U svetu gde ovaj molitveni venac sve češće postaje modni detalj, zaboravlja se njegova dublja svrha i svetost. Kroz pouke svetogorskih monaha otkrijte pravo značenje crne brojanice, njen istorijski značaj i kako ona može postati vaša svakodnevna duhovna podrška u molitvi i veri.
Brojanica, taj jednostavni crni molitveni venac od vune ili svile, duboko je ukorenjena u tradiciji pravoslavne crkve. Njena simbolika i značenje daleko nadmašuju površnu percepciju modnog detalja. U svetu gde sve češće susrećemo brojanice na rukama ljudi koji ih nose kao ukras ili modni dodatak, važno je podsetiti se na njeno duhovno značenje.
Kada nosimo brojanicu, važno je da se zapitamo da li ona nosi pravi duhovni pečat i simboliku, jer svaka brojanica nije samo ukras, već svetinja sa dubokim značenjem. Njena izrada i izgled nisu slučajni; imaju svoja pravila - svaka nit, čvor i krst na njoj nose posebnu poruku i vode ka molitvi i pokajanju.
Nositi brojanicu kao puki ukras, bez razumevanja njene suštine, jednako je tome da na dan krsne slave, umesto ispred ikone, zapalimo kandilo ispred portreta nekog starca, samo zato što nam se dopada izgled tog ulja na platnu. Takav postupak odražava nerazumevanje i profanizaciju onoga što je sveto.
Shutterstock
Manastira Ksiropotam na Svetoj gori
A šta o duhovnom značenju, simbolici i istoriji nastanka brojanice kažu monasi sa Svete gore? Jedno od najboljih objašnjenja nalazi se u knjizi „Brojanica, misli svetog monaha, svetačko svedočanstvo“ u izdanju svetogorskog Manastira Ksiropotam, koje sledi u narednim redovima.
Crna boja brojanice nosi u sebi težinu duhovnog puta – boja tuge i žalosti, podseća nas na prolaznost života, na potrebu za trezvenošću i ozbiljnošću u svakodnevnom životu. Crna brojanica je često pletena od vune, koja nas podseća da smo ovce Hristove, vođeni njegovom svetlošću i ljubavlju. Ova veza s Dobrim Pastirom se dalje produbljuje kroz simboliku „Jagnjeta Božijeg, koje na sebe uzima grehe sveta“.
Kada nosimo brojanicu, mi zapravo nosimo podsećanje na ovu žrtvu i na pobedu života nad smrću. Krst, utkan između čvorova ili na njihovom kraju, podseća nas na ovu pobedu, dok mala resa na kraju brojanice nosi u sebi dublje značenje. Ona je namenjena brisanju suza – bilo da su stvarne ili simbolične, podsećajući nas na tugu zbog greha, koja u Hristu prerasta u radost i oproštaj.
ELVIS BARUKCIC / AFP / Profimedia
Brojanica
Brojanica nije samo dekoracija; ona je duhovni mač monaha i pobožnih pravoslavnih hrišćana. Kao što nas podseća sveti monah: „Brojanica je duhovni mač monaha i pobožnih pravoslavnih hrišćana“. Svrha brojanice nije samo u njenom spoljašnjem izgledu, već u njenoj moći da nam pomogne u molitvi, posebno u trenutku kada je naš um rasejan ili uznemiren. Pomaže nam da se koncentrišemo, da se povežemo s Bogom kroz Isusovu molitvu: „Gospode Isuse Hriste, Sine Božiji, pomiluj me“.
Ovo duhovno oruđe svoje korene vuče iz drevne tradicije crkve, kada su vernici prikupljali male kamenčiće ili seme, premeštajući ih tokom molitve. Kasnije, prema crkvenom predanju, jedan monah je pokušao da napravi jednostavne čvorove na užetu, ali je đavo razvezao svaki čvor. Tada se pojavio anđeo i naučio monaha da pravi poseban čvor sastavljen od uzastopnih krstova, koji đavo više nije mogao da razveže. Ova priča nas podseća na duhovnu borbu u kojoj smo svi pozvani da učestvujemo, koristeći brojanicu kao zaštitu i oružje protiv iskušenja.
Shutterstock
Monah na Svetoj gori
Pravilno nošenje i korišćenje brojanice podrazumeva ne samo poštovanje njene duhovne funkcije, već i razumevanje njene simbolike. Nositi brojanicu kao modni dodatak, bez svesnosti o njenom značenju, isto je kao da umesto kandila ispred ikone zapalimo sveću ispred portreta – umetničkog dela koje nema duhovnu vrednost. Svaki vernik bi trebalo da se zapita – nosim li brojanicu kao modni detalj ili kao duhovno oruđe koje me povezuje sa Bogom?
