On je to objasnio u emisiji "Agape", koja se emitovala na televiziji "Studio B", gde je redovno gostovao i odgovarao na razna pitanja koja muče savremenog čoveka.
Vladeta Jerotić - čuveni pravoslavni psiholog, koji je neretko pričao o značaju vere u nauci, istakao je jednom prilikom kako odrasla osoba treba da postupi u odnosu sa detetom, navodeći jednu radnju kao krucijalnu i koja zasigurno gradi zdravu samouverenost u detinjim godinama.
On je to objasnio u emisiji "Agape", koja se emitovala na televiziji "Studio B", gde je redovno gostovao i odgovarao na razna pitanja koja muče savremenog čoveka.
- Treba hvaliti samo decu, eventualno još i mlade ljude u adolescenciji. Sve druge hvale pojačavaju gordost. A gordost i zavist su na vrhu tih sedam hrišćanskih grehova i nema čoveka na zemaljskoj kugli koji bar nekad ili u nekom periodu života nije bio gord ili zavidljiv - naveo je Jerotić tada.
On se podsetio i razgovora sa jednim vladikom, koga je upitao da mu pomogne u razrešavanju nedoumice.
- I ja pitam jednog našeg dragog episkopa: "Vladiko, to su za mene blizanci. Ko je gord, on je i zavidljiv, i obrnuto. Šta vi mislite, može li se reći da je nešto gore?". Kaže: "Gora je zavist od gordosti."
Objašnjava da upravo zato decu treba hvaliti u ranom detinjstvu, jer je to zasiguran recept da sa dečijih pleća u velikoj meri skinemo teret zavisti.
- Gordost se još nekako da korigovati u toku života, zavist veoma teško. A to je najverovatnije zato što i jedno i drugo počinju u ranom detinjstvu. I zato treba hvaliti decu. Dete do kraja treće godine je upijajući um, kao sunđer je. Koliko bi samo trebalo da se otac i majka tada vole najviše! I da tako bude pet, pa posle neka bude malo i prepirki, ali prvih tri do pet godina, i zbog deteta i zbog sebe, da dete vidi, upije ljubav oca i majke. Ostaće skript, pa će tražiti u svome braku da ponove ono što su doživeli prvih tri do pet godina, i dobro i loše!
BONUS VIDEO: Na Ilindan 2025. vraćena spomen ploča Vladeti Jerotiću na dom u kojem je živeo
Dok psiholozi bes vide kao posledicu unutrašnje napetosti savremenog života, pravoslavlje ga prepoznaje kao duhovno stanje koje, ako se ne obuzda, nanosi štetu i okolini i duši.
Sveti Alfonsus Liguori - biskup i crkveni učitelj, govorio je: "Ako prihvatimo volju Božiju u svemu, bićemo među najsrećnijim ljudima na zemlji i već ovde ćemo imati predznanje o nebeskom miru.
Na praznik Svetog proroka Ilije i 101. godišnjicu rođenja slavnog duhovnog mislioca, ploča koja je morala da bude uklonjena prošlog leta konačno je ponovo osvanula na ulazu njegove zgrade u Zadarskoj ulici.
Stari recept sa Kosova i Metohije vremenom je dobio posebnu verziju u beogradskim kuhinjama, pa je nastalo zasitno i mirisno jelo koje mnoge podseća na nedeljne ručkove, pun sto i ukuse kakvi se danas retko sreću.
U besedi za subotu 4. sedmice po Vaskrsu Sveti Nikolaj Ohridski i Žički naglašava da čovek ne stoji između svetlosti i tame, već pred jasnim izborom koji ne ostavlja prostor za kolebanje.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
U besedi za subotu 4. sedmice po Vaskrsu Sveti Nikolaj Ohridski i Žički naglašava da čovek ne stoji između svetlosti i tame, već pred jasnim izborom koji ne ostavlja prostor za kolebanje.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Docent Moskovske duhovne akademije objasnio je zbog čega pravoslavlje ne posmatra rad kao apsolutnu vrednost i zašto čovekov trud može biti i blagoslov i razlog za osudu.
U Patrijaršiji SPC potpisan je Memorandum o osnivanju Univerziteta koji će spojiti teološke studije sa medicinom, pravom, umetnošću i tehničkim naukama, dok je patrijarh srpski poručio da obrazovanje mora da oblikuje i čoveka, a ne samo stručnjaka.