Manastir Kosijerevo, koji je pretrpeo je razaranja, potapanja i premeštanja, svojim relikvijama privlači brojne hodočasnike iz svih krajeva, koji u ovoj duhovnoj oazi pronalaze utehu, mir i doživljavaju čudesa.
U jednom od najpitomijih krajeva Crne Gore, gotovo na samoj granici sa Hercegovinom, nalazi se Manastir Kosijerevo, mesto bogate duhovne tradicije i istorije. Ovaj manastir, posvećen Rođenju Presvete Bogorodice, podignut u prvoj polovini 14. veka, postao je značajno hodočasničko odredište zbog toga što u njemu počiva velika relikvija – stopalo Svetog apostola Luke, zbog koje hodočasnici iz celog regiona, ali i iz daleka, dolaze na ovo sveto mesto.
U svakom pogledu – istorijskom, verskom, državnom i duhovnom – posedovanje relikvije poput stopala Svetog apostola i evanđeliste Luke predstavlja neizmerno blago i čast za mali, tihi manastir Kosijerevo u Crnoj Gori.
youtube/printscreen/Zvjezdan Saric
Manastir Kosijerevo
Ovo sveto stopalo nosi težinu vekova i svetlost vere, jer pripada apostolu koji je prvi oslikavao lik Presvete Bogorodice, stvarajući prvu svetu ikonu, kao i piscu Jevanđelja po Luki. U njemu su utkane molitve prvih hrišćana i snaga vere koja prevazilazi vreme, preobražavajući ovo mesto u svetionik duhovnosti i svedočanstvo o prisustvu svetitelja među nama.
Relikvija, koja se sastoji od dela stopala Svetog Luke, simbolizuje ne samo njegovu svetost već i vezu između vernika i apostola, koji je bio jedan od pisaca Novog zaveta. Kako izvori navode, hodočasnici dolaze u manastir kako bi se poklonili ovoj dragocenoj relikviji, tražeći zaštitu i duhovnu snagu. Veruje se da dodirivanje svetih relikvija donosi blagoslov i isceljenje onima koji se s verom približe ovom svetom mestu.
youtube/printscreen/Епархија будимљанско-никшићка
Stopalo Svetog apostola luke u Manastiru Kosijerevo čuva se u srebrnoj kutiji
U ovom svetom manastiru, od 1884. do 1920. godine, počivale su mošti Svetog Arsenija Sremca, drugog arhiepiskopa srpskog, a zatim su sa dubokim poštovanjem prenesene u manastir Ždrebaonik. Time je Manastir Kosijerevo bio blagosloven prisustvom ovog velikog svetitelja, koji je ostavio neizbrisiv trag i još jednom potvrdio sveto nasleđe pravoslavne vere na ovim prostorima.
Manastir Kosijerevo nije samo mesto duhovnog okupljanja; on nosi i bogatu istoriju. Tokom vekova, suočavao se sa raznim preprekama, uključujući pljačke i uništenja, posebno tokom turske dominacije i Prvog svetskog rata. U novije vreme, tačnije 1966. godine, manastir je promenio svoje mesto; premešten je u selo Petroviće zbog potapanja starog Kosijereva vodama Bilećkog jezera. Danas, srpski srednjovekovni Manastir Kosijerevo postoji kao novo graditeljsko delo, ali zadržava svoj duhovni značaj i nasleđe.
youtube/printscreen/Zvjezdan Saric
Manastir Kosijerevo
U manastiru se nalazi i kapela posvećena Svetom Apostolu Luki, koja je osveštana 2004. godine. Ova kapela dodatno obogaćuje duhovnu atmosferu manastira i pruža vernicima prostor za molitvu i refleksiju. Osim relikvije Svetog Luke, manastir čuva i druge dragocene predmete, poput ruskih štampanih knjiga iz 19. veka i srebrnog kadionika, koji dodatno obogaćuju njegov duhovni i kulturni značaj. Ove relikvije, zajedno s istorijskim artefaktima, čine Kosijerevo jedinstvenim mestom na mapi pravoslavnog hrišćanstva.
Kosijerevo, sa svojim svetinjama i mirnom okolinom, predstavlja oazu duhovnosti i tradicije, mesto gde se prošlost susreće sa sadašnjošću i gde vernici iz svih krajeva dolaze u potrazi za smirenjem i blagoslovom. Manastir ostaje svetionik vere i kulturnog nasleđa, pozivajući sve nas da se povezujemo sa duhovnim vrednostima koje nas inspirišu i jačaju u svakodnevnom životu.
Mesto tihog povlačenja u srce molitve, zadužbina Svete Sare čuva sećanje na tri plemenite sestre. Svetinja vekovima privlači verne svojom tajanstvenom i svetlosnom snagom svetih moštiju.
U porti hrama Blagovesti Presvete Bogorodice, preko svetog znamenja krsta s ocilima, osvanula je petokraka zvezda – simbol koji podseća na mračna vremena i sećanje na bolne rane pravoslavnog naroda.
Manastir Vavedenje Presvete Bogorodice je imao burnu istoriju, a priču o čudu koje se vezuje za to sveto mesto podelio je ovaj sveštenjak koji bez struje i vode živi na ostrvu na kom je ovaj Božji hram.
U mladosti je bio vojnik, a pošto je bio veoma obrazovan i hrabar, veoma se dopao caru Dioklecijanu, koji ga je postavio za načalnika svoje dvorske garde.
Beseda mitropolita šumadijskog u Ralji otvorila je pitanja bez lakih odgovora: gde počinje prava ljubav, zašto bez Boga nema istinskog odnosa među ljudima i kako se vera proverava tek onda kada naiđe na greh drugoga.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Premijerka Ukrajine Julija Sviridenko naredila „popis“ svetih mošti, izazivajući proteste, bdjenja i upozorenja da bi njihov prenos mogao biti neviđeno kršenje verskih osećanja i tradicije.
Putovanje netruležnog tela prvog Hristovog apostola kroz vekove i crkvene granice, od Patre do Rima, Amalfi do Vatikana, kao simbol težnje ka zajedništvu i poštovanja između istočne i zapadne crkve.
Podignuta na temeljima vizantijske bazilike, sa sačuvanim ugovorom o gradnji iz 1281. i grobovima potomaka loze Nemanjića, ova svetinja kod Brodareva svedoči o veri, razaranju i tihom opstanku uprkos pljačkama, ruševinama i zaboravu.
Nakon zemljotresa, ratova i sistematskog uništavanja, završna faza građevinskih radova na hramovima Svetog Spiridona, Svetog Nikole i parohijskog doma u Petrinji budi nadu pravoslavnih vernika u ovom kraju.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Dok se pred doček 2026. godine figurice po istočnom kalendaru nude kao amajlije za sreću, njihovo biblijsko značenje otvara neprijatna, ali važna pitanja o granici između dekoracije, sujeverja i hrišćanske savesti.
Episkop valjevski upozorio je da i blagoslovene životne stvari mogu postati prepreka ako potisnu Boga, te podsetio da se smisao rada, braka i svakodnevice otkriva tek kada su postavljeni u pravu hijerarhiju vrednosti.