U doba kada paganske manifestacije sve češće nalaze put do našeg društva, protojerej-stavrofor Stojan Pavlović poziva roditelje i nastavnike da odbace „noć veštica” i ostanu postojani u očuvanju hrišćanske svetlosti, prateći primer Svetog Petra Cetinjskog u odbrani vere i mira među ljudima.
U savremenom svetu, sveprisutne uticaje drugih kultura možemo uočiti u svakodnevnom životu, ali pravoslavna vera ostaje postojana u očuvanju svojih duhovnih vrednosti i tradicija. Uoči praznovanja poznatog kao „noć veštica”, pravoslavlje postavlja važna pitanja o duhovnim vrednostima i granicama koje bi vernici trebalo da postave prema manifestacijama koje nisu u skladu s hrišćanskim učenjem.
Ovaj svetovni „praznik”, koji svoj koren vuče iz paganskih običaja, u pravoslavlju je doživljen kao strano telo koje ne donosi radost ni blagu vest, već predstavlja, kako mnogi veruju, manifestaciju koja skreće pažnju sa pravih duhovnih vrednosti.
Profimedia Schutterstoc/Printskrin
Otac Stojan Pavlović
Protojerej-stavrofor Stojan Pavlović, direktor Patrijaršijske upravne kancelarije SPC, osvetljava pravoslavni stav prema „noći veštica” i daje smernice za vernike. On pozdravlja sve roditelje, nastavnike i učitelje koji odlučuju da odbace učešće u ovoj, kako kaže, nametnutoj manifestaciji. Pavlović ističe primer majke koja je, pod inicijalima DN, uputila pismo školi svog deteta, obaveštavajući ih da njeno dete neće učestvovati u obeležavanju „noći veštica”.
- Svedoci smo u svim vremenima da nam u hrišćansku državu, hrišćanski svet, dolaze druge vesti koje nisu Hristove, koje nisu vesti radosne, koje nisu vesti blage - naglašava otac Stojan, pozivajući roditelje na budnost i hrabrost u očuvanju vere.
- Neka su blagoslovene sve majke, svi roditelji i svi nastavnici, profesori i učitelji koji tako razmišljaju - dodaje on.
Schutterstock/Profimedia
Otac Stojan Pavlović upozorava roditelje da ne šalju decu na paganske manifestacije poput maskenbala za "noć veštica"
Pavlović upozorava na „nastup demona” koji, prema njegovim rečima, dolazi sa manifestacijama poput „noći veštica.” Pozivajući na molitvu i čvrstu veru, podseća na reči Hristovih sedamdeset učenika, te poziva vernike da prenesu Hristu izveštaj o stanju sveta:
- Važno je da i u ovo vreme imamo ljude kakav je bio Sveti Petar Cetinski, koga takođe danas proslavljamo, i za koga je važilo, kao mitropolita i gospodara Crne Gore, da je mirio zavađenu braću i da je branio Crnu Goru od stranih napadača.
Zaključujući svoj poziv na sabranost i molitvu, otac Stojan poziva sve vernike da se suprotstave ovakvim izazovima kroz liturgiju i druge bogougodne aktivnosti.
- Mi smo danas zavađeni međusobno i na različite načine nas napadaju naši neprijatelji izvan naših granica - kaže otac Stojan, ohrabrujući sabornost i molitveno jedinstvo svih vernika. S njegovim rečima odzvanja poziv na postojanost u veri i oslanjanje na „blagu jevanđelsku vest,” koja treba da osvetli puteve pravoslavnih vernika u izazovnim vremenima.
Danas širom Srbije vernici proslavljaju dan zaštitnice i utešiteljke, a u Crkvi Svetih cara Konstantina i carice Jelene u Konjevićima verni narod se okuplja kako bi se poklonio česticama moštiju svetiteljke.
Dva dana nakon smrti, kako naglašava protojerej-stavrofor profesor doktor Vladimir Stupar, duša pokojnika luta, obilazi ona mesta koja je volela i posećivala tokom života. Ona se oslobađa time, ističe, tereta telesnosti i postaje pokretljiva da velikom brzinom pređe s jednog mesta na drugo.
Sveti apostol Luka je naslikao tri ikone Bogorodice sa Hristom koje su postale uzor svim kasnijim ikonama majke Božije, pa se smatra osnivačem hrišćanskog ikonopisa
Manastir Kosijerevo, koji je pretrpeo je razaranja, potapanja i premeštanja, svojim relikvijama privlači brojne hodočasnike iz svih krajeva, koji u ovoj duhovnoj oazi pronalaze utehu, mir i doživljavaju čudesa.
U Rimu za vreme cara Adrijana četiri hrišćanke odbile su da prinesu žrtvu idolskoj boginji Artemidi, a majka je svoje kćeri do poslednjeg trenutka učvršćivala u veri i učila ih da ne pokleknu pred strahom.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.
Protojerej Aleksej Mitjušin objašnjava da li ovaj čin ima veze sa spasenjem, može li se obaviti nakon sahrane i kako vernici treba da učestvuju u molitvenom ispraćaju pokojnika.
Dan kada pravoslavni vernici slave Svetog Luku i Svetog Petra Cetinjskog, je ujedno i datum kada se proslavlja paganski praznik "Halovin", a koji iz godine u godinu postaje sve uobičajeniji događaj u Srbiji.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Protojerej Aleksej Mitjušin objašnjava da li ovaj čin ima veze sa spasenjem, može li se obaviti nakon sahrane i kako vernici treba da učestvuju u molitvenom ispraćaju pokojnika.
Đurđević je ukazao i na to da posetioci ne mogu očekivati da će im monasi u svakom trenutku biti dostupni, jer život u manastiru podrazuma i poštovanje dnevnog poretka.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Rumunski duhovnik objašnjava da post, molitva, milostinja i uzdržanje sami po sebi nisu dovoljni, jer je za Boga važno i sa kakvom namerom čovek čini ono što izgleda kao dobro.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.