladike Nikolaja koje je posvetio rođenju Marije Djeve, otkrivamo duboku ljubav Božiju i čuda koja prevazilaze ljudska očekivanja, dok se kroz vekove ovaj sveti dan pojavljuje kao svetlost u tami, pozivajući sve vernike da se okrenu veri i potraže utehu u beskrajnoj milosti Svevišnjeg.
Pesma o najmoćnijem anđelu, koji uvek pobedi u borbi za istinu i brani verne svojim krilima, slikovito opisuje njegovu nebesku misiju i božansku silu stihovima koji nose snagu molitve.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Teodora Sikeota po starom i Svetu velikomučenicu Irinu po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Pelegrina, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Od biblijskih priča do savremenih platformi, šiduhim (provodadžija) pokazuje kako se vera, porodica i potraga za partnerom prepliću u sistemu u kojem se svaka veza vidi kao više od slučajnosti.