U manastiru je otkriven stari živopis, koji datira s kraja 13. veka. 2016. godine je raslojen jedan deo, a 2017. se nastavilo sa mehaničkim suvim čišćenjem. Tada je i otkrivena freska Strašni sud.
Kada su radnici Nacionalnog konzervatorskog centra skinuli malter sa severnog zida u manastirskoj crkvi Svetog Dimitrija blizu Velesa, ostali su zapanjeni. Pred njihovim očima se pojavila freska Strašni sud.
- Sto godina pre rađanja poznatog holandskog slikara Hijeronimusa Boša, nepoznati autor iz Velesa je na zidu crkve nacrtao Strašni sud, po svom viđenju. Ova prekrasna ilustracija verskog učenja je veoma vredna i fascinantna, neviđena u Makedoniji. To je retka kompozicija predstavljena iz tog perioda - izjavio je za portal mkd.mk Vlado Mukovski, konzervator Nacionalnog konzervatorskog centra.
On je zajedno sa nekoliko svojih kolega radio na konzervaciji zidnog slikartsva u manastiru "Sv. Dimitrija" kod Velesa, projektu koji finansira Ministarstvo kulture.
U manastiru je otkriven stari živopis, koji datira s kraja 13. veka. 2016. godine je raslojen jedan deo, a 2017. se nastavilo sa mehaničkim suvim čišćenjem. Tada je i otkrivena freska Strašni sud.
Na njoj se vidi riba kako jede čoveka, više morskih životinja, ali i tri osobe, od kojih jedna čita pismo. Do freske ktitora crkve, otkrivene 10 godina, koji u ruci drži njenu maketu, ovih dana je pronađeno pismo, ali se zbog oštećenja za sada ne može dešifrovati. Prema očekivanjima, u njemu je zabeleženo ime ktitora i motiv zašto je rešio da je gradi i period izgradnje crkve.
- Od ove freske, prekrasnog portreta, velemajstorski naslikanog, može se zaključiti da je crkva građena sa zvonikom, nasuprot tvrdnjama da je ona dograđena odkako je otkopana u 18. veku - objašnjava Mukoski.
Ktitor je obučen u raskošnu odeždu na kojoj se nalazi dvoglavi orao, koji je bio simbol korišćen u Vizantiji, a kasnije prihvaćen od drugih naroda i država.
Manastirska crkva, iznad koje se izdiže kula sa zvonikom, sa svojom posebnošću se izdvaja od drugih srednjovekovinih crkava u Makedoniji. Ona je posvećena velikomučeniku i ratniku Dimitriji, a ima veoma zanimljivu istoriju.
Shutterstock/hramikona
Sveti Dimitrije
Crkva Svetog Dimitrija je sve do 1855. godine, čak pet vekova, bila zakopana pod zemljom. Nakon dolaska Turaka i topovskog bombardovanja, manastir je bio zatrpan. To se, prema zapisima, dešavalo pre 1.400 godina. Crkva je od tada pa sve do 1855. godine bila pod zemljom. Te godine, vodeničaru koji je živeo blizu nje, Petru Zdravevu u snu je često dolazio aber da otkopa crkvu.
To mu nije davalo mira, pa je nekako uspeo da ubedi turske begove da mu dozvole da kopa. I zaista, na tom mestu je pronašao staru crkvu. Zato se njegov grob nalazi u dvorištu manastirskog kompleksa.
Crkvu je oslikao zograf iz Velesa, Hadži Kosta Krstev, a taj događaj je ovekovečen u unutrašnjosti crkve, na južnom zidu sa natpisom H. Koste Zograf i fotograf. Ovaj podatak da je freskoslikar bio i fotograf tek treba da se istraži. Ako se to dokaže, odna se on, prvi u Makedoniji, još sedinom 19. veka, daleko pre čuvene braće Manaki, bavio sa fotografijom, javlja Telegraf.
Smešten na šest kilometara od centra grada sadrži monaške ćelije isklesane u stenama, kuhinju, dvospratni podzemni grad i tajne pregrade dizajnirane za hitne slučajeve.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prenos moštiju Svetog Ignjatija Bogonosca po starom i Svetog Vlasija po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Gospe Lurdske, dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika.
Jedan od najvećih savremenih duhovnika podseća da pravoslavna vera ne počiva na slučajnosti i znakovima, već na odgovornom življenju Jevanđelja, bez izgovora.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Selo Divejevo u Nižegorodskoj oblasti i manastir prepodobnog Serafima Sarovskog čuva priče o Svetoj kanavki, duhovnoj stazi za koju vernici veruju da je zaštićena od zla.
U Ovčarsko-kablarskoj klisuri, kraj Zapadne Morave, postoji svetinja u kojoj se istorija, predanje i sudbine vladarskih porodica prepliću oko jednog svetog drveta i jedne neugasle svetlosti koja svedoči o veri jačoj od vremena.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Izgradnja monaškog konaka iskorišćena je za optužbe protiv Srpske pravoslavne crkve i opštine Gračanica, uz narativ o "zaštiti kulturnog nasleđa" koji dolazi iz sredine u kojoj su crkve paljene.