MOĆ DUHOVNE PROZE: Putokaz Dostojevskog za pobedu nad zlom
U jedinstvenom susretu sa delima ovog velikana književnosti otkrivamo skrivene tajne duhovne borbe koje nam otvaraju put ka prevazilaženju mraka i zla kroz snagu smirene ljubavi.
Način na koji živimo je naš izbor, a Bog samo želi da se slede njegove zapovesti, koje su na dobrobit svih. Neposlušnost, s druge strane, može dovesti i do tragičnih posledica.
Verovanje u sudbinu je veoma rasprostranjeno među ljudima, ali ono je u supronostima sa hrišćanstvom. Naime, ljudi ponekad mešaju hrišćansko učenje o poznanju budućnosti i pagansko učenje o sudbini.Pravi hrišćani ne priznaju sudbinu kao put koji je predodređen, već isključivo božju promisao i slobodnu volju.
Naime, Bog nam je dao zapovesti i slobodnu volju kako bismo mogli sami da donosimo odluke. Međutim, trebalo bi znati, da svaki naš izbor ima i posledicu, jer "kako seješ, tako ćeš i žeti.“
Primera radi, kada je Bog stvorio Adama i Evu, jedna od prvih stvari koju im je uradio jeste testiranje njihove poslušnosti, tako što im je jasno rekao da ne jedu plod sa određenog stabla. Eva je, pod uticajem zmije, odlučila da to, ipak, uradi, i promenila tok istorije.
Zato, jedna od prvih lekcija koju učimo i mi, a koju namećemo vaspitanjem i našoj deci deci jeste zakon posledica odnosno da dobar izbor donosi dobro, a loš loše, baš kao što je apostol Pavle napisao: "Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što ko sije, to će i žeti!“
Sta je slobodna volja?
Izraz "slobodna volja“ znači da smo stvoreni sa sposobnošću samostalnog razmišljanja, analize i donošenja odluka. Bog je rekao: "Načinimo čoveka na svoju sliku, sebi sličnog, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci“. Čovečanstvo je stvoreno sa sposobnošću i odgovornošću da upravlja stvorenim svetom.

Bog nam daje veliku odgovornost kako bismo kroz iskustvo i iskušenja rasli i bili sposobni za donošenje adekvatnih odluka. Kada sledimo Njegove zapovesti, učimo da razmišljamo i budemo kao On. Međutim, način na koji biramo da živimo ima konačne posledice.
Bog je, u skladu sa ovim, uputio Mojsija da sakupi narod i podseti ih na izbore i posledice. Kad su se odlučili za loše, usledila je katastrofa.
Dakle, način na koji živimo je naš izbor, a Bog samo želi da se slede njegove zapovesti, koje su na dobrobit svih. Neposlušnost, s druge strane, može dovesti i do tragičnih posledica.
Apostol Pavle govoreći o "pravednom Božjem sudu“ koji uzvraća svakom prema delima i podseća na moć duhovnog stvaranja i usavršavanja tvrdeći da "da moramo ukloniti negativne osobine i obući novog čoveka, koji se obnavlja na sliku Božju".
O ovome je jednom prilikom govorio i jedan pravoslavni sveštenik.
- Ljudi ponekad mešaju hrišćansko učenje o poznanju budućnosti i pagansko učenje o sudbini. Postoje fizički zakoni – zakoni materije, a kad se oni prekrše, to čoveka može dovesti, čak, i do pogibije. A postoje i zakoni duha – Božanski zakoni, čije kršenje može dovesti do propasti, i to ne samo tela, nego, što je najvažnije, do propasti duše. Ako raspolaže određenim informacijama, svaki čovek može, sa manjom ili većom tačnošću da predvidi šta se može desiti u budućnosti, a kamoli Gospod, Koji – budući da je Sveznajući – raspolaže potpunim informacijama. On zna budućnost svih nas.
U jedinstvenom susretu sa delima ovog velikana književnosti otkrivamo skrivene tajne duhovne borbe koje nam otvaraju put ka prevazilaženju mraka i zla kroz snagu smirene ljubavi.
U vreme cara Iroda, kada su nevina deca stradala, ovo dvoje svetitelja postali su svedoci patnji, ali i čudesa. Njihov život obasjan je Božjom milošću, a danas ih vernici proslavljaju kao simbole nade i roditeljske ljubavi.
Jutarnja molitva koja osvežava dušu i pomaže da svaki dan započnemo pod Božjim blagoslovom.
Dan posle Male Gospojine, pravoslavni svet proslavlja ugodnike Božje iz Nazareta, roditelje Presvete Bogorodice. Iako ovaj praznik u crkvenom kalendaru nije obeležen crvenim slovom, u narodu je izuzetno poštovan.
Oni koji su sujeverni i drže se onoga "valjalo bi", "ako bude ovo, biće ono" i sl. čine greh protiv prve Božje zapovesti Sujeverje ili praznoverje je verovanje koje ni na čemu nije zasnovano na crkvenim kanonima i nedostojno je pravih hrišćana.
Grešnost Adamovog postupka nije bila samo u samom činu jedenja ploda, već u gubitku poverenja u Boga.
Strasti izobličavaju čovekovu volju, menjaju način na koji posmatra svet, a neretko i način na koji vidi sebe i druge.
Ako vam je srce ranjeno, ako su vas čak i bliski ljudi napustili – to nije kraj priče.
Tumačeći reči iz Knjige Priča Solomonovih, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva da se darivanje bližnjemu računa kao dar Bogu, a vrednost bogatstva meri se spremnošću da se ono podeli.
Probajte kašu od heljde po receptu iz Hilandara, pročitajte Molitvu po završetku rada i duhovno se nadahnite uz pouku Svetog Maksima Ispovednika.
Pouka svetogorskog podviznika otkriva zašto nije svaki bol štetan i kako razlikovati tugu koja udaljava od Boga od one koja vodi ka pokajanju i duhovnoj obnovi.
Od zaštitnih amajlija za novorođenče do običaja na poslednjem ispraćaju, granica između poštovanja tradicije i udaljavanja od crkvenog učenja često je veoma tanka.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Umesto cveća, porodica je pozvala ljude da darove usmere Koledžu "Sveti Sava" u Sidneju, a odaziv zajednice doneo je 130.000 australijskih dolara za opremanje školskog hrama i memorijalno obeležje u Petrino ime.
Srpski patrijarh poručio da njen rad predstavlja primer istrajnosti, dok je odlikovana sudija istakla da bi, kada bi ponovo birala, učinila isto.
Od zaštitnih amajlija za novorođenče do običaja na poslednjem ispraćaju, granica između poštovanja tradicije i udaljavanja od crkvenog učenja često je veoma tanka.