SREMSKI MELŠPAJZ SA VIŠNJAMA: Osvežavajuća, letnja poslastica koja se sprema za 15 minuta
Tradicionalni vojvođanski kolač, bez kog je nedeljni porodični ručak ranije bio nezamisliv, razgaliće svačije nepce, rashladiti telo, a ugrejati dušu.
Celjska grofica Katarina Branković 1454. godine poručila je izradu Varaždinskog apostola, pravoslavne bogoslužbene knjige ispisane crkvenoslovenskim jezikom, koja se danas čuva u Muzeju Srpske pravoslavne crkve.
U bogatom mozaiku srpske istorije, Katarina Branković, ćerka Proklete Jerine (rođena kao Irina Kantakuzin) i despota Đurađa Brankovića, zauzima posebno mesto. Ćerka srpskog despota, koja je bila udata za celjskog grofa Ulriha II (politički brak sa namernom da osigura zapadnu podršku Srpskoj despotovini, dok je njena sestra Mara Branković bila udata za sultana Murata II da bi se obezbedila podrška sa istoka), 1454. godine poručila je izradu Varaždinskog apostola. Ova bogoslužbena knjiga sačinjena je od apostolskih dela i njihovih poslanica, dragoceni je artefakt i najstariji sačuvani dokument sa područja današnje Hrvatske ispisan ćiriličnim pismom, koji se čuva u Muzeju Srpske pravoslavne crkve.
Kao celjska grofica i supruga Ulriha II, Katarina je pokazala izuzetan interes za kulturna i verska dostignuća, a njeno poreklo kao ćerke srpskog despota, dodatno je uticalo na njenu vezanost za srpsku tradiciju. Ne samo što je naručila izradu Varaždinskog apostola, već je svojim rukama ukrasila i mitru za Beogradsku mitropoliju. U izradi ove mitre (pokrivač za glavu starozavetnih sveštenika, koji simbolizuje krunu koju je nosio Hrist), korišćeni su najfiniji materijali - zlatovez na teget i zelenoj atlas svili, ravna zlatna nit, svilena nit u boji i biserna zrna.
U medaljonima mitre izvezene su reči posvete: “Bogorodice devo, primi moje darove”, dok je središnji deo krasio tekst: “Ovu mitru stvori gospođa Katakuzna Mitropoliji beogradskoj”. Mitra, svedok vekova i verni čuvar tradicije, čuvana je u manastiru Krušedol sve do 1941. godine, a danas je deo postavke Muzeja Srpske pravoslavne crkve.
Koreni institucije koja čuva dragocene sakralne i umetničke predmete, sežu do vremena Svetog Save, prva organizovana postavka poznata kao Hudožestvena hranilnica, otvorena je 1858. godine, a stalna postavka u namenskom prostoru za javnost je otvorena 14. juna 1954.
Na praznik Svete Trojice, poglavar Ruske pravoslavne crkve služio je Božanstvenu liturgiju u Sveto-Trojičkoj Sergijevoj lavri i uputio snažne reči vernicima o jačini i moći vere, njenoj ulozi u savremenom svetu i važnosti molitve za budućnost.
U svetu punom izazova, reči blaženopočivšeg poglavara SPC nas podsećaju na značaj porodičnih vrednosti i predstavljaju svetli primer kako da živimo u harmoniji i ljubavi sa svojim najmilijima, čuvajući porodicu kao sveto mesto.
Bivši rektor Bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog govori o tome kako post ovim danima, izuzev u „trapavim nedeljama“ i siruposnoj sedmici, povezuje vernike sa Hristovim stradanjem i otkriva dublje slojeve duhovnosti.
Na Duhovski utorak Sveti Teofan Zatvornik nas u svojoj knjizi podseća da je i Gospod, posle krštenja, odveden u pustinju da bude iskušan, pa nas upozorava da nakon svetlosti blagodati uvek slede i izazovi.
Prvog ponedeljka posle Duhova, Sveti Teofan Zatvornik u svojoj knjizi piše o otkrivanju duhovne stvarnosti i razumevanju prisustva Svetog Duha u svakodnevnom životu hrišćana.
Kroz svete tajne i svakodnevne molitve, sveštena lica preuzimaju ulogu duhovnih roditelja, pružajući vernicima putokaz ka Božjoj milosti i duhovnom rastu.
Velikodostojnik SPC prošao je mučenički put od teške bolesti do svetiteljstva, a pred upokojenje poklonio se moštima Svetog Vasilija, nakon čega je zapisao svedočanstvo o čudu koje mu je spasilo život.
Tradicionalni vojvođanski kolač, bez kog je nedeljni porodični ručak ranije bio nezamisliv, razgaliće svačije nepce, rashladiti telo, a ugrejati dušu.
Poglavara SPC na aerodromu u Hamburgu svečano su ispratili mitropolit nemački Grigorije, episkopi vašingtonsko-njujorški i istočnoamerički Irinej i humski Jovan, a njegov višednevni boravak u rasejanju doneo je blagoslov vernom narodu u Nemačkoj.
Na praznik Svete Trojice, poglavar Ruske pravoslavne crkve služio je Božanstvenu liturgiju u Sveto-Trojičkoj Sergijevoj lavri i uputio snažne reči vernicima o jačini i moći vere, njenoj ulozi u savremenom svetu i važnosti molitve za budućnost.