BRUTALNO UBIJENI, TELA IM BAČENA U MORE, A ONDA JE EPISKOP USNIO JEDAN SAN: Sutra su Sveti mučenici Mina, Ermogen i Evgraf
Sva trojica su pogubljenja mačem.
Sedmog četvrtka posle Pedesetnice, Sveti Teofan Zatvornik nas upozorava na koren štetnih misli koje izlaze iz srca, ukazujući na važnost samodiscipline i rasuđivanja u duhovnoj borbi.
Iz srca izlaze zle misli (Mt.15,19). Otkuda one u srcu? Njihov je koren u grehu koji živi u nama, a njihovo razgranavanje, razmnožavanje i određeni vid su u svakom čoveku od njegovog samoopredeljenja. Šta onda da se radi? U početku odsecaj sve što dolazi od samovolje. To će ličiti na satiranje lišća sa drveća, odsecanje grana i izdanaka, da bi se, najzad, i stablo srubilo do korena.
Nakon toga, ne dozvoljavaj da niču nove mladice, te će se i sam koren osušiti, tj. ne dozvoljavaj da iz srca izlaze zle misli. Ako, pak, i izađu neke, odbacuj ih i goni od sebe, te će greh koji živi u nama oslabiti i sasvim onemoćati, budući da ne dobija potkrepljenje.
U tome je suština zapovesti: „Budite trezvoumni i bdite. Pazite. Opašite bedra svoga uma“. Pri pažnji treba imati i rasuđivanje. Jer, iz srca ne izlazi samo zlo nego i dobro. Međutim, ne treba ispunjavati ni svako dobro, koje nam srce predlaže. O tome šta zaista treba ispuniti – odlučuje rasuđivanje. Rasuđivanje je kalemarski nož – jedne mladice odseca, a druge kalemi.
Pobožnost u hramu ne počinje ulaskom kroz vrata, već se rađa u svakodnevnom životu. Sveti Teofan Zatvornik nas devetog petka posle Pedesetnice podseća da su naše misli i ponašanje u svetinjama odraz celokupnog života, te nas poziva da se u svakodnevnom životu pripremimo za dostojno prebivanje pred licem Božijim.
Devetog četvrtka posle Pedesetnice, Sveti Teofan Zatvornik u svojoj knjizi podseća na suštinu istinskog prvenstva u hrišćanstvu. Svojim rečima nas vodi ka služenju drugima, pozivajući nas da budemo sluge u svetu gde je služenje postalo zaboravljena vrlina.
Sveti Teofan Zatvornik nas devetog ponedeljka posle Pedesetnice u svojoj knjizi podseća da na putu ka Carstvu nebeskom, poput dece, treba da težimo veri, ljubavi i poslušnosti, ali pre svega krotkosti i poniznosti.
Kroz nadahnuti citat iz Jevanđelja po Mateju, Sveti Teofan Zatvornik nas treće nedelje posle Pedesetnice podseća da prost um koji prihvata reči Svetog pisma kao istinu, donosi svetlost duši i usmerava nas ka pravom cilju, dok lukavi um vodi u tminu sumnji i nepostojanosti.
Takva žena i muž se osuđuju kao ubice, govorio je otac Tadej.
Božićno pojanje u dvorani „Lisinski“ najavljeno je kao praznični susret vere i muzike, ali se ubrzo otkrilo da iza događaja stoji projekat vezan za obnovu tzv. Hrvatske pravoslavne crkve – ideje koja ponovo otvara pitanje sudbine Srba, Crkve i istorijskog pamćenja.
Pogled koji je obojen sumnjom, osudom i nepoverenjem često ne govori toliko o onome koga gledamo, koliko o stanju sopstvenog srca.
Ukrasi su osvećeni, pa samim tim, s njima treba postupati kao i sa svim svetim stvarima, objašnjava teolog.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Sveti Nikolaj Žički nas uči da osmeh, bez zlobe, može biti odgovor na podsmeh. Jer neznanju priliči podsmeh, a znanju osmeh.
Recept sa Svetе Gore pokazuje da prava slatka radost ne zahteva raskoš - spoj džema, oraha, suvog grožđa, agruma i posne čokolade stvara kolač koji tihu blagost pretvara u nezaboravan užitak.
Pravoslavci proslavljaju Začeće Svete Ane po starom kalendaru, Svetu velikomučenicu Anastasiju Rimljanku po novom. Katolici su u Četvrtoj nedelji Adventa. Jevreji obeležavaju osmi dan Hanuke, dok muslimani dan posvećuju redovnim molitvama i svakodnevnim verskim obavezama.
U kratkoj pouci počivšeg duhovnika manastira Bogorodice Gavriotise krije se odgovor na strah od ljudske zlobe i osećaj napuštenosti.