Sveštenik i jedan od veštijih besednika današnjice osvetljava duboke duhovne istine i podseća na ključnu ulogu vernika u očuvanju čistote vere. Njegove reči predstavljaju poziv na razmišljanje u vremenu relativizacije vrednosti.
U savremenom društvu gde je brzina života često u suprotnosti sa dubokim promišljanjem o veri, reči protojereja Gorana Kovačevića dolaze kao blagotvorna opomena. Njegovo obraćanje vernicima osvetljava neprolazne duhovne istine i naglašava suštinsku ulogu svakog pravoslavnog vernika u očuvanju svetosti Crkve. Njegove reči odišu vekovnom mudrošću, ali i pozivom na osvešćivanje odgovornosti koje leže na svakome od nas.
U svetu gde su mnoge vrednosti postale relativne, sveštenik Goran Kovačević nas podseća na našu ulogu u verifikaciji i očuvanju pravoslavne vere. Njegova poruka nije nešto što treba zanemariti, već je treba prihvatiti i promišljati u svakom trenutku.
Printscreen/Facebook/Православне Поуке, Проповеди и Предавања
Protojerej Goran Kovacevic
Na jednom od svojih predavanja, otac Goran postavio je prisutnima pitanje koje se tiče temelja Pravoslavnog sveštenstva: da li znaju koje su dve vrste sveštenstva u Pravoslavnoj Crkvi? Uveren u svoju veru, narod je odgovorio: “Mijansko i monaško,” na šta se protojerej Goran nije iznenadio, svestan da pravi odgovor leži u dubljem razumevanju Pravoslavlja. On je potom pojasnio:
- Dve vrste sveštenstva su Liturgijsko i Carsko. Liturgijsko sveštenstvo, to smo mi koji služimo u oltaru. A koje je Carsko sveštenstvo? Vi ste svi carsko sveštenstvo. Koja su vaša prava? Na primer, bio je vaseljenski sabor na Kritu i doneli su odluku da će protestantske zajednice od tada nazivati crkvom. A mi znamo da postoji samo jedna Crkva. Pravoslavni su sebe tako posmatrali 1950 godina, dok Grci nisu počeli da razmišljaju drugačije, a neki su počeli da ih prate. Sada dolaze te odluke sa sabora do vas. Ko mora da kaže 'amin'? Ko je danas rekao 'amin'? Carsko sveštenstvo mora da kaže 'amin'. Znači, narod je verifikator, overivač svega. A kako ćete da overite kad ne znate? Kada dođe odluka, vi ste poslednja instanca koja kaže 'amin'. Ili ne kažemo ništa, ne možemo to da overimo - poručuje otac Goran.
Ovaj duboki citat protojereja Gorana Kovačevića ukazuje na temeljnu istinu Pravoslavnog učenja – da svaki vernik nosi odgovornost za sudbinu Crkve. Carsko sveštenstvo, narod Božiji, jeste poslednja instanca koja potvrđuje ili osporava odluke koje dolaze sa sabornih zasedanja. On nas podseća na to da nije dovoljno samo prisustvovati bogosluženju, već aktivno učestvovati u očuvanju čistote vere. Odluke koje se donose na saborima nisu krajnja reč, već narod svojim „amin“ ili odbijanjem potvrđuje.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Kada su zbog svoje vere izvedeni pred sud, Onisifor i Porfirije nisu pokazali strah, već su otvoreno ispovedili da je Hristos istiniti Bog i Tvorac neba i zemlje.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Jedni žive u braku i brinu o porodici, dok drugi daju zavete bezbračnosti, poslušanja i nestjažanja, a razlikuju se i po svakodnevnim obavezama i načinu života.
Često se ljudi zaklinju u najbliže i u Boga zbog sitnica, ali pravoslavno učenje poziva na oprez: Hristos je rekao da čovekova reč treba da bude "da" ili "ne", dok Crkva zakletvu prihvata samo u posebnim okolnostima.
Iako se često smatraju istim pojmom, u pravoslavnom predanju reč je o dve različite duhovne uloge koje oblikuju vernikov put, a sveti oci posebno naglašavaju važnost poverenja, poslušnosti i duhovnog rukovođenja.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.