Na vrhu napuštenog grčkog sela Ropoto, jedini hram na svetu bez ikona i fresaka prkosi sili gravitacije, privlačeći posetioce koji ostaju zadivljeni njegovom neuništivom postojanošću.
Na padinama planine Karavule, u zabačenom selu Ropoto u oblasti Trikala, nalazi se crkva koja se već na prvi pogled izdvaja od svih drugih na svetu. Crkva Presvete Bogorodice u ovom napuštenom selu jedinstvena je po mnogo čemu, ali njena najzapanjujuća karakteristika jeste neverovatan nagib od čak 17 stepeni. Za poređenje, najpoznatija nagnuta građevina na svetu, Krivi toranj u Pizi, nakon nedavnih radova naginje se za tek 3,97 stepeni.
Ropoto je nekada bilo naselje sa živopisnim kućama, ali je klizište koje je pogodilo ovaj kraj 2012. godine nateralo većinu stanovnika da napuste svoje domove. Danas, ovo selo na 750 metara nadmorske visine više liči na selo duhova, kako ga nazivaju u ovom delu Grčke, sa zgradama koje su ili zakopane u zemlju ili su se otkotrljale niz padinu, ostavljajući za sobom sablasnu tišinu.
Međutim, uprkos ovim dramatičnim promenama, Crkva Presvete Bogorodice i dalje stoji, prkoseći zakonima fizike. Iako se naginje za neverovatnih 17 stepeni, na njenim zidovima nema ni najmanje pukotine. Kao jedina pravoslavna svetinja na svetu bez ikona i ikonografije, ova crkva ipak svakodnevno privlači brojne posetioce, fascinirane njenom postojanošću i misterioznošću.
Priča o Ropotu i njegovoj nagnutoj crkvi počinje još šezdesetih godina prošlog veka, kada su prvi put primećeni znaci klizišta. Ipak, ignorisane su ove pojave, pa su tokom osamdesetih godina izdate građevinske dozvole za nove objekte. Ono što je usledilo bila je katastrofa koja je kulminirala 12. aprila 2012. godine, kada se deo sela spustio oko 40 metara do dna padine.
Danas, Bogorodičina crkva u Ropotu ostaje simbol izdržljivosti i tajanstvene snage, dok stoji nagnuta više od bilo koje druge građevine na planeti. Možda baš zbog tog neobičnog nagiba, ljudi iz svih krajeva sveta dolaze da vide ovu svetinju, koja kao da se bori protiv gravitacije i vremena, ostavljajući sve posetioce sa osećajem divljenja i čuđenja.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog proroka Jeliseja po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti Sampson Stranoprimac. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Ćirila Aleksandrijskog i Svetog Ladislava, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik
Svetiteljka je govorila o vremenu velikih nevolja, mogućem svetskom ratu i moralnom posrnuću ljudi, ali je njena najvažnija poruka bila da se čovek spasava ljubavlju, smirenjem, trpljenjem i čvrstom verom u Boga.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Od 2020. godine sa lica Bogorodice "Utešiteljke" u Grčkoj neprestano teku suze, a pred ikonom svakodnevno dolaze ljudi koji traže utehu, nadu i odgovore.
Posle dvostrukog ubistva u selu na jugu Krita, meštani govore o ukletom nasleđu, kletvama i molitvama za oproštaj, dok se senka novih sukoba nadvila nad ovim mestom.
U vremenu kada turizam potiskuje duhovnost, jedan pravoslavni monah postao je stub zajednice – simbol nade i utehe za meštane, turiste i hodočasnike koji svakodnevno dolaze do ove bele svetinje između neba i mora.
Manastir Žiča, koji je Sveti Sava izabrao za sedište prve srpske arhiepiskopije, mnogo je više od mesta molitve: u njegovim zidovima oblikovala se duhovna ideja Srbije, krunisani su vladari i ispisivane stranice istorije
Manastir Svetih arhangela, zadužbina cara Stefana Dušana podignuta između 1343. i 1352. godine, bio je jedno od najznačajnijih duhovnih središta srednjovekovne Srbije i njegovo poslednje počivalište.
Na obalama Bistrice vekovima opstaje kompleks u kojem se prepliću tragovi Svetog Save, srpskih patrijaraha, srednjovekovnih vladara i manje poznatih priča ispisanih u kamenu, freskama i obnovama kroz različite epohe.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
Iz knjige "Ko posti, dušu gosti" monahinje Atanasije stiže recept za mirisno i zasitno jelo od povrća, pripremljeno bez komplikovanja, a sa svim čarima domaće posne kuhinje.
Posetioci će 27. i 28. juna moći besplatno da vide najstariju sačuvanu srpsku ćiriličnu rukopisnu knjigu, dragoceni spomenik duhovnosti, pismenosti i umetnosti koji se retko izlaže javnosti.