SALATA KOJA ODMAH OSVEŽAVA PRAZNIČNI STO: Jednostavna, dekorativna, hranljiva i spremna za manje od 2 minuta
Od ljubičastog kupusa do bebi spanaća: recept koji traje manje od 2 minuta pripreme i idealan je za praznični ili posni obrok.
Pod neumoljivom vatrom, svetinja u pograničnom delu Kurske oblasti u Rusiji pretvorena je u ruševinu. Tokom pokušaja spašavanja monaške bratije, jedna osoba je izgubila život.
Smireni dom monaha, manastir posvećen Svetom Nikolaju, u selu Gornal, u Kurskoj oblasti, pretvoren je u ruševinu. Svakodnevni topovski udari iz Ukrajine obrušili su se na ovo sveto mesto, ostavljajući za sobom razoreni manastirski hram, porušene crkve i uništene monaške odaje. No, najteži udarac tek je usledio.
U trenutku kada su monasi pokušali da se spasu iz pakla koji se nadvio nad njima, usledile su strašne scene. U pokušaju evakuacije, u uslovima gde svaki korak predstavlja hod po tankoj liniji između života i smrti, jedan od njih je izgubio svoj život, prenosi pravoslavie.ru.
Gubitak ovozemaljskog života, usred ruševina, među kamenjem koje je nekada nosilo mir i molitvu, produbljuje već prisutnu tugu. U tom haosu, lokalne vlasti su se suočavale sa otežanom komunikacijom sa monasima, što je dodatno otežavalo organizaciju evakuacije. Poteškoće u telefonskoj komunikaciji, koje muče čitav pogranični deo Kurske oblasti, postale su prepreka u spašavanju života.
Ova smrt u vrtlogu rata podseća nas na krhkost ljudskog postojanja i na razornu silu koja ne zna za granice, ni za svetinje. Iguman Pitirim (Plaksin), starešina manastira, sa tugom je potvrdio ovu tragičnu vest, dok ruševine manastira i dalje svedoče o prolaznosti sveta i snazi vere, čak i u najtežim trenucima.
Pod neprekidnom paljbom ukrajinskih snaga otac Miletiјe i bratija rizikovali su živote da bi spasli svetinje i verne duše. Rizično bekstvo, molitve i nepokolebljiva vera obeležili su strašne dane kada je napadnut Gornaljski manastir Svetog Nikolaja u Kurskoj oblasti.
Posle višednevne potrage, telo svetogorskog isposnika pronađeno je u zabačenom delu Atosa. Istraga o njegovoj smrti u toku je, dok se monaška zajednica moli za njegovu dušu u Hristu.
Nesreća na novosadskoj železničkoj stanici potresla je Srbiju i pravoslavni svet. Mitropolit volokolamski Antonije uputio je reči utehe i podrške, pridružujući se patrijarhu Porfiriju i ruskoj crkvi u molitvama za nastradale i njihove porodice.
Poglavar Ruske pravoslavne crkve uputio je apel u vezi sa ratnim dejstvima u Kurskoj oblasti, a sa posebnim bolom je izrazio zabrinutost zbog napada na svetinje.
Iza drvenih zidova Lazarice kod Prolom banje kriju se čudni simboli i predanja koja i danas intrigiraju verni narod, ali i sve putnike namernike.
Podignuta na temeljima vizantijske bazilike, sa sačuvanim ugovorom o gradnji iz 1281. i grobovima potomaka loze Nemanjića, ova svetinja kod Brodareva svedoči o veri, razaranju i tihom opstanku uprkos pljačkama, ruševinama i zaboravu.
Vernici iz svih krajeva dolaze da se mole pred moštima kosovskog mučenika, ostavljajući za sobom svedočenja koja i lekare ostavljaju bez odgovora.
Nakon zemljotresa, ratova i sistematskog uništavanja, završna faza građevinskih radova na hramovima Svetog Spiridona, Svetog Nikole i parohijskog doma u Petrinji budi nadu pravoslavnih vernika u ovom kraju.
Iza drvenih zidova Lazarice kod Prolom banje kriju se čudni simboli i predanja koja i danas intrigiraju verni narod, ali i sve putnike namernike.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Za 31. decembar, izabrani stihovi iz sure El Ikhlas u knjizi „Kuran – 365 odabranih ajeta“ podsećaju na Božju jedinstvenost i savršenstvo.
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.
Sveti oci nas podsećaju da nema istinske vere bez dela, niti prave ljubavi bez žrtve.