KAKO PREVAZIĆI STRAH OD TIŠINE: Mudar savet iguman Hilandara na koji mogu da se oslone ljudi u nevolji
Jedan od strahova, koji se u savremenom svetu buke javlja je bojazan od tišine - a upravo se u tišini nalaze odgovori na mnoga naša pitanja.
Episkop novobrdski i vikar patrijarha Porfirija objašnjava da osuđujemo druge zbog stvari koje nismo raskrstili sa nama samima.
Episkop novobrdski Ilarion je pričajući o osuđivanju drugih ukazao na potrebu za takvom radnjom, upućujući na pravim izvor takvog problematičnog stava. On objašnjava da osuđujemo druge zbog stvari koje i sami nismo raskrstili sa nama samima.
- Ako te nešto iritira kod drugog i osetiš naboj negativne energije prati tu nit i budi iskren i dosledan i shvatićeš da to što te iritira kod drugoga i opterećuje te u sebi i sam imaš.
Optužujući drugoga optužuješ samog sebe - naveo je episkop novobrdski Ilarion.
Vladika Ilarion rođen je kao Rastko Lupulović 16. oktobra 1974. godine u Beogradu od oca Ilije i majke Danice. Osnovnu i srednju školu pohađao je u Beogradu. Godine 1991. upisuje fakultet dramske umetnosti, odsek gluma. Pokazao veliki talenat i u Ateljeu 212 gde je bio viđen kao jedan od perspektivnijih glumaca mlađe generacije.
Međutim, i pored ljubavi prema dramskoj umetnosti, ljubav prema Hristu i monaškom pozivu bila je jača. Zamonašen je 1998. godine, na praznik Svetog kralja Stefana Dečanskog, u čin male shime dobivši monaško ime Ilarion, po Svetom Ilarionu Velikom.
Apostol Pavle, u Poslanici Rimljanima (2:1), takođe ukazuje na to da osuda drugih zapravo odražava unutrašnju nepravednost onoga koji sudi ("Zato nemaš izgovora, ti koji sudiš, jer u čemu sudiš drugoga, osuđuješ sebe").
Hrišćanstvo uči važnosti milosrđa, oproštaja i ljubavi prema bližnjem, a ne traženja grešaka kod drugih.
Otac Vasilije Kostić dodatno objašnjava opasnosti osude i klevete, govoreći da kada upremo prst u drugog, tri prsta se okrenu prema nama samima. On ističe da često ono što nam smeta kod drugih, zapravo odražava ono što nosimo u sebi.
- Kada prstom pokazuješ na nekoga i kažeš: "On je ovakav, on je onakav, bludnik, grešnik, lopov, nikakav, ogovara", kad pokazuješ prstom na njega, ona preostala tri, pokazuje na tebe, i to puta tri. Nama u drugima smeta ono što imamo u sebi - objasnio je nekad jasnije otac Vasilije.
Jedan od strahova, koji se u savremenom svetu buke javlja je bojazan od tišine - a upravo se u tišini nalaze odgovori na mnoga naša pitanja. Iskrene reči sveštenika na Badnje veče podstakle su mnoge na razmišljanje, pozivajući na povratak veri, ljubavi i pravim vrednostima. Vladika Nikolaj kroz priču o svešteniku i crkvenjaku Isi prikazuje opasnost od predrasuda i negativnog mišljenja o drugima, upozoravajući na to kako negativnost može obmanuti i iskriviti stvarnu sliku društva. Život prvih hrišćana je bio duboko prožet svešću o potrebi očuvanja moralne čistote. Sredstvo za očuvanje svetosti crkvene zajednice bilo je pokajanje, po rečima Svetog Jovana Preteče.
KAKO PREVAZIĆI STRAH OD TIŠINE: Mudar savet iguman Hilandara na koji mogu da se oslone ljudi u nevolji
OTAC NEMANJA SE JAVNO ISPOVEDIO PRED PAROHIJANIMA, PA ZAPALIO INTERNET: „Kilo sveća da zapalite, nema vam spasa dok ne uradite jednu stvar“ (VIDEO)
OVO JE MANA MNOGIH, A EVO NA KOJ NAČIN POGUBNO UTIČE NA ZAJEDNICU: Mudra priča Vladike Nikolaja Velimirovića otkriva važnu stvar
OD SVEŠTENIKA MOŽETE ZAHTEVATI OVO, A ON SE NEĆE NALJUTITI: Otac Stefan otkrio šta da radimo tokom ispovesti ukoliko smo nesigurni
Crkva je odlučila da instalira avatar sa veštačkom inteligencijom, pri čemu je nakon diskusije izabrana figura Isusa kao najbolje rešenje.
"Gospodaru, setismo se da onaj varalica kaza još za života: 'Posle tri dana ustaću..."
"Oče pravedni, svet tebe ne pozna, a ja te poznah, i ovi poznaše da si me ti poslao".
"Nije sluga veći od gospodara svog, niti je poslanik veći od onoga koji ga je poslao".
U tišini i molitvi Svete gore, bratstvo carske lavre sprema se za noć vaskrsenja – nove sveće se ukrašavaju, saborni hram prekriva se mirisnim cvećem, dok se hleb artos priprema za jutro koje donosi pobedu života nad smrću.
Katedrala je završena 8. marta 1891. godine, nakon sedam godina gradnje.
Kad je došla, dobila je svoju keliju u kojoj su bili samo krevet bez dušeka, peć i ćebe preko kreveta. To je simbol početka prilagođavanja asketskom životu.
Na ovom mestu je, naime sredinom godina prošlog veka jedan lađar sebi oduzeo život, navodno zbog nesrećne ljubavi.
U svetinji na mestu Hristovog groba, pred hiljadama vernika i pod strogim merama bezbednosti, pojavio se sveti plamen – nevidljiv, neoskvrnjen, večan. Ovo čudo još jednom je potvrdilo da vera ne zna za granice, a nada ne prestaje da svetli ni u najmračnijim vremenima.
U susret Vaskrsu, tradicionalno se farbaju jaja - najčešće crvenom, ali i drugim bojama. Jedno posebno jaje izdvaja se i čuva u kući tokom cele godine kao tzv. čuvarkuća.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
Profesorskim umom i pastirskim srcem, otac Darko razotkriva savremene zablude o jedinstvu crkava, govori o raskolu Moskve i Carigrada, veri u doba sinkretizma i zašto su ljudi sve češće u potrazi za nepokolebljivim.
Prema predanju, Isus Hristos je na Veliku subotu telom u grobu, a dušom u Adu razrušio vrata pakla.
Dok društvene mreže i portali u trci za klikovima nude stotine savremenih načina da ispletete pogaču i ostala peciva za najveći hrišćanski praznik, na Svetoj gori se vekovima ne menja recept za Artos – sveti hleb koji se mesi u tišini, peva molitvama i čuva kao blagoslov.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.