ŽENAMA NIJE UVEK ZABRANJEN ULAZAK U OLTAR: Sveštenik objasnio koji su IZUZECI OD PRAVILA
Ova zabrana je, zapravo, ukorenjena u drevnim crkvenim pravilima.
U trenucima patnje, reči nade i solidarnosti odjekuju iz Damaska, gde se molitve upućuju za sve koji pate usled rata.
U srcu Damaska, dok se ratne strahote nastavljaju u Libanu i Siriji, patrijarh antiohijski i sveg Istoka Jovan, uputio je snažnu poruku nade i solidarnosti.
- Ovo što se dešava potresa naša srca - rekao je patrijarh, pozivajući sve vernike na molitvu za mir u regiji i širom sveta. Njegove reči, ispunjene dubokim saosećanjem, odražavaju bol i patnju naroda pogođenog nemirima, ukazujući na potrebu za duhovnom obnovom i jedinstvom.
Patrijarh Jovan je uspostavio kontakt sa više arhijereja u Libanu, uključujući mitropolita bejrutskog Iliju, tirskog i sidonskog Iliju, kao i mitropolite livanskih gora, akarskog Vasilija, tripolijskog i kurskog Jefrema i zahalskog i balabeškog Antonija. Tokom ovih razgovora, patrijarh Jovan se detaljno raspitivao o stanju naroda pogođenog razornim sukobom sa Izraelom, pokazujući istinsku brigu za njihove sudbine.
U ovom teškom vremenu, kada su pustošenja i razaranja postala svakodnevica, Patrijarh je istakao potrebu za solidarnošću i saradnjom među ljudima u dobru. Njegova poruka ne odnosi se samo na trenutnu krizu, već i na trajni poziv da se zajednički bore za mir, pravdu i obnovu.
- Molitva je naš najjači alat u ovim teškim vremenima - poručio je patrijarh Jovan, pozivajući vernike da se okupe u duhu ljubavi i međusobnog poštovanja.
Patrijarh Jovanov apel za mir odjekuje širom sveta, podsećajući nas na važnost ljudske solidarnosti u trenucima krize. Njegova misija je jasna: učvrstiti veru, obnoviti nadu i pružiti ruku pomoći svima koji pate. U svetu prepunom izazova, ove reči služe kao svetionik svetlosti, pozivajući nas da se zajedno borimo za bolje sutra, gde mir može vladati nad pustošima rata.
Razgovor između poglavara Carigradske i Antiohijske patrijaršije otkriva brigu i uznemirenost zbog teške situacije u Libanu i potrebu za neprekidnim molitvama i duhovnom podrškom.
Dok džihadisti nemilosrdno uništavaju crkve i ubijaju čitave porodice, međunarodna zajednica okreće glavu. Pravoslavni patrijarsi Sirije dižu glas protiv tragedije koja preti da izbriše vekovno prisustvo hrišćana na Bliskom istoku, ali da li iko sluša?
U Sabornoj crkvi Uspenja Presvete Bogorodice, simbolu vere i nade, patrijarh Jovan služio je svetu liturgiju, šaljući moćnu poruku duhovnog povratka i postojanosti hrišćanstva u Siriji.
Abu Muhamed al Golani, nekadašnji istaknuti član Al Kaide, sada predvodi Hajat Tahrir al-Šam i kontroliše poslednje uporište opozicije u Siriji. Njegov pokušaj da menja imidž i postane međunarodno priznat lider prate dramatična dešavanja i diplomatske manipulacije.
Ova zabrana je, zapravo, ukorenjena u drevnim crkvenim pravilima.
O snazi kratke molitve je pričao iguman Rafailo, sa namerom da skrene pažnju na njenu snagu i to koliko je njena primena jednostavna, a učinkovitost efektna.
"Gle, postideće se i posramiće svi koji se ljute na tebe; biće kao ništa i izginuće protivnici tvoji".
Mnogi olako zaboravljaju na pakao i žive prepušteni slučaju, a Sveti Teofan Zatvornik u knjizi „Misli za svaki dan u godini“ jasno upozorava koliko je takav stav poguban za dušu.
Uzbudljive vesti za filmske fanove i poštovaoce kontroverznog hita „Stradanje Hristovo“!
Na svakom od elemenata igre stoji opis koliko poena nosi, kao i koje su sposobnosti karte u samoj igri.
Primećujući teške okolnosti u kojima ljudi odrastaju, kao i ekonomsku krizu, mati Serafima dodaje da je svaki novi dan i mala uspešna borba dokaz postojanja heroja današnjice.
Svetinja podignuta na mestu stradanja, postaje simbol molitve i sabornosti – mitropolit kruševački osveštao poslednji krst, a prve liturgije uskoro će odjeknuti sa Bagdale.
Na mestu gde je, prema predanju, izraslo stablo od kojeg je načinjen Hristov Krst, srpski patrijarh uzneo je molitve za verni narod, podsećajući na neprolaznu snagu vere i blagoslovenu vezu sa svetinjama Jerusalima.
Iako mnogi veruju da crveni konac štiti od zlih sila, ruski naučnik tvrdi da nas duboka duhovna dimenzija ovog okultnog simbola može odvesti na pogrešan put.
Vodu su brzinski vadili iz tog kanala, koji se nalazio oko crkve, kako ne bi ušla u svetinju.