SPC / Mitropolija crnogorsko-primorskaManastirski hram
U svetinji podignutoj pre skoro osam vekova, obeležena je značajna godišnjica obnove, uz prisustvo vernog naroda i visokih crkvenih dostojanstvenika. Liturgiju je služio mitropolit Joanikije, koji je u besedi sabrane podsetio na bogatu istoriju i značaj ovog svetog mesta.
U veličanstvenom ambijentu Manastira Morača, proslavljen je veliki jubilej – 450 godina od obnove ove nemanjićke svetinje. Svetu liturgiju je služio mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije, uz sasluženje arhiepiskopa mihajlovsko-košičkog Georgija, episkopa budimljansko-nikšićkog Metodija i episkopa dioklijskog Pajsija, kao i sveštenstva iz različitih eparhija Srpske pravoslavne crkve.
SPC / Mitropolija crnogorsko-primorska
Manastirski hram
Mitropolit Joanikije je govorio o bogatoj istoriji manastira, podsećajući na prvu obnovu 1574. godine, kada su iguman Toma i knez Vukić Vučetić ponovo podigli hram iz pepela. Uprkos turskom ropstvu, vera i stvaralački duh pravoslavnog naroda nisu posustali, već su kroz umetnost i graditeljstvo, nadahnuti pravoslavnom verom, očuvali i obnovili nemanjićke svetinje, među kojima je Morača zauzimala posebno mesto.
Mitropolit je podsetio na umetnička dela koja krase manastir, od fresaka Georgija Mitrofanovića i popa Strahinje Budimljanina, do kasnijih radova Jovana Kozme i Radula Rafailovića, koja svedoče o dubokoj duhovnosti i stvaralaštvu kroz vekove.
SPC / Mitropolija crnogorsko-primorska
Ktitorski natpis svedoči da je morački hram 1252. godine podigao knez Stefan, mlađi sin kralja Vukana Nemanjića
Manastir Morača, podignut 1252. godine, predstavlja jedan od najvažnijih srednjovekovnih spomenika na području Crne Gore i svedočanstvo nemanjićkog nasleđa. Njegov ktitor, knez Stefan Vukanović, unuk Stefana Nemanje, podigao ga je u Zetskoj episkopiji, u okviru tadašnje Žičke arhiepiskopije, koja je osnovana 1219. godine u sastavu Žičke arhiepiskopije, a potom je 1346. godine, prilikom proglašenja Pećke patrijaršije, uzdignuta na stepen počasne mitropolije.
Od samog osnivanja, manastir je bio u sastavu države Nemanjića, odnosno srednjovjekovne Kraljevine Srbije i potonjeg Srpskog carstva, a ktitorski natpis na nadvratniku zapadnog portala sveedoči da je morački hram 1252. godine podigao knez Stefan, koji je bio mlađi sin titularnog kralja Vukana Nemanjića i unuk velikog župana Stefana Nemanje.
Tokom turske vladavine, manastir je spaljen 1505. godine, ali nije ostao zaboravljen. Obnova manastira započela je ubrzo nakon obnove Pećke patrijaršije, a dovršena je oko 1574. godine. Taj poduhvat predvodili su iguman Toma i narodna elita predvođena Vukićem Vučetićem, čime je manastir ponovo postao centar duhovnosti i umetničkog stvaralaštva. Njegov značaj kroz vekove prepoznali su i rimokatolički misionari, koji su pokušali da zloupotrebe ugled manastira lažnim spisima, ali istorijska istina i snaga pravoslavlja ostali su neosporni.
Tokom 18. i 19. veka, Morača je bila jedan od najvažnijih crkvenih centara u Brdima, odolevajući turskim napadima i predvodeći duhovni život. Poslednji turski napad na manastir dogodio se 1877. godine, kada su brdski borci pod vođstvom igumana Mitrofana Bana odbranili svetinju. Upravo on je kasnije postao mitropolit crnogorski i nastavio da širi slavu manastira.
Danas, manastir Morača, sa svojim prepoznatljivim freskama, ikonama i hramom posvećenim Uspenju Presvete Bogorodice, predstavlja ne samo kulturno i duhovno nasleđe Srbije i Crne Gore, već i simbol nepokolebljive vere i nade u večni život. Ovaj jubilej obeležen je kao prilika da se još jednom podsetimo na duhovne darove koje su naši preci ostavili budućim pokolenjima, sa obavezom da ih čuvamo i umnožavamo.
Nakon čitanja Jevanđelja, episkop Metodije je podsetio na duboki značaj nošenja krsta i sledovanja Hristu, naglašavajući da nošenje krsta ne donosi samo stradanje, već i duboku veru koja prevazilazi sve prepreke, pa čak i neslaganja sa bližnjima kada je reč o duhovnim različitostima. Na ovaj sveti jubilej, naglasio je, sabrali su se vernici vođeni upravo tom verom, koja ih neprestano povezuje sa Hristom i sa svetinjom manastira Morača.
Na praznik Svetih carskih mučenika Romanovih, vladika Ruske pravoslavne crkve Aristarh služio je svetu liturgiju povodom ktitorske slave Hrama Svetog Vasilija Ostroškog u Nikšiću, uz sasluženje vladika Joanikija i Metodija. Posle liturgije usledile su nadahnute besede, razmena darova i trpeza ljubavi.
Obeležavanje treće godišnjice ustoličenja mitropolita Joanikija na čelo Mitropolije crnogorsko-primorske, kroz molitveno sabranje u Cetinjskom manastiru, predstavlja priliku za prisećanje na korene ovog arhiereja SPC, njegov duhovni put i porodične vrednosti koje su oblikovale njegovu službu.
Monasi Manastira Tumane svakodnevno čitaju posebne molitve za telesno i duhovno zdravlje vernika. Molitva u sabornosti donela je mnoga čudesa, a otac Stefan otkriva kako pravilno učestvovati u molitvi i koristiti osvećene predmete za blagoslov.
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Episkop Jerotej je u svom pozdravnom slovu zahvalio arhijerejima, sveštenstvu, sestrinstvu manastira, gostima i vernom narodu na radosti evharistijskog sabranja, a prazničnu besedu "proizneo" je vladika Heruvim.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Posle praznične liturgije u Župskom manastiru, episkop budimljansko-nikšićki krstio je Kseniju Ostojić, potom je osveštao slavske darove, a u svojoj nadahnutoj besedi osvrnuo se na aktuelna dešavanja u eparhiji u kojoj služi.
Obeležena 140. godišnjica Hrama Svetog arhiđakona Stefana, uz sećanje na 220 godina od Boja na Svileuvi i 250 godina od rođenja popa Luke Lazarevića. Vernici i gosti okupili su se u svečanoj atmosferi, slaveći slavnu prošlost i očuvanje kulturnog nasleđa kroz liturgiju, pesmu i igru.
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.