Svaki detalj brojanice, od crne boje, preko čvorova, do malih resa, nosi duboko duhovno značenje. Crna boja nas podseća na tugu i pokajanje, čvorovi označavaju molitve koje upućujemo Bogu, a resa nas podseća na suze pokajanja koje treba da nosimo u srcu.
Prava svrha brojanice nije da bude ukras, već da bude alat koji nas vodi ka dubljoj molitvi i povezivanju s Bogom. Ona je podsetnik na duhovni put, na svakodnevne dužnosti pravoslavnog hrišćanina, i na našu potrebu za stalnim prisustvom Božije milosti u životu.
Shutterstock
Brojanica ne treba da bude modni detalj
U svetu koji sve više vrednuje spoljašnji izgled, postoji opasnost da izgubimo iz vida pravu vrednost svetinja. Brojanica, koja je nekada bila duhovni mač i simbol pokajanja, danas može postati samo još jedan komad nakita, ukoliko zaboravimo njeno pravo značenje. Da bismo sačuvali svetinju brojanice, moramo je nositi s dužnim poštovanjem i u duhu pravoslavlja. U suprotnom, riskiramo da naše duhovno oružje postane prazna forma bez prave snage i blagoslova.
Neka nas brojanica, dok je nosimo i koristimo u molitvi, podseća na našu povezanost s Bogom, na našu dužnost da se molimo bez prestanka, i na našu potrebu za Božijom milošću u svakom trenutku našeg života.
Kroz primer cara Davida Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje da priznanje greha nije kraj, već početak neprekidnog hoda ka duhovnoj iskrenosti i unutrašnjem miru.
Sveto Pismo nas podseća da istinska milost nije uzajamna – ona se pruža i onima od kojih ništa ne očekujemo, otvarajući srce za Božiju neograničenu blagodat i put ka sinovnosti Božijoj.
Ajeti 40:66-68 sure Ghafir naglašavaju neprolazne istine: život, smrt i sudbina deo su višeg reda koji nas poziva na predanost, strpljenje i razumevanje Božije volje.
Veliki ruski svetitelj iz 19. veka objašnjava da kada podignemo srce ka Bogu, čak i najveća tuga gubi snagu, a spokojstvo postaje živo iskustvo prisustva Božije ljubavi.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Posle rata, postao je podvižnik na Svetoj gori, gde je pisao duhovne tekstove, a beli golubovi su mu dolazili dok je radio. Za sebe je govorio da je poslednji potomak loze Nemanjić.
Opštežiće se svakako vezuje za drevno monaško predanje, a idioritmijski poredak je karakterističan za prelomne istorijske trenutke, doba pozne Vizantije i period turske vlasti.
Zbog narušavanja tišine i duhovnog poretka, monaška republika uvodi stroga pravila: ulazak za strance biće drastično ograničen, osim za tri slovenska manastira.
Kroz primer cara Davida Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje da priznanje greha nije kraj, već početak neprekidnog hoda ka duhovnoj iskrenosti i unutrašnjem miru.
Sveto Pismo nas podseća da istinska milost nije uzajamna – ona se pruža i onima od kojih ništa ne očekujemo, otvarajući srce za Božiju neograničenu blagodat i put ka sinovnosti Božijoj.
Veliki ruski svetitelj iz 19. veka objašnjava da kada podignemo srce ka Bogu, čak i najveća tuga gubi snagu, a spokojstvo postaje živo iskustvo prisustva Božije ljubavi.
Na ostrvcetu od svega 100 kvadratnih metara, svetinja Svetog Andreja Prvozvanog očarava posetioce bajkovitim prizorom i duhovnim mirom, postajući nezaobilazna destinacija za vernike i turiste.
Na liturgiji i svepravoslavnom molebanu, vernici iz cele zemlje i Balkana sabrali su se da mole za mir, zaštitu napaćenog naroda i blagoslov svojih porodica, stvarajući prizor koji očarava i duhovno i vizuelno.
Na današnji dan sećamo se osvećenja Jerusalimskog hrama Vaskrsenja – svetinje nad svetinjama. Mesto Hristovog raspeća i Vaskrsenja postalo je srce hrišćanskog sveta.
U Dalju je svečano predstavljena Fondacija „Sveta Petka”, čija je misija da kroz obrazovne programe, humanitarne akcije i kulturne manifestacije osnaži zajedništvo i sačuva identitet srpskog naroda.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.