Na predavanju u Kosovskom Pomoravlju episkop novobrdski naglasio dvostruko značenje ispovesti – pokajanje i slavljenje Boga i objasnio kako ona čisti savest i jača veze unutar crkvene zajednice.
U okviru Moravskih duhovnih večeri u Pasjanu održano je predavanje pod nazivom „O ispovesti“. Gost predavač bio je episkop novobrdski Ilarion, koji je u prepunoj sali Doma kulture „Sveta Bosiljka“ govorio o značaju Svete tajne ispovesti u životu svakog hrišćanina.
Ova duhovna tribina sabrala je brojno monaštvo, sveštenstvo i verni narod ovog kraja, koji su sa velikom pažnjom pratili izlaganje arhijereja. Predavanje je organizovano sa ciljem produbljivanja razumevanja ispovesti kao temelja ličnog i zajedničkog života u Crkvi.
Dvostruko značenje ispovesti - slavljenje Boga i pokajanje
Na početku izlaganja vladika Ilarion je objasnio dvostruko značenje reči „ispovedati“ – kao slaviti i kao ispovedati se. Podsetivši na reči psalma: „Ispovedajte se Gospodu jer je dobar“, ukazao je da ispovest nije samo priznanje greha, već i slavljenje Boga. Naglasio je da bez ispovesti nema istinskog slavljenja Boga, ali ni istinskog duhovnog života. Ispovest nas uvodi u odnos sa Bogom i otvara prostor za duhovnu obnovu.
SPC/Eparhija Crnogorsko-Primorska
Vladika novobrdski Ilarion održao je predavanje "O ispovesti" u Domu kulture „Sveta Bosiljka“ u Pasjanu
Govoreći dalje, istakao je da je ispovest neophodna kako bismo živeli rasterećeni od bremena greha. Čovek svoj teret predaje Gospodu Isusu Hristu, koji je došao da ponese grehe sveta.
Ispovest ima i zajedničarsku dimenziju. Ona čuva i obnavlja zajednicu – bračnu, crkvenu i monašku. Sve što nas odvaja od zajednice potrebno je ispovediti i prinesti Gospodu.
Šta treba ispovedati?
Vladika je govorio i o tome šta treba ispovedati. Navodeći da, prema iskušenju Gospoda u pustinji, postoje tri kategorije grehova koje je potrebno ispovedati: slastoljublje, slavoljublje i srebroljublje.
Posebno je naglasio značaj lične pripreme za ispovest. Ta priprema podrazumeva molitveno preispitivanje savesti pred ikonom pred kojom se molimo. Ipak, lična molitva nije dovoljna bez Svete tajne ispovesti. Neophodno je otići pod Hristov epitrahilj svom svešteniku i ispovediti grehe kojih smo svesni. Tada vernik dobija razrešenje i duhovno olakšanje.
Odgovarajući na pitanje koliko često se treba ispovedati, vladika je istakao da je u svemu potrebno naći meru. Vernicima je savetovao da se ispovedaju najmanje četiri puta godišnje, uoči velikih postova, ali i svaki put kada osete duhovnu potrebu. Ispovest ne treba svoditi na puko pravilo. Sa druge strane, ne treba je ni izbegavati, svesni da nosimo teret greha.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, protojerej Andrej Tkačov objašnjava šta činiti kada pokajanje postaje teret, a želja za svetošću sudara se sa našim slabostima.
Pravoslavna tradicija uči da nema "malih" i "velikih" grehova , već da svaki greh koji opterećuje savest treba izneti, bez obzira na stid, strah ili bojazan od osude.
Kroz svetu tajnu ispovesti, razgovore, savete o molitvi i postu, duhovnik bi trebalo da pomogne čoveku da prepozna sopstvene slabosti, pobedi greh i napreduje u hrišćanskom životu.
Nakon teškog incidenta koji je ostavio porodicu u strahu i neizvesnosti, deci je uručena finansijska pomoć, a domaćinima ikona Gospoda Isusa Hrista kao znak utehe i podrške.
Škola je otvorena svetom liturgijom, pojanjem i zajedničkom molitvom, nastavljajući tradiciju koja već godinama povezuje mlade sa srpskim svetinjama na Kosovu i Metohiji.
Episkop novobrdski poručio je da kosovski zavet Svetog kneza Lazara nije poziv na sukob, već svedočanstvo vere, ljubavi i dostojanstvenog čuvanja onoga što je povereno kroz vekove.
Kroz svetu tajnu ispovesti, razgovore, savete o molitvi i postu, duhovnik bi trebalo da pomogne čoveku da prepozna sopstvene slabosti, pobedi greh i napreduje u hrišćanskom životu.
U besedi za nedelju 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava šta apostol Filip nije mogao da vidi i zašto telesne oči nisu dovoljne da čovek prepozna Božije prisustvo.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Jedna od pouka svetogorskog starca otkriva zašto i mali prinos pred Bogom ima posebnu vrednost kada se uz sveću setimo onih koji prolaze kroz patnju, nevolju i teške životne trenutke.
Poslednji ispraćaj Maise i Meri Daoud okupio je porodicu, prijatelje i vernike u Hramu Svetog Porfirija u Gazi, dok je Jerusalimska patrijaršija uputila molitvu za pokoj njihovih duša i utehu najbližima.