ISTORIJSKO IMENOVANJE U ISLAMSKOJ ZAJEDNICI SRBIJE: Ali ef. Dermaku prvi Rom na mestu muftije
Imam iz Bujanovca, koji gotovo tri decenije predvodi romsku muslimansku zajednicu, biće zadužen za vernike u Srbiji i dijaspori.
Ova proslava pružila je vernicima priliku da se podsete na značajnu ulogu patrijarha u očuvanju vere i tradicije.
Arhijereji, monaštvo i sveštenstvo Rumunske pravoslavne Crkve sabrali su se poslednjeg dana septembra da proslave sedamnaestu godišnjicu ustoličenja svog šestog prvojerarha, patrijarha Danila. U patrijaršijskoj Sabornoj crkvi u Bukureštu, svečana liturgija, koju je predvodio sam patrijarh, okupila je vernike iz svih delova zemlje, ali i iz dijaspore, svedočeći o jedinstvu i snazi Crkve.
Ova svečanost, koja se odvijala u duhu molitve, bila je prilika da se osvetle postignuća i izazovi s kojima se suočava Rumunska pravoslavna Crkva u savremenom svetu. Patrijarh Danilo uveo je Crkvu u novo doba, usmeravajući je ka duhovnom obnavljanju i društvenoj angažovanosti.
Njegova briga za vernike, posebno one u dijaspori, potvrdila je njegovu predanost jedinstvu i ljubavi prema svim Rumunima, gde god da se nalazili. Na njegov predlog, 2009. godine, Sveti sinod je proglasio dan posvećen rumunskim iseljenicima, čime je dodatno ojačana povezanost između domovine i onih koji su potražili sreću daleko od nje.

U svojoj besedi, patrijarh je naglasio značaj proširenja humanitarnih inicijativa koje Rumunska pravoslavna Crkva sprovodi širom zemlje, ističući da je Crkva dužna da bude svetionik nade i pomoći svima koji su u potrebi. Tokom njegove patrijaraške službe, kanonizovano je više od četrdeset rumunskih svetitelja, što svedoči o bogatstvu duhovne tradicije koju Crkva neguje i promoviše.
Patrijarh Danilo, rođen 22. jula 1951. godine u selu Dobrešti u Tamiškoj županiji, od malih nogu pokazivao je sklonost ka duhovnom životu. Kao treće dete u porodici Aleksija i Stele Čibotea, započeo je svoj obrazovni put na Pravoslavnom bogoslovskom institutu u Bukureštu, gde je stekao temeljno teološko znanje pod mentorstvom uglednog profesora Dimitrija Staniloja. Njegova akademska ambicija vodila ga je do univerziteta u Strasbourgu i Frajburgu, gde je odbranio doktorsku tezu 15. juna 1979. godine.

Zamonašivši se 1987. godine u manastiru Sihastrija, patrijarh Danilo je brzo napredovao unutar Crkve, postavši jerođakon, a zatim jeromonah. Njegovo znanje i posvećenost doveli su ga do funkcije Patrijarhovog savetnika i direktora Komisije za savremeno bogoslovlje i ekumenski dijalog. Hirotonisan kao vikarnog episkopa 1990. godine, brzo je postao arhiepiskop Jašija, a 12. septembra 2007. godine izabran je za patrijarha Rumunske pravoslavne Crkve, ustoličen 30. septembra iste godine.
Patrijarh Danilo je kroz svoju službu izgradio temeljne inicijative, među kojima se posebno izdvaja izgradnja Nacionalne katedrale u Bukureštu. Njegova posvećenost humanitarnim radovima i duhovnom prosvetiteljstvu ostavila je dubok trag u srcima vernika, svedočeći o njegovom neprekidnom nastojanju da bude vodič i uzor.
Kao duhovni vođa, patrijarh Danilo i dalje inspiriše mnoge, vodeći ih ka Hristu i jačajući duh zajedništva u svakom od njih. U svetlu obeležavanja ove značajne godišnjice, vernici se okupljaju u molitvi i hvali, zahvalni za sve što je postignuto i nadajući se blagoslovima koje donosi budućnost.
Na godišnjem zasedanju Evroazijskog društva za kardiovaskularnu i torakalnu hirurgiju u Jašiju, poglavar Rumunske pravoslavne crkve okupljenim lekarima govorio je o isceljujućoj snazi ljubavi i saosećanja, ističući povezanost medicinske nauke sa hrišćanskom duhovnošću.
U molitvenoj poruci upućenoj Patrijarhu Porfiriju i srpskom narodu, poglavar Rumunske pravoslavne crkve izrazio je duboko saučešće povodom nesreće na železničkoj stanici u Novom Sadu i pozvao na zajedničku molitvu za mir duša stradalih i brz oporavak povređenih.
Obeležavanje treće godišnjice ustoličenja mitropolita Joanikija na čelo Mitropolije crnogorsko-primorske, kroz molitveno sabranje u Cetinjskom manastiru, predstavlja priliku za prisećanje na korene ovog arhiereja SPC, njegov duhovni put i porodične vrednosti koje su oblikovale njegovu službu.
Na Ilindan, mnogobrojni vernici okupili su se u Mirijevu kako bi prisustvovali arhijerejskoj liturgiji koju je služio vladika Nektarije. Svečanost je obogaćena litijskim ophodom i osvećenjem slavskih darova, podsećajući na bogatu istoriju i duhovno nasleđe ove svetinje.
Na prvi pogled deluju gotovo isto, ali se iza ova dva pojma kriju različiti odgovori na jedno od najvećih pitanja čoveka: šta možemo da znamo o Bogu?
U besedi za utorak 15. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički povezuje Isaijino viđenje Hristovog stradanja sa tajnom Božjeg sveznanja i onim što Bog vidi u dubini ljudskog srca.
Svetogorski starac ukazivao je na snagu ispovesti, pokajanja i pričešća, naglašavajući da čovek kroz povratak Bogu može da prekine ono što ga duhovno zarobljava.
Bog nikad ne ostavlja čoveka u nevolji.
Prošlost čoveku nije data da je iznova živi.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Posebno je opasno podsmevati se drugome kada mislimo da smo u nečemu bolji, uspešniji ili moralniji.
Upravo mešanje roditelja u brak često postaje izvor nesporazuma.
Četvorogodišnja saradnja sa čuvenim londonskim klubom Fabric izazvala je oštre kritike, dok iz hrama poručuju da žele da privuku novu publiku i istorijski prostor približe onima koji ga inače ne posećuju.
Nema skupih namirnica ni komplikovanih koraka, a višnje mu daju posebnu sočnost i miris.
Vernici iz svih krajeva od ranih jutarnjih časova pristižu u crkvu Svetog apostola Luke, gde je izložen kovčeg sa telom generala Mladića.