Mnogi veruju u moć Svetog Vasilija Ostroškog i zbog toga se odlučuju da krste svoje naslednike u njegovoj svetinji, a kumove ili dovode ili ih nalaze među posetiocima koji nikada ne odbijaju ovaj čin, jer je to velika čast za svakog pravoslavca. Da bi neko bio kum na krštenju mora da bude i sam kršten u nekoj od pravoslavnih crkava ili manastira.
U manastiru Ostrog sveti čin krštenja se obavlja baš svakoga dana u godini. Jedini uslov je da roditelji povedu kuma ili da ga pronađu među posetiocima.
U ovoj svetinji je normalno da ljudi odaberu kumstvo sa nekim od posetioca, a da ga pre nisu ni poznavali. I dok se neki ljudi na taj način spoje i izgrade velika prijateljstva, dešavalo se da se pojedinci više nikada ne vide. Međutim, jedna Ljubica nije htela to da dozvoli, te je potražila svoje kumove preko Fejsbuka u aprilu 2020, pokazavši da da se empatija među ljudima, ipak, nije izgubila.
shutterstock.com
Krštenje deteta
Naime, ona je posetila Ostrog 2019. godine u povratku sa letovanja u Crnoj Gori, želeći da voj svetinji krsti unuka, a onda je i ona sama bila kuma jednoj devojčici Sofiji iz Niša.
- U Crkvi Svetog Stanka pod Ostrogom, bila sam kuma na krštenju devojčici Sofiji iz Niša 15. avgusta 2019. godine, Bila je sa mamom i bakom. Kad smo se rastajale ukucala sam broj telefona Sofijine mame u svoj telefon i verovatno nisam memorisala, jer smo svi žurili. Tako sam izgubila svaki kontakt sa njima. Molim vas, ako ih neko poznaje, neka mi pomogne da ih nađem - napisala je tada na društvenoj mreži, u nadi da će što pronaći Sofiju i njenu porodicu.
Do poznanstva je došlo na neobičan način, te se na kraju dogodilo i duplo krštenje.
Inače, mnogi poznati su krstili decu u manastiru Ostrog. Između ostalih i najbolji teniser na svetu Novak Đoković, u nadi da će njegove naslednike Sveti Vasilije Ostroški čuvati od svakog zla, piše Republika.
Takođe, nedavno kada se slavio praznik posvećen ovom velikom čudotvorcu i pevačica Marija Šerifović je krstila svog sina.
commons.wikimedia.org
Sveti Vasilije
Jedno od glavnih pravila kada se posećuje manastir Ostrog i obavlja krštenje je da svaki vernik treba da pristupa čistog srca u molitvi, u nadi i veri u moć Svetog Vasilija Ostroškog. U manastiru se ljudi mole za zdravlje, svoje bližnje, porodicu, a posećuju ga i pripadnici drugih vera. Ljudi se često pitaju "ko ne sme da uđe u manastir Ostrog", ali ukoliko poštujete pravila ponašanja manastira i pristupate čistog srca, svako je dobrodošao.
Inače, krštenje je za svaku porodicu veliki događaj.
Da bi sve proteklo u savršenom redu, dobro je da roditelji znaju čega bi trebalo da se pridržavaju.
Period od Božića do Krstovdana je vreme kada treba izbegavati krštenje jer je tad iščekivano krštenje Isusa Hrista, i označeno je kao kritično vreme. Takođe, vodi se računa da se krštenje ne obavlja tokom posta i subotom, koji važi za dan posvećen mrtvima.
Krštenje može da se obavi u hramovima, manastirima i crkvama gde ima krstionica, a može i u domu roditelja, ako je neophodno. Može da se izvrši bilo kog dana, u svako doba dana i noći, ukoliko postoji potreba za tim. Ali, ne bi trebalo za vreme posta i subotom, jer je subota dan za mrtve.
Društvene mreže, pa i neki sajtovi, puni su „pravila“ koja se predstavljaju kao pravoslavna tradicija. Otkud toliko zabrana, zašto ih ljudi prihvataju kao istinu i šta zapravo poručuje Crkva o postu, praznicima i hrani?
Nešad Durmić iz susednog sela podržao je podizanje pravoslavne crkve brvnare u Priboju, a njegov gest postao je primer dobrosusedstva, poštovanja i pomoći koja prevazilazi verske razlike.
Iz knjige "Ko posti, dušu gosti" monahinje Atanasije stiže recept za mirisno i zasitno jelo od povrća, pripremljeno bez komplikovanja, a sa svim čarima domaće posne kuhinje.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Protojerej Vladimir Dolgih razbija raširene zablude i objašnjava u kojim situacijama je bolje ne prihvatiti kumstvo nego ga nositi samo kao praznu formu.
Manastir Žiča, koji je Sveti Sava izabrao za sedište prve srpske arhiepiskopije, mnogo je više od mesta molitve: u njegovim zidovima oblikovala se duhovna ideja Srbije, krunisani su vladari i ispisivane stranice istorije
Manastir Svetih arhangela, zadužbina cara Stefana Dušana podignuta između 1343. i 1352. godine, bio je jedno od najznačajnijih duhovnih središta srednjovekovne Srbije i njegovo poslednje počivalište.
Na obalama Bistrice vekovima opstaje kompleks u kojem se prepliću tragovi Svetog Save, srpskih patrijaraha, srednjovekovnih vladara i manje poznatih priča ispisanih u kamenu, freskama i obnovama kroz različite epohe.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
Posetioci će 27. i 28. juna moći besplatno da vide najstariju sačuvanu srpsku ćiriličnu rukopisnu knjigu, dragoceni spomenik duhovnosti, pismenosti i umetnosti koji se retko izlaže javnosti.
U pouci za petak 4. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohriski i Žički upozorava na opasnost pogrešnih izbora i podseća da se vrednost puta vidi po cilju kojem vodi, a ne po prolaznom uspehu.