Ova proslava pružila je vernicima priliku da se podsete na značajnu ulogu patrijarha u očuvanju vere i tradicije.
Arhijereji, monaštvo i sveštenstvo Rumunske pravoslavne Crkve sabrali su se poslednjeg dana septembra da proslave sedamnaestu godišnjicu ustoličenja svog šestog prvojerarha, patrijarha Danila. U patrijaršijskoj Sabornoj crkvi u Bukureštu, svečana liturgija, koju je predvodio sam patrijarh, okupila je vernike iz svih delova zemlje, ali i iz dijaspore, svedočeći o jedinstvu i snazi Crkve.
Ova svečanost, koja se odvijala u duhu molitve, bila je prilika da se osvetle postignuća i izazovi s kojima se suočava Rumunska pravoslavna Crkva u savremenom svetu. Patrijarh Danilo uveo je Crkvu u novo doba, usmeravajući je ka duhovnom obnavljanju i društvenoj angažovanosti.
Njegova briga za vernike, posebno one u dijaspori, potvrdila je njegovu predanost jedinstvu i ljubavi prema svim Rumunima, gde god da se nalazili. Na njegov predlog, 2009. godine, Sveti sinod je proglasio dan posvećen rumunskim iseljenicima, čime je dodatno ojačana povezanost između domovine i onih koji su potražili sreću daleko od nje.
U svojoj besedi, patrijarh je naglasio značaj proširenja humanitarnih inicijativa koje Rumunska pravoslavna Crkva sprovodi širom zemlje, ističući da je Crkva dužna da bude svetionik nade i pomoći svima koji su u potrebi. Tokom njegove patrijaraške službe, kanonizovano je više od četrdeset rumunskih svetitelja, što svedoči o bogatstvu duhovne tradicije koju Crkva neguje i promoviše.
Patrijarh Danilo, rođen 22. jula 1951. godine u selu Dobrešti u Tamiškoj županiji, od malih nogu pokazivao je sklonost ka duhovnom životu. Kao treće dete u porodici Aleksija i Stele Čibotea, započeo je svoj obrazovni put na Pravoslavnom bogoslovskom institutu u Bukureštu, gde je stekao temeljno teološko znanje pod mentorstvom uglednog profesora Dimitrija Staniloja. Njegova akademska ambicija vodila ga je do univerziteta u Strasbourgu i Frajburgu, gde je odbranio doktorsku tezu 15. juna 1979. godine.
Credit: Andreas SOLARO / AFP / Profimedia
Patrijarh rumunski Danilo
Zamonašivši se 1987. godine u manastiru Sihastrija, patrijarh Danilo je brzo napredovao unutar Crkve, postavši jerođakon, a zatim jeromonah. Njegovo znanje i posvećenost doveli su ga do funkcije Patrijarhovog savetnika i direktora Komisije za savremeno bogoslovlje i ekumenski dijalog. Hirotonisan kao vikarnog episkopa 1990. godine, brzo je postao arhiepiskop Jašija, a 12. septembra 2007. godine izabran je za patrijarha Rumunske pravoslavne Crkve, ustoličen 30. septembra iste godine.
Patrijarh Danilo je kroz svoju službu izgradio temeljne inicijative, među kojima se posebno izdvaja izgradnja Nacionalne katedrale u Bukureštu. Njegova posvećenost humanitarnim radovima i duhovnom prosvetiteljstvu ostavila je dubok trag u srcima vernika, svedočeći o njegovom neprekidnom nastojanju da bude vodič i uzor.
Kao duhovni vođa, patrijarh Danilo i dalje inspiriše mnoge, vodeći ih ka Hristu i jačajući duh zajedništva u svakom od njih. U svetlu obeležavanja ove značajne godišnjice, vernici se okupljaju u molitvi i hvali, zahvalni za sve što je postignuto i nadajući se blagoslovima koje donosi budućnost.
U besedi za sredu 2. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o odgovornosti, roditeljstvu i dubokom smislu zajednice koju naziva velikom tajnom Božjom.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog prepodobnog Nikitu Ispovednika po starom kalendaru, dok po novom kalendaru obeležavaju Svetog Timoteja. Katolička Crkva obeležava spomen Svetog Josipa, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Umesto uobičajenog unutrašnjeg otpora, svetitelj opisuje neočekivan pristup i ukazuje da se izlaz ne nalazi u pojačanoj borbi, već u smirenju koje prekida napad i menja njegov pravac.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Na godišnjem zasedanju Evroazijskog društva za kardiovaskularnu i torakalnu hirurgiju u Jašiju, poglavar Rumunske pravoslavne crkve okupljenim lekarima govorio je o isceljujućoj snazi ljubavi i saosećanja, ističući povezanost medicinske nauke sa hrišćanskom duhovnošću.
U molitvenoj poruci upućenoj Patrijarhu Porfiriju i srpskom narodu, poglavar Rumunske pravoslavne crkve izrazio je duboko saučešće povodom nesreće na železničkoj stanici u Novom Sadu i pozvao na zajedničku molitvu za mir duša stradalih i brz oporavak povređenih.
Obeležavanje treće godišnjice ustoličenja mitropolita Joanikija na čelo Mitropolije crnogorsko-primorske, kroz molitveno sabranje u Cetinjskom manastiru, predstavlja priliku za prisećanje na korene ovog arhiereja SPC, njegov duhovni put i porodične vrednosti koje su oblikovale njegovu službu.
Na Ilindan, mnogobrojni vernici okupili su se u Mirijevu kako bi prisustvovali arhijerejskoj liturgiji koju je služio vladika Nektarije. Svečanost je obogaćena litijskim ophodom i osvećenjem slavskih darova, podsećajući na bogatu istoriju i duhovno nasleđe ove svetinje.
U besedi za sredu 2. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o odgovornosti, roditeljstvu i dubokom smislu zajednice koju naziva velikom tajnom Božjom.
Umesto uobičajenog unutrašnjeg otpora, svetitelj opisuje neočekivan pristup i ukazuje da se izlaz ne nalazi u pojačanoj borbi, već u smirenju koje prekida napad i menja njegov pravac.
U manastiru Vatoped vekovima se čuvaju brojna svedočanstva bračnih parova koji su, posle dugogodišnje borbe za potomstvo, dobili decu moleći se pred ovom svetinjom.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Protojerej-stavrofor Vojislav Bilbija opisuje susret sa starcem na Svetoj gori, u kojem su bol, upozorenja i neobični događaji oblikovali jedno od najintenzivnijih sećanja u njegovom životu.
Jednostavan recept iz rerne koji spaja blage začine i pun ukus, idealan za dane posta na ulju i brz, zdrav obrok koji se lako uvodi u svakodnevnu trpezu.
Od Svetog Save i Stefana Nemanje preko Trojeručice i rukopisa do požara koji umalo nije promenio sudbinu - priča o svetom mestu koje više od osam vekova traje između istorije, vere i monaškog života.