Manastir Kosijerevo, koji je pretrpeo je razaranja, potapanja i premeštanja, svojim relikvijama privlači brojne hodočasnike iz svih krajeva, koji u ovoj duhovnoj oazi pronalaze utehu, mir i doživljavaju čudesa.
U jednom od najpitomijih krajeva Crne Gore, gotovo na samoj granici sa Hercegovinom, nalazi se Manastir Kosijerevo, mesto bogate duhovne tradicije i istorije. Ovaj manastir, posvećen Rođenju Presvete Bogorodice, podignut u prvoj polovini 14. veka, postao je značajno hodočasničko odredište zbog toga što u njemu počiva velika relikvija – stopalo Svetog apostola Luke, zbog koje hodočasnici iz celog regiona, ali i iz daleka, dolaze na ovo sveto mesto.
U svakom pogledu – istorijskom, verskom, državnom i duhovnom – posedovanje relikvije poput stopala Svetog apostola i evanđeliste Luke predstavlja neizmerno blago i čast za mali, tihi manastir Kosijerevo u Crnoj Gori.
youtube/printscreen/Zvjezdan Saric
Manastir Kosijerevo
Ovo sveto stopalo nosi težinu vekova i svetlost vere, jer pripada apostolu koji je prvi oslikavao lik Presvete Bogorodice, stvarajući prvu svetu ikonu, kao i piscu Jevanđelja po Luki. U njemu su utkane molitve prvih hrišćana i snaga vere koja prevazilazi vreme, preobražavajući ovo mesto u svetionik duhovnosti i svedočanstvo o prisustvu svetitelja među nama.
Relikvija, koja se sastoji od dela stopala Svetog Luke, simbolizuje ne samo njegovu svetost već i vezu između vernika i apostola, koji je bio jedan od pisaca Novog zaveta. Kako izvori navode, hodočasnici dolaze u manastir kako bi se poklonili ovoj dragocenoj relikviji, tražeći zaštitu i duhovnu snagu. Veruje se da dodirivanje svetih relikvija donosi blagoslov i isceljenje onima koji se s verom približe ovom svetom mestu.
youtube/printscreen/Епархија будимљанско-никшићка
Stopalo Svetog apostola luke u Manastiru Kosijerevo čuva se u srebrnoj kutiji
U ovom svetom manastiru, od 1884. do 1920. godine, počivale su mošti Svetog Arsenija Sremca, drugog arhiepiskopa srpskog, a zatim su sa dubokim poštovanjem prenesene u manastir Ždrebaonik. Time je Manastir Kosijerevo bio blagosloven prisustvom ovog velikog svetitelja, koji je ostavio neizbrisiv trag i još jednom potvrdio sveto nasleđe pravoslavne vere na ovim prostorima.
Manastir Kosijerevo nije samo mesto duhovnog okupljanja; on nosi i bogatu istoriju. Tokom vekova, suočavao se sa raznim preprekama, uključujući pljačke i uništenja, posebno tokom turske dominacije i Prvog svetskog rata. U novije vreme, tačnije 1966. godine, manastir je promenio svoje mesto; premešten je u selo Petroviće zbog potapanja starog Kosijereva vodama Bilećkog jezera. Danas, srpski srednjovekovni Manastir Kosijerevo postoji kao novo graditeljsko delo, ali zadržava svoj duhovni značaj i nasleđe.
youtube/printscreen/Zvjezdan Saric
Manastir Kosijerevo
U manastiru se nalazi i kapela posvećena Svetom Apostolu Luki, koja je osveštana 2004. godine. Ova kapela dodatno obogaćuje duhovnu atmosferu manastira i pruža vernicima prostor za molitvu i refleksiju. Osim relikvije Svetog Luke, manastir čuva i druge dragocene predmete, poput ruskih štampanih knjiga iz 19. veka i srebrnog kadionika, koji dodatno obogaćuju njegov duhovni i kulturni značaj. Ove relikvije, zajedno s istorijskim artefaktima, čine Kosijerevo jedinstvenim mestom na mapi pravoslavnog hrišćanstva.
Kosijerevo, sa svojim svetinjama i mirnom okolinom, predstavlja oazu duhovnosti i tradicije, mesto gde se prošlost susreće sa sadašnjošću i gde vernici iz svih krajeva dolaze u potrazi za smirenjem i blagoslovom. Manastir ostaje svetionik vere i kulturnog nasleđa, pozivajući sve nas da se povezujemo sa duhovnim vrednostima koje nas inspirišu i jačaju u svakodnevnom životu.
Mesto tihog povlačenja u srce molitve, zadužbina Svete Sare čuva sećanje na tri plemenite sestre. Svetinja vekovima privlači verne svojom tajanstvenom i svetlosnom snagom svetih moštiju.
U porti hrama Blagovesti Presvete Bogorodice, preko svetog znamenja krsta s ocilima, osvanula je petokraka zvezda – simbol koji podseća na mračna vremena i sećanje na bolne rane pravoslavnog naroda.
Manastir Vavedenje Presvete Bogorodice je imao burnu istoriju, a priču o čudu koje se vezuje za to sveto mesto podelio je ovaj sveštenjak koji bez struje i vode živi na ostrvu na kom je ovaj Božji hram.
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Episkop Jerotej je u svom pozdravnom slovu zahvalio arhijerejima, sveštenstvu, sestrinstvu manastira, gostima i vernom narodu na radosti evharistijskog sabranja, a prazničnu besedu "proizneo" je vladika Heruvim.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Tokom poslednje obnove Bešanova, otkriveni su rimski grobovi iz 1. veka, što sugeriše da je ovo mesto bilo sveto još u vreme najranijeg hrišćanstva, a smatra se da je upravo zbog toga Dragutin odlučio da ovde podigne manastir.
Njene mošti dale su odgovor koji teolozi nisu mogli da pronađu – priča o događaju koji je zauvek promenio pravoslavnu veru i otkrio Božiju silu pred carevima i patrijarsima.
U Nedelju svih svetih, u manastiru Glogovcu kod Šipova održan je tradicionalni Janjski sabor, na kome su vernici liturgijski proslavili svetitelje stradale u Drugom svetskom ratu, u prisustvu Vladike Sergija, sveštenstva i brojnih vernika.
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.