MOĆ DUHOVNE PROZE: Putokaz Dostojevskog za pobedu nad zlom
U jedinstvenom susretu sa delima ovog velikana književnosti otkrivamo skrivene tajne duhovne borbe koje nam otvaraju put ka prevazilaženju mraka i zla kroz snagu smirene ljubavi.
Način na koji živimo je naš izbor, a Bog samo želi da se slede njegove zapovesti, koje su na dobrobit svih. Neposlušnost, s druge strane, može dovesti i do tragičnih posledica.
Verovanje u sudbinu je veoma rasprostranjeno među ljudima, ali ono je u supronostima sa hrišćanstvom. Naime, ljudi ponekad mešaju hrišćansko učenje o poznanju budućnosti i pagansko učenje o sudbini.Pravi hrišćani ne priznaju sudbinu kao put koji je predodređen, već isključivo božju promisao i slobodnu volju.
Naime, Bog nam je dao zapovesti i slobodnu volju kako bismo mogli sami da donosimo odluke. Međutim, trebalo bi znati, da svaki naš izbor ima i posledicu, jer "kako seješ, tako ćeš i žeti.“
Primera radi, kada je Bog stvorio Adama i Evu, jedna od prvih stvari koju im je uradio jeste testiranje njihove poslušnosti, tako što im je jasno rekao da ne jedu plod sa određenog stabla. Eva je, pod uticajem zmije, odlučila da to, ipak, uradi, i promenila tok istorije.
Zato, jedna od prvih lekcija koju učimo i mi, a koju namećemo vaspitanjem i našoj deci deci jeste zakon posledica odnosno da dobar izbor donosi dobro, a loš loše, baš kao što je apostol Pavle napisao: "Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što ko sije, to će i žeti!“
Sta je slobodna volja?
Izraz "slobodna volja“ znači da smo stvoreni sa sposobnošću samostalnog razmišljanja, analize i donošenja odluka. Bog je rekao: "Načinimo čoveka na svoju sliku, sebi sličnog, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci“. Čovečanstvo je stvoreno sa sposobnošću i odgovornošću da upravlja stvorenim svetom.

Bog nam daje veliku odgovornost kako bismo kroz iskustvo i iskušenja rasli i bili sposobni za donošenje adekvatnih odluka. Kada sledimo Njegove zapovesti, učimo da razmišljamo i budemo kao On. Međutim, način na koji biramo da živimo ima konačne posledice.
Bog je, u skladu sa ovim, uputio Mojsija da sakupi narod i podseti ih na izbore i posledice. Kad su se odlučili za loše, usledila je katastrofa.
Dakle, način na koji živimo je naš izbor, a Bog samo želi da se slede njegove zapovesti, koje su na dobrobit svih. Neposlušnost, s druge strane, može dovesti i do tragičnih posledica.
Apostol Pavle govoreći o "pravednom Božjem sudu“ koji uzvraća svakom prema delima i podseća na moć duhovnog stvaranja i usavršavanja tvrdeći da "da moramo ukloniti negativne osobine i obući novog čoveka, koji se obnavlja na sliku Božju".
O ovome je jednom prilikom govorio i jedan pravoslavni sveštenik.
- Ljudi ponekad mešaju hrišćansko učenje o poznanju budućnosti i pagansko učenje o sudbini. Postoje fizički zakoni – zakoni materije, a kad se oni prekrše, to čoveka može dovesti, čak, i do pogibije. A postoje i zakoni duha – Božanski zakoni, čije kršenje može dovesti do propasti, i to ne samo tela, nego, što je najvažnije, do propasti duše. Ako raspolaže određenim informacijama, svaki čovek može, sa manjom ili većom tačnošću da predvidi šta se može desiti u budućnosti, a kamoli Gospod, Koji – budući da je Sveznajući – raspolaže potpunim informacijama. On zna budućnost svih nas.
U jedinstvenom susretu sa delima ovog velikana književnosti otkrivamo skrivene tajne duhovne borbe koje nam otvaraju put ka prevazilaženju mraka i zla kroz snagu smirene ljubavi.
U vreme cara Iroda, kada su nevina deca stradala, ovo dvoje svetitelja postali su svedoci patnji, ali i čudesa. Njihov život obasjan je Božjom milošću, a danas ih vernici proslavljaju kao simbole nade i roditeljske ljubavi.
Jutarnja molitva koja osvežava dušu i pomaže da svaki dan započnemo pod Božjim blagoslovom.
Dan posle Male Gospojine, pravoslavni svet proslavlja ugodnike Božje iz Nazareta, roditelje Presvete Bogorodice. Iako ovaj praznik u crkvenom kalendaru nije obeležen crvenim slovom, u narodu je izuzetno poštovan.
Oni koji su sujeverni i drže se onoga "valjalo bi", "ako bude ovo, biće ono" i sl. čine greh protiv prve Božje zapovesti Sujeverje ili praznoverje je verovanje koje ni na čemu nije zasnovano na crkvenim kanonima i nedostojno je pravih hrišćana.
Strasti izobličavaju čovekovu volju, menjaju način na koji posmatra svet, a neretko i način na koji vidi sebe i druge.
Ako vam je srce ranjeno, ako su vas čak i bliski ljudi napustili – to nije kraj priče.
U hrišćanskom poimanju, ništa ne vređa duh svetosti toliko kao skrivena zloba – naročito ona koja se oblači u odeću dobrote.
Sveti oci nas podsećaju da nema istinske vere bez dela, niti prave ljubavi bez žrtve.
Sam čin rađanja deteta nije samo biološki događaj, već duboko duhovni podvig, jer se kroz njega žena udostojava da postane saradnik Božiji u delu stvaranja.
Na konferenciji „Hrišćansko-socijalna inicijativa“ istaknuto kako lični odnos s Bogom i delatna ljubav mogu menjati svet i osnažiti zajednicu.
Dok se pred doček 2026. godine figurice po istočnom kalendaru nude kao amajlije za sreću, njihovo biblijsko značenje otvara neprijatna, ali važna pitanja o granici između dekoracije, sujeverja i hrišćanske savesti.
Iza drvenih zidova Lazarice kod Prolom banje kriju se čudni simboli i predanja koja i danas intrigiraju verni narod, ali i sve putnike namernike.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
U besedi za 30. utorak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o veri koja ne skreće pred opasnošću i o čoveku koji ne vodi narod snagom, već potpunim oslanjanjem na Boga.
Veliki srpski duhovnik 20. veka objašnjava kako možemo sačuvati dušu od nevidljivih napada koji vrebaju svakog nepažljivog čoveka.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog proroka Danila po starom kalendaru, dok se po novom proslavlja Sveta mučenica Anisija Solunska. Katolici i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama, dok Jevreji obeležavaju Asarah B’Tevet, dan strogog posta, žalosti i pokajanja.