Thomas Lohnes/imago stock&people/Profimedia, COSTAS BALTAS/AFP/Profimedia
Razgovor između poglavara Carigradske i Antiohijske patrijaršije otkriva brigu i uznemirenost zbog teške situacije u Libanu i potrebu za neprekidnim molitvama i duhovnom podrškom.
Telefonski razgovor između carigradskog patrijarha Vartolomeja i patrijarha Antiohije Jovana, oslikava duboku zabrinutost pravoslavne Crkve za šire područje Srednjeg Istoka. Sadržaj ovog razgovora ističe brigu pravoslavnih duhovnih vođa za dešavanja u Libanu i potrebu za stalnom podrškom i molitvom u području koje se suočava s mnogim izazovima. Inicijativa carigradskog patrijarha da stupi u kontakt sa patrijarhom Antiohije ističe osećaj odgovornosti i solidarnosti koju Carigradska patrijaršija ima prema svojoj pravoslavnoj braći na Istoku.
Patrijarh Vartolomej je izrazio svoju zabrinutost zbog situacije u Libanu, zemlji koja je u stalnim političkim, ekonomskim i socijalnim previranjima. Ova nestabilnost imala je ozbiljne posledice po stanovništvo, uključujući i hrišćansku zajednicu koja čini značajan deo libanskog društva.
U svom razgovoru, patrijarh Vartolomej je uverio patrijarha Jovana u neprekidne molitve kako svoje, tako i svih članova Carigradske patrijaršije. Ove molitve imaju za cilj prevazilaženje opasnosti koje prete ovom nestabilnom području i obezbeđivanje mira i sigurnosti, kako bi patrijarh Jovan mogao da nastavi neometano svoje pastirske dužnosti prema svojim vernicima.
S druge strane, patrijarh Antiohije Jovan je izrazio zahvalnost za podršku i molitve patrijarha Vartolomeja i članova Carigradske patrijaršije. Iako situacija u Libanu i dalje ostaje kritična, patrijarh Jovan je istakao da i on i njegovi vernici nisu u neposrednoj opasnosti, ali da je nastavak molitve neophodan za mir i zaštitu. Njegova molba za neprekidne molitve ističe veru u važnost duhovnog jedinstva i solidarnosti među pravoslavnim Crkvama u periodima krize.
JANEK SKARZYNSKI/AFP/Profimedia
Antiohijski patrijarh Jovan
Ova komunikacija dolazi u vreme kada hrišćanske zajednice na Srednjem Istoku suočavaju se sa ozbiljnim izazovima. Sukobi, ekonomska kriza i politička nestabilnost stvorili su klimu nesigurnosti i straha. U ovom kontekstu, podrška i molitva pravoslavne crkve su neophodne za jačanje vere i nade hrišćana koji žive u ovim teškim uslovima.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Metodija po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti mučenik Jankit. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Tome apostola, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Kada život postane pretežak i izgubi se osećaj smisla, pravoslavno predanje nudi drugačije viđenje: iskušenja nisu znak napuštanja, već put koji se kasnije otkriva kao vođenje kroz veru i istrajnost.
Na ulazu u manastir stoje uputstva koja nisu puka pravila ponašanja, već deo viševekovnog poretka Svete Gore. Zašto se određene navike ostavljaju pred kapijom Atosa i kakvu poruku Epistati upućuju poklonicima?
Od hramova do krsnih slava u domovima, ovi znaci vere imaju duboku simboliku, ali Crkva upozorava na granicu između pobožnosti i narodnih verovanja koja se udaljavaju od njenog učenja.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Carigradski patrijarh poručio je da se približavanje Carigradske i Rimokatoličke crkve nastavlja i ocenio da je obnova punog zajedništva istorijski proces koji više ne može da se zaustavi.
Dok patrijarh carigradski Vartolomej upozorava na nuklearne rizike i posledice rata u Ukrajini, iz Moskve stižu optužbe koje dodatno produbljuju već narušene odnose među crkvenim centrima moći.
Bivši turski zvaničnik optužuje patrijaršiju za „nezakonite aktivnosti“ oko grčkih ostrva i Bogoslovske škole na Halkiju, dok Ankara ćuti i međunarodna pažnja raste.
Kada život postane pretežak i izgubi se osećaj smisla, pravoslavno predanje nudi drugačije viđenje: iskušenja nisu znak napuštanja, već put koji se kasnije otkriva kao vođenje kroz veru i istrajnost.
Na ulazu u manastir stoje uputstva koja nisu puka pravila ponašanja, već deo viševekovnog poretka Svete Gore. Zašto se određene navike ostavljaju pred kapijom Atosa i kakvu poruku Epistati upućuju poklonicima?
Od hramova do krsnih slava u domovima, ovi znaci vere imaju duboku simboliku, ali Crkva upozorava na granicu između pobožnosti i narodnih verovanja koja se udaljavaju od njenog učenja.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Od brašna, kakaa, mineralne vode i nekoliko uobičajenih namirnica nastaje jednostavna poslastica koja se priprema bez mnogo truda, a ostaje vazdušasta, punog ukusa i prijatne voćne svežine.