Bog nas osposobljava da savršeno volimo drugoga, a molitva je neprestani razgovor sa Bogom, tome treba učiti i svoje potomke
Glumac Nebojša Dugalić često govori o pravoslavnoj veri, molitvi i smirenju. Na jednoj tribini, Dugalić je objasnio šta za njega znači molitva:
Molitva je neprestani razgovor sa Bogom. To je neprestano držanje za Božju ruku. Neprestano prizivanje rasuđivanje, rasudljivosti, ljubavi i smirenja pred drugima.
On je dodao da Bog od ljudi ne traži ništa na silu i da je potrebno da mu se ljudi otvore, kako bi im omogućio da savršeno vole drugoga:
Ne može drugačije, jer Bog neće ništa na silu. Kada razgovaramo molitveno sa njim, mi se otvaramo da može da nas osposobi za ono za šta nismo sposobni, a to je da savršeno volimo drugoga. A savršeno voleti drugoga može se samo Hristom, jer je on već stradanjem potvrdio tu ljubav.
Tanjug/Dragan Kujundžić
Uspešan na sceni i u životu
Dugalić živi sa suprugom Draganom s kojom ima petoro dece. Sa svojom suprugom Draganom, takođe glumicom, ima petoro dece i čestzo govori o izazovima kada je u pitanju vaspitanje dece u pitanju, kao i koje vrline čovek treba da neguje kroz brak kako bi zajednica u kojoj živi bila ispunjena i zadovoljna.
- Kada bi čovek razmišljao o poteškoćama koje predstoje, uvek bi nalazio izgovor da ne učini ništa u životu. Ako je već tako onda treba da se odvaži i napravi neke korake koji će pokrenuti neke prostore smisla. Tu nije ključno pitanje količine, nego pre svega, pitanje zajednice i ljubavi. Bez obzira da li čovek ima jedno dete, petoro ili dvadesetpetoro - istako je glumac.
Dugalić je govoreći o podizanju dece i talentu za to, rekao:
- Koliko sam talentovan kao roditelj, treba da pitate moju decu. Ja se samo trudim da im budem roditelj onakav kakav ću im biti od pomoći u onome što su njihovi potencijali. Niko se nije rodio ni sa iskustvom roditeljstva ni sa iskustvom deteta, to su stvari koje se stiču i svi ti odnosi su pojedinačni, jedinstveni. Za svaki od tih pojedinačnih odnosa se moraju dati različiti odgovori, ne trebaju svakome ni ista pitanja ni isti odgovori. Tu negde morate stalno da budete budni, da osluškujete šta je to, kako da im pomognete da promišljaju o svojim potencijalima, odgovorno strateški i dugoročno da razmišljaju i o svom životu… a da u tom trudu ne osete ni pritisak ni moranje.
Društvene mreže, pa i neki sajtovi, puni su „pravila“ koja se predstavljaju kao pravoslavna tradicija. Otkud toliko zabrana, zašto ih ljudi prihvataju kao istinu i šta zapravo poručuje Crkva o postu, praznicima i hrani?
Nešad Durmić iz susednog sela podržao je podizanje pravoslavne crkve brvnare u Priboju, a njegov gest postao je primer dobrosusedstva, poštovanja i pomoći koja prevazilazi verske razlike.
Iz knjige "Ko posti, dušu gosti" monahinje Atanasije stiže recept za mirisno i zasitno jelo od povrća, pripremljeno bez komplikovanja, a sa svim čarima domaće posne kuhinje.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Manastir Žiča, koji je Sveti Sava izabrao za sedište prve srpske arhiepiskopije, mnogo je više od mesta molitve: u njegovim zidovima oblikovala se duhovna ideja Srbije, krunisani su vladari i ispisivane stranice istorije
Manastir Svetih arhangela, zadužbina cara Stefana Dušana podignuta između 1343. i 1352. godine, bio je jedno od najznačajnijih duhovnih središta srednjovekovne Srbije i njegovo poslednje počivalište.
Na obalama Bistrice vekovima opstaje kompleks u kojem se prepliću tragovi Svetog Save, srpskih patrijaraha, srednjovekovnih vladara i manje poznatih priča ispisanih u kamenu, freskama i obnovama kroz različite epohe.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
Posetioci će 27. i 28. juna moći besplatno da vide najstariju sačuvanu srpsku ćiriličnu rukopisnu knjigu, dragoceni spomenik duhovnosti, pismenosti i umetnosti koji se retko izlaže javnosti.
U pouci za petak 4. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohriski i Žički upozorava na opasnost pogrešnih izbora i podseća da se vrednost puta vidi po cilju kojem vodi, a ne po prolaznom uspehu.