Tokom poslednje obnove Bešanova, otkriveni su rimski grobovi iz 1. veka, što sugeriše da je ovo mesto bilo sveto još u vreme najranijeg hrišćanstva, a smatra se da je upravo zbog toga Dragutin odlučio da ovde podigne manastir.
Manastir Bešenovo je još jedan biser u nizu na tzv. srpskoj Svetoj gori, smešten na južnim padinama Fruške gore. Prema predanju, osnovao ga je kralj Dragutin Nemanjić krajem 13. veka i podigao ga na jednom od glavnih izvorišta koja su napajala stari Sirmijum, današnju Sremsku Mitrovicu. Posvećen je Svetim arhangelima Mihailu i Gavrilu. To je jedini manastir na Fruškoj gori čiji se nastanak vezuje za svetu lozu Nemanjića.
Na ovom mestu su se pre nalazil svetinje i Bešenovo je jedan od najstarijih manastira na Fruškoj gori.
Grobovi stari gotovo 2.000 godina
yoytube/printscreen/Vanja Elez
Poslednja obnova Bešenova otkrila je tragove drevnih naroda na ovom području. Uz temelje manastirske crkve pronađeni su rimski grobovi iz kraja 1. veka, što je arheologe navelo na zaključak da je ovo mesto bilo sveto još u doba najranijeg hrišćanstva. Veruje se da je zbog toga kralj Dragutin odlučio da upravo ovde podigne manastir.
U crkvi je urađena i konzervacija starih rimskih grobnica sa kraja 1. veka, koja će biti dostupna posetiocima.
O postojanju manastira Bešenovo u vreme Kralja Dragutina svedoči zapis o njegovom krstu iz 1297. godine, na kojem je ugraviran naziv manastira. Prvi pisani tragovi datiraju iz sredine 15. veka, a na zidu manastirske crkve pronađen je zapis da je oslikana 1476. godine.
yoytube/printscreen/Vanja Elez
Manastir Bešenovo
Iako su Sveti arhangeli Mihailo i Gavrilo slava manastira Bešenovo, značajno mesto u njegovoj istoriji imaju i Sveti Kirik i Julita, koji su postradali za hrišćansku veru 304. godine u Ikoniji. Njihove mošti, koje su putevima bez pisanih tragova stigle u Bešenovo pre 1753. godine, dugo su se čuvale u manastiru, gde je, u čast ovih svetitelja, podignuta posebna kapela.
Mošti su bile u manastiru do sredine Drugog svetskog rata, kada su 1943. godine tajno sklonjene u crkvu u selu Bešenovo, a potom su nestale.
Bešenovo je doživelo tešku sudbinu tokom i nakon Drugog svetskog rata. Početkom aprila 1941. godine, kada se raspala Kraljevina Jugoslavija, monasi iz Vrdnika i Jaska su pokušali da spase mošti svetih Kneza Lazara, Cara Uroša i Stefana Štiljanovića, prenoseći ih u skrajnuto Bešenovo. Iako su ih delimično spasili, manastir je 1943. godine opljačkan od strane ustaša, a mošti su izbačene iz kivota i razbacane po manastiru. Profesor Radoslav Grujić je uspeo da ih spasi i prebaci u Sabornu crkvu u Beogradu.
Bogatstvo manastirske riznice je odneto u Zagreb. Iako je manastir bio teško oštećen, Bešenovo je opstalo do 4. maja 1944. godine, kada su ga nemački avioni srušili. Nakon rata, umesto obnove, meštani su razneli ostatke građevinskog materijala.
Uprkos naporima igumana, nova država nije omogućila ni osnovne uslove za opstanak manastira, što je dovelo do njegovog konačnog nestanka.
Tek 2000. godine, podignuta je drvena kapela sa malim zvonikom. U zimu 2014. godine, punih sedamdest godina od rušenja, monasi su se vratili u zadužbinu kralja Dragutina. Do danas je podignut saborni hram, kula sa kelijama, trpezarija za goste, pomoćni objekti i deo manastirskog zida.
