Tokom poslednje obnove Bešanova, otkriveni su rimski grobovi iz 1. veka, što sugeriše da je ovo mesto bilo sveto još u vreme najranijeg hrišćanstva, a smatra se da je upravo zbog toga Dragutin odlučio da ovde podigne manastir.
Manastir Bešenovo je još jedan biser u nizu na tzv. srpskoj Svetoj gori, smešten na južnim padinama Fruške gore. Prema predanju, osnovao ga je kralj Dragutin Nemanjić krajem 13. veka i podigao ga na jednom od glavnih izvorišta koja su napajala stari Sirmijum, današnju Sremsku Mitrovicu. Posvećen je Svetim arhangelima Mihailu i Gavrilu. To je jedini manastir na Fruškoj gori čiji se nastanak vezuje za svetu lozu Nemanjića.
Na ovom mestu su se pre nalazil svetinje i Bešenovo je jedan od najstarijih manastira na Fruškoj gori.
Grobovi stari gotovo 2.000 godina
yoytube/printscreen/Vanja Elez
Poslednja obnova Bešenova otkrila je tragove drevnih naroda na ovom području. Uz temelje manastirske crkve pronađeni su rimski grobovi iz kraja 1. veka, što je arheologe navelo na zaključak da je ovo mesto bilo sveto još u doba najranijeg hrišćanstva. Veruje se da je zbog toga kralj Dragutin odlučio da upravo ovde podigne manastir.
U crkvi je urađena i konzervacija starih rimskih grobnica sa kraja 1. veka, koja će biti dostupna posetiocima.
O postojanju manastira Bešenovo u vreme Kralja Dragutina svedoči zapis o njegovom krstu iz 1297. godine, na kojem je ugraviran naziv manastira. Prvi pisani tragovi datiraju iz sredine 15. veka, a na zidu manastirske crkve pronađen je zapis da je oslikana 1476. godine.
yoytube/printscreen/Vanja Elez
Manastir Bešenovo
Iako su Sveti arhangeli Mihailo i Gavrilo slava manastira Bešenovo, značajno mesto u njegovoj istoriji imaju i Sveti Kirik i Julita, koji su postradali za hrišćansku veru 304. godine u Ikoniji. Njihove mošti, koje su putevima bez pisanih tragova stigle u Bešenovo pre 1753. godine, dugo su se čuvale u manastiru, gde je, u čast ovih svetitelja, podignuta posebna kapela.
Mošti su bile u manastiru do sredine Drugog svetskog rata, kada su 1943. godine tajno sklonjene u crkvu u selu Bešenovo, a potom su nestale.
Bešenovo je doživelo tešku sudbinu tokom i nakon Drugog svetskog rata. Početkom aprila 1941. godine, kada se raspala Kraljevina Jugoslavija, monasi iz Vrdnika i Jaska su pokušali da spase mošti svetih Kneza Lazara, Cara Uroša i Stefana Štiljanovića, prenoseći ih u skrajnuto Bešenovo. Iako su ih delimično spasili, manastir je 1943. godine opljačkan od strane ustaša, a mošti su izbačene iz kivota i razbacane po manastiru. Profesor Radoslav Grujić je uspeo da ih spasi i prebaci u Sabornu crkvu u Beogradu.
Bogatstvo manastirske riznice je odneto u Zagreb. Iako je manastir bio teško oštećen, Bešenovo je opstalo do 4. maja 1944. godine, kada su ga nemački avioni srušili. Nakon rata, umesto obnove, meštani su razneli ostatke građevinskog materijala.
Uprkos naporima igumana, nova država nije omogućila ni osnovne uslove za opstanak manastira, što je dovelo do njegovog konačnog nestanka.
Tek 2000. godine, podignuta je drvena kapela sa malim zvonikom. U zimu 2014. godine, punih sedamdest godina od rušenja, monasi su se vratili u zadužbinu kralja Dragutina. Do danas je podignut saborni hram, kula sa kelijama, trpezarija za goste, pomoćni objekti i deo manastirskog zida.
Iza poznatih simbola i opštepoznatih činjenica o manastirskom kompleksu u dolini reke Mileševke otvaraju se manje vidljive epizode koje ga otkrivaju u drugačijem svetlu.
Na obalama Bistrice vekovima opstaje kompleks u kojem se prepliću tragovi Svetog Save, srpskih patrijaraha, srednjovekovnih vladara i manje poznatih priča ispisanih u kamenu, freskama i obnovama kroz različite epohe.
Manastir Svetih arhangela, zadužbina cara Stefana Dušana podignuta između 1343. i 1352. godine, bio je jedno od najznačajnijih duhovnih središta srednjovekovne Srbije i njegovo poslednje počivalište.
Manastir Žiča, koji je Sveti Sava izabrao za sedište prve srpske arhiepiskopije, mnogo je više od mesta molitve: u njegovim zidovima oblikovala se duhovna ideja Srbije, krunisani su vladari i ispisivane stranice istorije
Sedamnaest godina nakon preljube, žena se iz straha od muževljevog odlaska zaklela u zdravlje dece da ga nije prevarila, a sada strahuje da bi zbog laži mogli da ispaštaju i pita jereja Viktora Nikišova kako da poništi zakletvu.
Profesor islamske veronauke objašnjava zašto ljudi traže pomoć kroz rukju i upozorava na lažne iscelitelje koji zarađuju na tuđoj muci i šire strah od sihira.
Od jaja, griza i jogurta pravi se izdašna poslastica koja se preliva slatkim sirupom od limuna, a ovaj recept mogu da pripreme i oni koji nemaju mnogo iskustva u kuhinji.
Turski izvori Privinu Glavu pominju sredinom 16. veka i to pod imenom "Pribiglava", a navedeno je i da je u pitanju bogat manastir sa vinogradima, njivama i velikim zemljišnim posedom.
Za razliku od većine fruškogorskih svetinja, koje već vekovima postoje i žive u skladu sa prirodom i u neodvojivom spoju sa njom, manastir Vavedenja Presvete Bogorodice nalazi se u centru grada! Ipak, ova neobična okolnost nikako nije umanjila njegovu vrednost. Naprotiv!
Na godišnjem pomenu blaženopočivšem patrijarhu Vikentiju, vernici su se prisetili njegovog teškog života, mudrog vođstva u komunističkim vremenima i nerazjašnjene smrti, koja je ostala tiha tajna srpske crkvene istorije.
U manastiru za koji mnogi nikada nisu čuli, iako vekovima postoji, na praznik Svetog Kirila Aleksandrijskog zbili su se duhovni trenuci koji svedoče o neprekidnosti monaškog predanja i otvaraju novo poglavlje ove skrivene svetinje.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Episkop Jerotej je u svom pozdravnom slovu zahvalio arhijerejima, sveštenstvu, sestrinstvu manastira, gostima i vernom narodu na radosti evharistijskog sabranja, a prazničnu besedu "proizneo" je vladika Heruvim.
Prikaz Hrista sa prekrštenim stopalima, ističe, prikovanim za svako stopalo jednim ekserom, prvi put se pojavio na Zapadu kao inovacija u drugoj polovini 13. veka.
U besedi za nedelju 19. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava na grehe, odricanje od vere i mržnju prema bližnjima, koji mogu imati dalekosežne posledice.
Jedan od najvećih svetitelja objasnio je zašto određeni postupak prema bližnjem može da ugrozi sve čemu pravoslavni hrišćanin teži na svom duhovnom putu i upozorio na grešku koju mnogi teško prepoznaju kod sebe.