Na praznik posvećen Svetom apostolu Jakovu, carigradski patrijarh je u emotivnoj besedi izrazio tugu zbog stanja na Bliskom istoku, podsećajući na značaj jevanđeoskog mira i podršku jerusalimskom Bratstvu Svetog Groba.
U duhu pravoslavnog praznika Svetog apostola Jakova, prvog episkopa jerusalimskog, carigradski patrijarh Vartolomej služio je večernje bogosluženje u Hramu Svetog Đorđa na Bosforu. Ovaj trenutak dubokog molitvenog ushićenja bio je poseban i za patrijarha lično, jer je ovim obeležio 33. godišnjicu svog ustoličenja na tron. Tokom liturgije, patrijarh Vartolomej izrazio je duboku zahvalnost, ali i tugu zbog nemira koji potresaju Bliski istok.
Njegove reči, izrečene posle liturgije, bile su prožete setom i brigom:
- Naša sećanja se vraćaju na ona mesta gde je Gospod živeo i izvršio svoje spasonosno delo za život i spasenje sveta, ali i sa očiglednom brigom i tugom u srcu zbog ratnog stanja i dramatičnih dešavanja koja danas potresaju celu zapaljivu oblast Bliskog istoka.
Osvrnuvši se na tragične događaje u Svetoj Zemlji, patrijarh je sa bolom u srcu priznao da propoved jevanđeoskog mira ni nakon dvadeset vekova nije uspela da procveta u svakom srcu:
- Nažalost, ni posle celih dvadeset vekova, propoved jevanđeoskog mira još uvek nije procvetala u srcima svih ljudi. Ovo tužno uviđanje nas sve stavlja pred odgovornost, a naročito nas, sluge i služitelje Boga Svevišnjega.
Profimedia
Patrijarh Vartolomej, duboko ganut, uputio je posebne molitve Vladaru mira za stalni mir i spokoj u tom svetom regionu:
- Zato večeras posebno molimo Vladara mira da jednom zauvek donese mir i smirenje ovoj oblasti sveta, kako bi odatle, kao iz prirodnog izvora, potekla poruka prave i istinske Hristove ljubavi, koja 'nadmašuje svaki um,' a koja je svetu danas neophodna!
S ljubavlju i poštovanjem, patrijarh Vartolomej je uputio misli i molitve ka čuvarima svetih mesta, Bratstvu Svetog Groba, koje neprekidno bdije nad svetinjama Jerusalima.
- Naše misli su sada uprte i ka privilegovanom čuvaru tih svetih mesta, Bratstvu Svetog Groba... neka prinos i žrtva otaca svetog groba budu ugodni Onome koji je osvetio ta mesta Svojim prisustvom, našeg Bogočoveka Spasitelja.
Patrijarh je zatim podsetio na istorijsko jedinstvo i podršku Carigradske patrijaršije ovom bratstvu, naglašavajući da je sveta misija čuvanja hodočašća Jerusalima dužnost nasleđena kroz vekove.
- Sveti carigradski tron bio je, jeste i biće čvrst podupirač Bratstvu Svetog Groba u njihovim naporima da čuvaju i predaju narednim hrišćanskim pokoljenjima najsvetije hodočašće Svetog Grada Jerusalima...“
Bogosluženju su prisustvovali arhijereji Carigradske patrijaršije, članovi Svetog sinoda, arhonati, vernici iz Carigrada, kao i hodočasnici iz Amerike, doprinoseći jedinstvenom, svečano-molitvenom ozračju i blagoslovu koji su ispunili Hram Svetog Đorđa.
U svetu prepunom nevidljivih opasnosti vernici traže zaštitu od različitih vrsta magije. Važno je pročitati celu molitvu, a ne neku njenu skraćenu verziju jer jedino tako može doneti mir i duhovnu zaštitu svakom domu.
Ono što posebno treba naglasiti jeste da SPC u isto vreme nije poklonila MPC sve one srpske svetinje i manastire, koje su gradili srpski vladari u istoriji. Tomosom o autokefaliji MPC te svetinje nisu poklonjene, kao što pojedini zlonamerni ili pak neznaveni ljudi komentarišu, već su dati na upotrebu, a to su dve suštinski različite pravne formulacije, istakao je arhimandrit Petar (Dragojlović).
Po Jevenađeljima četiri Hristova apostola, može se izbrojati da je on počinio tačno 38 čuda, koja se mogu svrstati u četiri grupe. isceljenje bolesnika, pokazivanje Isusove vlasti nad prirodom, isterivanje Satane i njegovih demona i vaskrsavanje mrtvih.
Dok svet strepi pred katastrofama i neizvesnošću, ruski monah i duhovnik otkriva pouku koja pokazuje da vera i unutrašnja predanost mogu stvoriti nevidljivu zaštitu – događaj koji su vlasti pokušale da izbrišu iz istorije.
Vernici svih generacija dobijaju priliku da zakorače u novi život po Hristovoj milosti - sveštenici pozivaju zainteresovane da se prijave do Velikog petka i pripreme sve što je potrebno za Svetu tajnu
Dok jedni izvori tvrde da je povod bila koreografija sa likom Svetog Simeona, drugi ukazuju na niz disciplinskih prekršaja, a različita tumačenja dodatno podgrevaju sumnje u kriterijume evropske kuće fudbala.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Poglavar Carigradske patrijaršije bogoslužio je u Prvoj crkvi Uspenja Presvete Bogorodice Neohorije na Bosforu, potom je Ahmetu Andreasu Ozgunesu, koji je prešao u pravoslavlje, dodelio počasnu titulu arhonta, a u besedi je upozorio na složenost situacije na Bliskom Istoku.
Bivši turski zvaničnik optužuje patrijaršiju za „nezakonite aktivnosti“ oko grčkih ostrva i Bogoslovske škole na Halkiju, dok Ankara ćuti i međunarodna pažnja raste.
Mitropolit Antonije Volokolamski javno iznosi tvrdnje o spoljnim uticajima, ličnim motivima i pretenzijama na vrhovnu moć, upozoravajući da su te odluke izazvale dubok raskol i dovele pravoslavni poredak na ivicu ozbiljne krize.
Dok svet strepi pred katastrofama i neizvesnošću, ruski monah i duhovnik otkriva pouku koja pokazuje da vera i unutrašnja predanost mogu stvoriti nevidljivu zaštitu – događaj koji su vlasti pokušale da izbrišu iz istorije.
Dok jedni izvori tvrde da je povod bila koreografija sa likom Svetog Simeona, drugi ukazuju na niz disciplinskih prekršaja, a različita tumačenja dodatno podgrevaju sumnje u kriterijume evropske kuće fudbala.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
Iza pomeranja kroz kalendar stoji precizan spoj crkvenih odluka, lunarnog ciklusa i razlika između kalendarskih sistema, zbog čega se datum svake godine iznova određuje prema strogim pravilima utvrđenim još u 4. veku.
Poglavar Rimokatoličke crkve poziva lidere da se vrate dijalogu, upozorava na stradanje nevinih i najavljuje lično učešće u Krsnom putu na Veliki petak kao simbol solidarnosti sa svima koji pate.