Tokom poslednje obnove Bešanova, otkriveni su rimski grobovi iz 1. veka, što sugeriše da je ovo mesto bilo sveto još u vreme najranijeg hrišćanstva, a smatra se da je upravo zbog toga Dragutin odlučio da ovde podigne manastir.
Manastir Bešenovo je još jedan biser u nizu na tzv. srpskoj Svetoj gori, smešten na južnim padinama Fruške gore. Prema predanju, osnovao ga je kralj Dragutin Nemanjić krajem 13. veka i podigao ga na jednom od glavnih izvorišta koja su napajala stari Sirmijum, današnju Sremsku Mitrovicu. Posvećen je Svetim arhangelima Mihailu i Gavrilu. To je jedini manastir na Fruškoj gori čiji se nastanak vezuje za svetu lozu Nemanjića.
Na ovom mestu su se pre nalazil svetinje i Bešenovo je jedan od najstarijih manastira na Fruškoj gori.
Grobovi stari gotovo 2.000 godina
yoytube/printscreen/Vanja Elez
Poslednja obnova Bešenova otkrila je tragove drevnih naroda na ovom području. Uz temelje manastirske crkve pronađeni su rimski grobovi iz kraja 1. veka, što je arheologe navelo na zaključak da je ovo mesto bilo sveto još u doba najranijeg hrišćanstva. Veruje se da je zbog toga kralj Dragutin odlučio da upravo ovde podigne manastir.
U crkvi je urađena i konzervacija starih rimskih grobnica sa kraja 1. veka, koja će biti dostupna posetiocima.
O postojanju manastira Bešenovo u vreme Kralja Dragutina svedoči zapis o njegovom krstu iz 1297. godine, na kojem je ugraviran naziv manastira. Prvi pisani tragovi datiraju iz sredine 15. veka, a na zidu manastirske crkve pronađen je zapis da je oslikana 1476. godine.
yoytube/printscreen/Vanja Elez
Manastir Bešenovo
Iako su Sveti arhangeli Mihailo i Gavrilo slava manastira Bešenovo, značajno mesto u njegovoj istoriji imaju i Sveti Kirik i Julita, koji su postradali za hrišćansku veru 304. godine u Ikoniji. Njihove mošti, koje su putevima bez pisanih tragova stigle u Bešenovo pre 1753. godine, dugo su se čuvale u manastiru, gde je, u čast ovih svetitelja, podignuta posebna kapela.
Mošti su bile u manastiru do sredine Drugog svetskog rata, kada su 1943. godine tajno sklonjene u crkvu u selu Bešenovo, a potom su nestale.
Bešenovo je doživelo tešku sudbinu tokom i nakon Drugog svetskog rata. Početkom aprila 1941. godine, kada se raspala Kraljevina Jugoslavija, monasi iz Vrdnika i Jaska su pokušali da spase mošti svetih Kneza Lazara, Cara Uroša i Stefana Štiljanovića, prenoseći ih u skrajnuto Bešenovo. Iako su ih delimično spasili, manastir je 1943. godine opljačkan od strane ustaša, a mošti su izbačene iz kivota i razbacane po manastiru. Profesor Radoslav Grujić je uspeo da ih spasi i prebaci u Sabornu crkvu u Beogradu.
Bogatstvo manastirske riznice je odneto u Zagreb. Iako je manastir bio teško oštećen, Bešenovo je opstalo do 4. maja 1944. godine, kada su ga nemački avioni srušili. Nakon rata, umesto obnove, meštani su razneli ostatke građevinskog materijala.
Uprkos naporima igumana, nova država nije omogućila ni osnovne uslove za opstanak manastira, što je dovelo do njegovog konačnog nestanka.
Tek 2000. godine, podignuta je drvena kapela sa malim zvonikom. U zimu 2014. godine, punih sedamdest godina od rušenja, monasi su se vratili u zadužbinu kralja Dragutina. Do danas je podignut saborni hram, kula sa kelijama, trpezarija za goste, pomoćni objekti i deo manastirskog zida.
Iza poznatih simbola i opštepoznatih činjenica o manastirskom kompleksu u dolini reke Mileševke otvaraju se manje vidljive epizode koje ga otkrivaju u drugačijem svetlu.
Na obalama Bistrice vekovima opstaje kompleks u kojem se prepliću tragovi Svetog Save, srpskih patrijaraha, srednjovekovnih vladara i manje poznatih priča ispisanih u kamenu, freskama i obnovama kroz različite epohe.
Manastir Svetih arhangela, zadužbina cara Stefana Dušana podignuta između 1343. i 1352. godine, bio je jedno od najznačajnijih duhovnih središta srednjovekovne Srbije i njegovo poslednje počivalište.
Manastir Žiča, koji je Sveti Sava izabrao za sedište prve srpske arhiepiskopije, mnogo je više od mesta molitve: u njegovim zidovima oblikovala se duhovna ideja Srbije, krunisani su vladari i ispisivane stranice istorije
Veliki svetitelj našeg vremena govorio je da se od čoveka ne traži ono što prevazilazi njegove mogućnosti, već iskren trud, istrajnost i poverenje u Boga, čak i onda kada se čini da je svaki korak težak.
Drevna svetinja kod Zavidovića ponovo je zaživela: vernici su se okupili povodom manastirske slave, dok se nastavljaju radovi na obnovi hrama i izgradnji centralne kupole.
U besedi za četvrtak 11. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva zašto bi upravo spremnost za taj susret trebalo da usmeri naše misli, savest i život dok još imamo priliku za promenu.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Manastir na padinama Fruške gore zatekle su u ruinama monahinje, nakon čega su odlučile da svetinju podignu od temelja i načine je funkcionalnom za bogosluženje.
Turski izvori Privinu Glavu pominju sredinom 16. veka i to pod imenom "Pribiglava", a navedeno je i da je u pitanju bogat manastir sa vinogradima, njivama i velikim zemljišnim posedom.
Za razliku od većine fruškogorskih svetinja, koje već vekovima postoje i žive u skladu sa prirodom i u neodvojivom spoju sa njom, manastir Vavedenja Presvete Bogorodice nalazi se u centru grada! Ipak, ova neobična okolnost nikako nije umanjila njegovu vrednost. Naprotiv!
Zbog izgradnje Hidroelektrane „Mratinje“ svetinja iz 16. veka morala je da bude rastavljena i preneta na novu lokaciju, zajedno sa dragocenim freskama, riznicom i svedočanstvima o srpskoj duhovnoj baštini.
Samozvani „arhiepiskop“ Nikola Džufka pokušava da prisvoji crkvu u Rakitnici, dok stručnjaci upozoravaju da istorijski tragovi potvrđuju njenu vezu sa vremenom kneza Lazara i srpskim nasleđem.
Sagrađen tamo gde se planinska reka gubi pod zemljom, a stena postaje zid crkve, manastir Crna Reka čuva mošti Svetog Petra Koriškog i jedinstveno nasleđe srpskog pećinskog monaštva.
Porodica Maraš prošlog leta došla je u manastir sa željom da dobije dete, a nekoliko nedelja kasnije Milena je saznala da je trudna. Dečaku su dali ime po Svetom Jakovu Tumanskom, a danas su ga doveli da primi Svetu tajnu krštenja.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Posle decenija progona i zabrane vere, pravoslavni narod Đirokastre dočekao je patrijaršijskog egzarha Anastasa Janulatosa, a već sutradan u gradu je prvi put posle 25 godina služena arhijerejska liturgija.