SUTRA JE DRUGI DAN HRIŠĆANSKE ŽALOSTI! Slavimo Veliku subotu - sećanje na pogreb Isusa Hrista i njegov silazak u Ad
Velika subota jedina subota u godini koja se posti.
U pouci za četvrti četvrtak posle Pedesetnice, Sveti Teofan Zatvornik ukazuje na to da se priznavanjem svojih slabosti rađa potreba za spasenjem koje se može naći jedino u Gospodu Spasitelju, da samo kroz veru i predanost možemo pronaći istinski mir i odmor za naše duše.
Hodite k meni svi koji ste umorni i natovareni i ja ću vas odmoriti (Mt. 11, 28). O Božanskog, o ljubljenog, o najslađeg glasa tvoga! Pođimo svi za Gospodom koji nas zove!
No, pre toga treba osetiti ono što je nama teško i naporno – da smo puni grehova i da su nam teški. Od tog osećanja će se roditi potreba traženja olakšanja. Tada će nam vera ukazati na jedino pribežište u Gospodu Spasitelju i naši koraci će se sami ka njemu upraviti.
Duša koja je poželela da se izbavi od grehova zna šta da kaže Gospodu: „Uzmi sa mene teško grehovno breme, a ja ću uzeti Tvoje lako igo“. Tako i biva: Gospod prašta grehe, a duša počinje da živi po njegovim zapovestima. Zapovesti su – igo, a gresi – breme.
No, uporedivši jedno i drugo, duša nalazi da je igo zapovesti lako kao pero, a breme grehova teško kao gora. Zato se ne bojmo, već rado primimo blago igo Gospodnje i njegovo lako breme! Samo ćemo tako, i nikako drukčije, naći odmor svojim dušama.
U svojoj knjizi Misli za svaki dan u godini Sveti Teofan Zatvornik, pišući o Siropusnoj nedelji, otkriva jednostavan, ali moćan put do spasenja – sve zavisi od tebe. Dan oproštenja nije običan dan, već prilika da svet postane nalik raju.
Šta znači gledati čistim očima i zašto ruski svetitelj poručuje da „pogled nije greh, ako srce ostane čisto“? Duboko i lekovito tumačenje Gospodnjih reči iz Jevanđelja po Mateju, za četvrtak prve nedelje po Duhovima.
Na Nedelju Silaska Svetoga Duha na apostole, sedme nedelje po Vaskrsu, Sveti Teofan Zatvornik, piše o večnoj istini o spasenju, veri i nerazdeljnom jedinstvu Oca, Sina i Duha Svetoga.
U današnjoj pouci iz knjige Misli za svaki dan u godini, svetitelj poručuje da grešnici još imaju nade, ali da oni koji su otpali od vere svesno sebe izopštavaju iz Hristovog stada i postaju plen duhovnih zveri.
Bogosluženja danas protiču bez zvonjave crkvenih zvona, jer ona simbolizuju radost.
Plaštanica se tokom večernje službe polaže na posebno pripremljen sto u sredini crkve, zajedno sa Jevanđeljem, gde vernici prilaze da je celivaju i u tišini se pomole.
Pravoslavno učenje vekovima opominje da bez Boga nijedno spoljašnje dobro ne može ispuniti prazninu u čovekovom srcu.
Hodočasnici, sveštenstvo i vernici ponovo su prošli Put Stradanja ka Crkvi Svetog Groba, u atmosferi duboke napetosti i duhovnog povratka, dok su ulice Jerusalima odzvanjale molitvama.
Nastojateljica Manastira Vratna govori kako lavanda, pčelinji vosak i prirodna eterična ulja iz ove svetinje pomažu vernicima da povrate ravnotežu tela i duha.
Od jutarnje liturgije do prazničnog okupljanja uz rukotvorine i manastirske proizvode, dan je protekao u znaku molitve, sećanja na čudesno izbavljenje i živog susreta ljudi koji svoju veru potvrđuju i kroz rad i darivanje.
Kolone vernika iz Golupca i Kučeva slile su se u manastir, gde je jutro počelo Liturgijom, a potom nastavljeno krsnim hodom i molitvom pred moštima svetitelja.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Dok se širom pravoslavnog sveta pripremaju različite vrste pogača, svetogorski monasi čuvaju recept koji spaja bogat ukus, simboliku i monašku tradiciju.
Redosled bogoslužbenih radnji, čitanja iz Jevanđelja, litijski hod oko hrama, pojanje žalopojnih tropara i poreklo običaja u srednjovekovnom hrišćanskom Istoku.
U času Hristovog stradanja, priroda je ustala kao svedok i ukor, dok je ljudski razum ostao nem - snažne reči Svetog Nikolaja Ogridskog i Žičkog podsećaju na dubinu duhovnog pada i pozivaju na iskreno pokajanje.