Novoosvećeni hram Svetih Kirila i Metodija postao je simbol zajedništva i duhovnog mosta između naroda, dok patrijarhove reči podsećaju da ljubav nadilazi sve granice.
U Mariboru, slovenačkom gradu u kojem se vekovima susreću različite kulture i jezici, proteklog vikenda dogodio se istorijski trenutak za pravoslavne vernike: osvećen je hram Svetih braće Kirila i Metodija. U temelje ovog svetog zdanja ugrađena je ne samo cigla i kamen, već i nada, molitva i identitet pravoslavnog naroda koji je decenijama živeo u rasijanju, čuvajući veru kao tiho ognjište.
Foto: SPC
Uz patrijarha sasluživali su vladike Metodije, Ilarion, Arsenije, Jovan, Sergije i Kirilo,
Čin velikog osvećenja izvršio je patrijarh srpski Porfirije, a potom je uz sasluženje više vladika usledila sveta liturgija pred stotinama vernika, čineći da novoosvećeni dom Božji zasija kao duhovni most između Srbije i Slovenije. U zajedništvu molitve i pesme, zajedno sa patrijarhom sasluživali su vladike Metodije, Ilarion, Arsenije, Jovan, Sergije i Kirilo, sabirajući sveštenstvo i narod oko Hristovog prestola.
Dom Božji i dom susreta
Patrijarh Porfirije obratio se sabranima nadahnutom besedom, govoreći o hramu kao mestu susreta – sa Bogom, ali i sa svakim čovekom. Njegove reči, jednostavne i očinske, probudile su u vernicima osećaj da su svi deo jedne duhovne porodice.
– Osvetismo dom u kojem se učimo veri i reči Hristovoj, učeći da reč Hristova bude početak i kraj, temelj i izvor našeg života. U ovom hramu učimo se zapovestima Božjim i odlučujemo da zapovesti Božje oblikuju naš život – rekao je patrijarh, dodajući da je smisao života u ljubavi, jer nas je Bog stvorio da budemo braća.
Foto: SPC
Prva liturgija u novoosvećenom hramu Svetih Kirila i Metodija u Mariboru
Pod svodovima novog hrama, Maribor je disao tišinom molitve. Sve je odavalo osećaj da je ovo mesto u kojem će pravoslavni narod ubuduće sabirati snagu vere, ljubavi i zajedništva.
"Ljubav nema neprijatelje"
U središtu patrijarhove besede bila je poruka o ljubavi – onoj hrišćanskoj, istinskoj, koja ne poznaje granice, poreklo ni neprijateljstvo.
– Ljubav, na koju smo pozvani, nema neprijatelje! Čak i kad postoje neki koji nam se suprotstavljaju, mi ih volimo, jer volimo Hrista i znamo da nas On voli – poručio je patrijarh Porfirije, a njegove reči su odzvanjale tiho, ali snažno.
U vremenu kada su razlike često uzrok razdora, patrijarhova poruka bila je poziv na nadilaženje ljudskih granica i podsećanje da vera u Hrista ne razdvaja, već sjedinjuje sve koji veruju u ljubav kao večni zakon Božji.
Foto: SPC
Osvećenje hrama Svetih Kirila i Metodija u Mariboru
Vera koja pomera granice
Govoreći o čudu vere žene Hananejke, patrijarh je istakao da Hristos ne gleda spoljašnje razlike, nego dubinu srca i čistotu duše.
– Kada Mu pristupa žena Hananejka, Gospod postupa onako kako bi mnogi od nas postupili, – odbija je. Ali ona ne odustaje. Njena vera postaje molitva, molitva postaje podvig, a podvig rađa blagodat. U susretu vere i Božje ljubavi događa se čudo. To je vera koja pomera granice, vera koja otvara srce Bogu – kazao je patrijarh.
U tom tumačenju Jevanđelja mnogi su prepoznali sopstvenu svakodnevnu borbu, u kojoj vera traži strpljenje, a molitva postaje snaga koja preobražava i ono što izgleda nemoguće.
Na kraju liturgije, patrijarh Porfirije podsetio je vernike da hram nije samo arhitektonsko zdanje, već duhovno središte života Crkve – mesto gde se zemlja i nebo dodiruju.
– Hram je Carstvo nebesko među nama. Učestvujući u liturgiji, sjedinjujemo se sa Gospodom i osposobljavamo da On živi u nama, da Njegova reč i zakon budu ono čime mislimo, govorimo i postupamo – zaključio je patrijarh.
Novoosvećeni hram Svetih Kirila i Metodija u Mariboru tako je postao više od crkve – simbol nade i zajedništva, most između slovenskih naroda i nebeskog carstva. Tog dana, pod ikonostasom koji blista novim zlatom, Maribor je postao grad molitve, grad u kojem je nebo bilo malo bliže zemlji.
Zavetna slava u manastiru Svetog apostola Marka okuplja rasejane Srbe u molitvi i sećanju, čuvajući večnu vezu sa domovinom kroz monaške živote i svetiteljske vrednosti.
Predstojatelj Srpske pravoslavne crkve istakao je da Srbi vekovima nose pečat Hristov i da identitet čuvaju tamo gde grade hramove, poručivši da različitosti nisu povod za razdvajanje, već darovi koji vode ka zajedništvu.
Kako tri različite verske tradicije koriste uzdržavanje od hrane i molitvu da bi ojačale duhovnu disciplinu, približile se Bogu i razvile solidarnost prema bližnjima – prikaz jednog dana posta u svakoj religiji.
Kelj preliven pavlakom i zapečen sa hlebnim mrvicama postaje obrok koji spaja ritual i svakodnevicu – jednostavan, a bogat ukusom i mirisom domaće kuhinje.
Od zvona u Saborni hram Svetog arhangela Mihaila do jasnog stava da Liturgija, a ne politika, ostaje središte - šta je obeležilo prvih pet godina vođstva 46. poglavara Srpske pravoslavne crkve i zašto se o toj poruci i danas govori.
Na godišnjicu izbora 46. poglavara Srpske pravoslavne crkve iz Rusije je stigla čestitka ispunjena bratskim porukama i naglaskom na jedinstvu, odgovornosti i istrajnosti u iskušenjima koja prate njegovo dosadašnje delovanje.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Hiljade vernika sabrale su se u kolevci srpske duhovnosti, gde je osveštan hram posvećen prvom srpskom arhiepiskopu, a poglavar SPC poslao poruku koja je dotakla duše svih prisutnih.
U prisustvu mnogobrojnih vernika i visokih arhijereja, proslavljena je godišnjica Manastira Rmanj. Ovaj događaj, obeležen svečanom liturgijom i ophodom, donosi novu nadu i duhovnu snagu srpskom narodu širom Krajine i cele regije.
Tokom svoje trodnevne posete, poglavar SPC će na veliki praznik Pedesetnicu, služiti arhijerejsku liturgiju i obaviti čin osvećenja Hrama Svetog Arhangela Mihaila u Hamburgu, učvršćujući veze sa lokalnim vernicima.
Od zvona u Saborni hram Svetog arhangela Mihaila do jasnog stava da Liturgija, a ne politika, ostaje središte - šta je obeležilo prvih pet godina vođstva 46. poglavara Srpske pravoslavne crkve i zašto se o toj poruci i danas govori.
Na godišnjicu izbora 46. poglavara Srpske pravoslavne crkve iz Rusije je stigla čestitka ispunjena bratskim porukama i naglaskom na jedinstvu, odgovornosti i istrajnosti u iskušenjima koja prate njegovo dosadašnje delovanje.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.