Zajednička liturgija služena je na dva jezika, a posle bogosluženja u porti je usledio jedinstven kulturno-umetnički program.
U novobeogradskom hram Svetog Simeona Mirotočivog, na Tominu nedelju, sabrao se veliki broj vernika na svetoj liturgiji koja je protekla u duhu naročite duhovne radosti i molitvenog jedinstva. Ovaj praznični dan obeležen je i dolaskom pedeset poklonika iz sestrinske Grčke pravoslavne crkve, čime je sabranje dobilo poseban značaj i širinu pravoslavnog zajedništva.
Svetu liturgiju služio je arhimandrit Spiridon iz solunske opštine Pilea, uz sasluženje bratstva hrama Svetog Simeona, koje su predvodili arhimandrit Danilo i protojerej-stavrofor Jovan Milanović. Zajedničko bogosluženje proteklo je u liturgijskom poretku i sabranosti, uz jasno izraženo jedinstvo u veri.
Foto: SPC
Posle liturgije, u porti hrama Svetog Simeona Mirotočivog na Novom Beogradu, usledio je kulturno-umetnički program
Hram je bio ispunjen vernim narodom, a molitve su se uznosile na srpskom i grčkom jeziku, što je još jednom posvedočilo bliskost i duhovnu povezanost pravoslavnih vernika dva naroda.
Tomina nedelja na Novom Beogradu
Posle čitanja jevanđeljskog začala, protojerej-stavrofor Jovan Milanović obratio se sabranim vernicima, podsetivši na značaj Tomine nedelje, koja se u crkvenom predanju naziva i Nedeljom obnovljenja. Naglasio je da se u danima posle Vaskrsa vera ne samo čuva, već se iznova učvršćuje kroz lično iskustvo i liturgijski život.
Govoreći o apostolima, istakao je da su oni, osnaženi radošću Vaskrsenja, postali neustrašivi svedoci Hristove pobede nad smrću. Njihova propoved, kako je rekao, nije bila zasnovana na ljudskoj rečitosti, već na istini koja daruje život večni. U tom smislu, život u Hristu predstavlja trajnu radost i neprekidan duhovni rast.
Sabranje koje se nastavlja izvan hrama
Na kraju liturgije, arhimandrit Danilo obratio se vernicima rečima blagodarnosti i duhovne pouke. Izrazio je zahvalnost gostima iz Grčke, naglašavajući da je njihovo prisustvo obogatilo evharistijsko sabranje i potvrdilo bratstvo u veri. Posebno je zahvalio arhimandritu Spiridonu, kao i protojereju-stavroforu Jovanu Milanoviću.
U završnoj poruci pozvao je vernike da iz hrama ponesu molitvu i da u svakodnevnom životu čuvaju živ odnos sa Bogom, podsećajući na reči apostola Tome: "Hristos moj i Bog moj".
Po završetku Liturgije, sabranje je nastavljeno u porti hrama, gde je priređen kulturno-umetnički program. Nastupili su članovi Kulturno-umetničkog društva „AD Novi Beograd“ i folklorna grupa crkve Svetog Ilije iz Pilee, čime je praznični dan dobio i svoj kulturno-umetnički i folklorni nastavak.
Ovo sabranje na Novom Beogradu još jednom je pokazalo da se jedinstvo u pravoslavnoj veri ne izražava deklarativno, već se živi kroz zajedničku molitvu, liturgiju i bratski susret vernih.
Na liturgiji u hramu Svetog Dimitrija poglavar SPC govorio o slabosti čoveka, snazi poverenja i putu koji ostaje otvoren za svakoga, dok je rukopoloženje novog đakona dalo događaju posebnu težinu i simboliku novog početka.
U drevnoj svetinji, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o Hristovom silasku u smrt kao pobedi nad najvećim neprijateljem čoveka, dok su vernici poneli snažnu poruku nade i utehe.
U okviru prve zvanične posete francuskog predsednika Crnoj Gori, deo programa u Cetinju odvijao se daleko od očiju javnosti, uz susret koji je privukao posebnu pažnju i otvorio niz pitanja o značaju mesta i trenutka.
Na stenama koje se obrušavaju ka Egejskom moru, u mreži lanaca, merdevina i čekrka, Karulja čuva život sveden na tišinu, molitvu i odricanje kakvo se retko može videti.
U parohiji Svetog Jovana Bogoslova na Long Ajlendu, preobraćenici, među kojima je i jedno dete, ušli su u katekumenski put, dok protojerej Džonatan Ivanov poručuje da interesovanje za pravoslavlje u zajednici raste.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Dragocena relikvija iz Muzeja Srpske pravoslavne crkve stigla je u hram Svetog Simeona Mirotočivog; vernici će moći da prisustvuju svakodnevnim liturgijama i molitvama za bolesne do 3. septembra.
U okviru prve zvanične posete francuskog predsednika Crnoj Gori, deo programa u Cetinju odvijao se daleko od očiju javnosti, uz susret koji je privukao posebnu pažnju i otvorio niz pitanja o značaju mesta i trenutka.
U tuzlanski hram Uspenja Presvete Bogorodice stižu četiri arhijereja SPC, mitropolit Fotije i Hilandarski pojci, uz bogosluženje i program posvećen 850 godina od rođenja prvog srpskog arhiepiskopa.
Trakice blagoslovene nad Pojasom Presvete Bogorodice uručene su pacijentima, lekarima i medicinskom osoblju Instituta za onkologiju i radiologiju Srbije, donoseći im poruku vere, nade i duhovne podrške.
Već četrnaesti dan od dolaska Časnog pojasa u Hram Svetog Save, vernici iz različitih krajeva sveta i Srbije svedoče o iskustvu koje, kako kažu, prevazilazi samo čekanje i postaje lični čin vere i odricanja.
Obilazeći kolonu vernog naroda, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je da molitva Bogomajci treba da bude na usnama i u srcima vernih ne samo u nevolji, već i u danima radosti.
Iz manastira Vatoped dopremljene su dodatne osveštane trakice, pa će svi vernici koji dolaze u Hram Svetog Save, nakon poklonjenja Časnom pojasu, moći da prime ovaj blagoslov.
Knez Duklje bio je zarobljenik, suprug Samuilove kćeri i pravedan vladar koji je stradao zbog prevare, a njegovo ime i danas okuplja hiljade vernika pred moštima i svetinjama koje se vezuju za njegov život.
U besedi za četvrtak prve sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički opisuje duhovni preokret u kome čovek, po sopstvenoj odluci, gubi unutrašnju zaštitu i ulazi u stanje koje menja njegovu prirodu iz temelja.