Dok vatrogasci vode bitku protiv buktinje koja opkoljava manastirski kompleks u kojem se nalaze crkve Svetog Save i Svetog Lazara, u grčkom mestu Nea Makri, vernici se ujedinjuju u molitvi za očuvanje ovog svetog mesta, čija bogata istorija i dragocene relikvije predstavljaju neprocenjivo duhovno blago pravoslavne vere.
U svetom prostoru manastira Svetog Jefrema Sirina u grčkom mestu Nea Makri, dramatični trenuci odvijaju se dok vatrogasne jedinice ulažu sve napore da zaustave vatrenu stihiju koja preti da uništi ovaj drevni hram molitve i duhovnosti. Plamen koji okružuje manastir stvorio je scene koje uveravaju posmatrače u hitnost i ozbiljnost situacije – slike crkava obavijenih gustim dimom i plamenom bude bolne osećaje među vernicima i monahinjama koje čuvaju ovaj svetionik vere.
Printscreen/TikTok/zafeiris42
Manastir Svetog Jefrema Sirina, smešten na 151 metar nadmorske visine u blizini sela Kondariotisa, osnovan je 1983. godine trudom i molitvama igumanije Katarine, duhovne kćerke proslavljenog monaha Porfirija Kavsokalivita. Ovaj manastir, pod jurisdikcijom Grčke pravoslavne crkve, nalazi se na prostranom posedu od 21 hektara i već decenijama predstavlja duhovni centar za verne iz svih krajeva Grčke i šire.
Glavna crkva manastira, podignuta u vizantijskom stilu i osveštana 2000. godine, posvećena je svetitelju Jefremu Sirinu i ikoni Bogorodice „Životvorni izvor“. U ovoj svetinji čuvaju se dragoceni delovi moštiju svetog Jefrema Sirina i svete mučenice Ekatarine, kao i čudotvorna ikona Bogorodice „Dakriroousa“, poznata po prolivanju suza, koja vekovima nadahnjuje verne, dajući im utehu.
Printscreen/TikTok/zafeiris42
Posebnu vrednost ovog svetog mesta čini i crkva na manastirskom groblju, podignuta 2015. godine i posvećena Svetom Lazaru i Svetom Savi, koju su podigli ruski vernici, duhovna deca starešine manastira Pantelejmona na Svetoj gori.
Danas, dok se vatrogasne jedinice bore protiv plamena, molitve vernika širom sveta uzdižu se ka nebesima, tražeći zaštitu za ovu svetu obitelj. Plamen preti ne samo da uništi građevine već i da ugasi svetlost duhovnog nasleđa koje ovaj manastir čuva vekovima. U ovim trenucima, vera postaje jedina nada za spas manastira Svetog Jefrema, gde svaka molitva i svaki uzdah nade predstavljaju neprocenjivu snagu u borbi protiv vatrene stihije.
U jednoj kratkoj rečenici sadržano je upozorenje koje se tiče svakodnevnih odluka, tuđih uticaja i unutrašnjeg rasula koje ljudi često ne prepoznaju na vreme.
Kada vernici po crkvenoj tradiciji obilaze grobove i pale sveće, u srpskoj prestonici će biti na snazi posebna saobraćajna i organizaciona pravila na gradskim grobljima.
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Dok je plamen uništavao okolinu crkve u Patrasu, hram i mošti svetitelja iz 20. veka ostali su neoštećeni – meštani tvrde da je u pitanju čudotvorna intervencija Svetog Gervazija.
Crkva Svetog Dimitrija iz 11. veka, biser vizantijske umetnosti u mestu Koropi, našla se na udaru požara koji se širi neverovatnom brzinom, dok su stanovnici evakuisani u panici
Razorna vatra sravnila je sa zemljom hram Sretenja Gospodnjeg na grčkom ostrvu Poros, ostavljajući za sobom samo pepeo i tugu. Ali usred zgarišta, jedna svetinja ostala je netaknuta – ikona Hrista kao Velikog Arhijereja, neoštećena i postojana.
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Od Studenice i Žiče do Ostroga i Dečana, hodočasnici širom Srbije i regiona biraju da najveći hrišćanski praznik obeleže kroz liturgiju, boravak u konacima i duhovno sabranje, spajajući vekovne običaje sa ličnim doživljajem vere.
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Spora priprema u zemljanoj posudi donosi bogat ukus mesa i povrća, decenijama prisutan na ramazanskim soframa i porodičnim okupljanjima širom Bosne i regiona.
Od sumnje do ispovesti „Gospod moj i Bog moj“ - šta zapravo znači Antipasha, zašto je ovaj dan poseban u crkvenom kalendaru i kako su ga pratili stari narodni običaji.