U manastiru je otkriven stari živopis, koji datira s kraja 13. veka. 2016. godine je raslojen jedan deo, a 2017. se nastavilo sa mehaničkim suvim čišćenjem. Tada je i otkrivena freska Strašni sud.
Kada su radnici Nacionalnog konzervatorskog centra skinuli malter sa severnog zida u manastirskoj crkvi Svetog Dimitrija blizu Velesa, ostali su zapanjeni. Pred njihovim očima se pojavila freska Strašni sud.
- Sto godina pre rađanja poznatog holandskog slikara Hijeronimusa Boša, nepoznati autor iz Velesa je na zidu crkve nacrtao Strašni sud, po svom viđenju. Ova prekrasna ilustracija verskog učenja je veoma vredna i fascinantna, neviđena u Makedoniji. To je retka kompozicija predstavljena iz tog perioda - izjavio je za portal mkd.mk Vlado Mukovski, konzervator Nacionalnog konzervatorskog centra.
On je zajedno sa nekoliko svojih kolega radio na konzervaciji zidnog slikartsva u manastiru "Sv. Dimitrija" kod Velesa, projektu koji finansira Ministarstvo kulture.
U manastiru je otkriven stari živopis, koji datira s kraja 13. veka. 2016. godine je raslojen jedan deo, a 2017. se nastavilo sa mehaničkim suvim čišćenjem. Tada je i otkrivena freska Strašni sud.
Na njoj se vidi riba kako jede čoveka, više morskih životinja, ali i tri osobe, od kojih jedna čita pismo. Do freske ktitora crkve, otkrivene 10 godina, koji u ruci drži njenu maketu, ovih dana je pronađeno pismo, ali se zbog oštećenja za sada ne može dešifrovati. Prema očekivanjima, u njemu je zabeleženo ime ktitora i motiv zašto je rešio da je gradi i period izgradnje crkve.
- Od ove freske, prekrasnog portreta, velemajstorski naslikanog, može se zaključiti da je crkva građena sa zvonikom, nasuprot tvrdnjama da je ona dograđena odkako je otkopana u 18. veku - objašnjava Mukoski.
Ktitor je obučen u raskošnu odeždu na kojoj se nalazi dvoglavi orao, koji je bio simbol korišćen u Vizantiji, a kasnije prihvaćen od drugih naroda i država.
Manastirska crkva, iznad koje se izdiže kula sa zvonikom, sa svojom posebnošću se izdvaja od drugih srednjovekovinih crkava u Makedoniji. Ona je posvećena velikomučeniku i ratniku Dimitriji, a ima veoma zanimljivu istoriju.
Shutterstock/hramikona
Sveti Dimitrije
Crkva Svetog Dimitrija je sve do 1855. godine, čak pet vekova, bila zakopana pod zemljom. Nakon dolaska Turaka i topovskog bombardovanja, manastir je bio zatrpan. To se, prema zapisima, dešavalo pre 1.400 godina. Crkva je od tada pa sve do 1855. godine bila pod zemljom. Te godine, vodeničaru koji je živeo blizu nje, Petru Zdravevu u snu je često dolazio aber da otkopa crkvu.
To mu nije davalo mira, pa je nekako uspeo da ubedi turske begove da mu dozvole da kopa. I zaista, na tom mestu je pronašao staru crkvu. Zato se njegov grob nalazi u dvorištu manastirskog kompleksa.
Crkvu je oslikao zograf iz Velesa, Hadži Kosta Krstev, a taj događaj je ovekovečen u unutrašnjosti crkve, na južnom zidu sa natpisom H. Koste Zograf i fotograf. Ovaj podatak da je freskoslikar bio i fotograf tek treba da se istraži. Ako se to dokaže, odna se on, prvi u Makedoniji, još sedinom 19. veka, daleko pre čuvene braće Manaki, bavio sa fotografijom, javlja Telegraf.
Smešten na šest kilometara od centra grada sadrži monaške ćelije isklesane u stenama, kuhinju, dvospratni podzemni grad i tajne pregrade dizajnirane za hitne slučajeve.
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Episkop Jerotej je u svom pozdravnom slovu zahvalio arhijerejima, sveštenstvu, sestrinstvu manastira, gostima i vernom narodu na radosti evharistijskog sabranja, a prazničnu besedu "proizneo" je vladika Heruvim.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Mitropolit Epifanije je optužio SPC da podriva crkveni poredak time što je dala Tomos Makedoncima i zapretio da Ukrajina neće dozvoliti – makedonski scenario.
U Galičniku se svake godine oko Petrovdan odigrava jedinstvena pravoslavna svadba, sa drevnim ritualima, pesmama i jahanjem, kakvi se retko gde mogu videti.
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.