Iza poznatih simbola i opštepoznatih činjenica o manastirskom kompleksu u dolini reke Mileševke otvaraju se manje vidljive epizode koje ga otkrivaju u drugačijem svetlu.
Na obalama Bistrice vekovima opstaje kompleks u kojem se prepliću tragovi Svetog Save, srpskih patrijaraha, srednjovekovnih vladara i manje poznatih priča ispisanih u kamenu, freskama i obnovama kroz različite epohe.
Manastir Svetih arhangela, zadužbina cara Stefana Dušana podignuta između 1343. i 1352. godine, bio je jedno od najznačajnijih duhovnih središta srednjovekovne Srbije i njegovo poslednje počivalište.
Manastir Žiča, koji je Sveti Sava izabrao za sedište prve srpske arhiepiskopije, mnogo je više od mesta molitve: u njegovim zidovima oblikovala se duhovna ideja Srbije, krunisani su vladari i ispisivane stranice istorije
Jedan od najvećih ruskih duhovnika upozoravao je da čovek lako može da postane zarobljenik sopstvenih briga, pretpostavki i neprestanog preispitivanja, a izlaz je video u jednostavnom životu sa Bogom.
Tokom poslednje obnove Bešanova, otkriveni su rimski grobovi iz 1. veka, što sugeriše da je ovo mesto bilo sveto još u vreme najranijeg hrišćanstva, a smatra se da je upravo zbog toga Dragutin odlučio da ovde podigne manastir.
Nevini mališani, žrtve ustaških logora smrti u Jastrebarskom i Sisku, upisani su u diptih svetih Srpske pravoslavne crkve, kao svedoci vere, stradanja i istine.
Potomci Aronovih sinova vekovima čuvaju drevnu tradiciju, imaju posebne počasti u bogoslužbenom životu judaizma, ali i stroga pravila koja ih razlikuju od drugih vernika.
U besedi za ponedeljak 7. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički poziva hrišćane da na gnev, nerazumevanje i neprijateljstvo odgovore delima ljubavi, jer se čovek najlakše pridobija dobrotom.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Manastir na padinama Fruške gore zatekle su u ruinama monahinje, nakon čega su odlučile da svetinju podignu od temelja i načine je funkcionalnom za bogosluženje.
Turski izvori Privinu Glavu pominju sredinom 16. veka i to pod imenom "Pribiglava", a navedeno je i da je u pitanju bogat manastir sa vinogradima, njivama i velikim zemljišnim posedom.
Za razliku od većine fruškogorskih svetinja, koje već vekovima postoje i žive u skladu sa prirodom i u neodvojivom spoju sa njom, manastir Vavedenja Presvete Bogorodice nalazi se u centru grada! Ipak, ova neobična okolnost nikako nije umanjila njegovu vrednost. Naprotiv!
Između Brankovića i Dositeja, između fresaka i moštiju svetitelja, Novo Hopovo čuva priču o vekovima u kojima su se vera, umetnost i istorija ispisivale na istom mestu i još uvek traju u tišini fruškogorskih padina.
Devojčica sa porodicom otkriva da se najlepši dar za veliki praznik svetih apostola Petra i Pavla ne krije u stvarima, već u ljubavi, dobroti i malim delima učinjenim od srca.
Neočekivani susret na ulici postao je povod da iguman Manastira Podmaine progovori o iskušenjima, veri i načinu na koji hrišćanin treba da odgovori na neprijatnosti.
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja vernici pletu venčiće od ivanjskog cveća. Saznajte šta oni simbolizuju u pravoslavnoj tradiciji i zašto ih Crkva smatra lepim izrazom narodne pobožnosti.
Na kongresu u Atini mitropolit aleksandrupoljski govorio o veštačkoj inteligenciji, digitalnoj besmrtnosti i granicama tehnološkog razvoja u očuvanju čovekove duše i identiteta.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve pridružio se humanitarnoj akciji na Vračaru i pozvao vernike da svojim darom pomognu onima kojima je krv najpotrebnija.