Počajevska ikona Presvete Bogorodice, koja se nalazi u zapadnoj Ukrajini, stekla je status čudotvorne nakon brojnih isceljenja i spasenja, koja se vezuju za nju.
Počajevska ikona Presvete Djeve Marije nalazi se u zapadnoj Ukrajini. Ikona je kao i gora na kojoj se danas nalazi Lavra, naziv dobila po mestašcu Počajev. Kako je gora bila poznata po pešterama prilagođenim monaškom životu, u jednoj od njih, nastanila su se dva monaha 1.340 godine.
Jedan od tih podvižnika je sa Ivanom Bosim jedne večeri izašao noću na vrh gore, radi obavljanja uobičajenog molitvenog pravila. Tada, stojeći na molitvi udostojio se sledećeg viđenja – u ognjenom stubu Presveta Bogorodica je stajala i molila se. Upravo, na tom mestu gde je stajala, čvrsti kamen postao je mekan kao vosak a na njemu je ostao otisak desne stope njene – koja je sve do danas, najstarija svetinja Počajevske lavre. Pod ovom stopom, izbio je izvor vode žive, koji nikada ne prestaje.
Ovo javljanje Majke Božije na Počajevskoj gori i nastanak otiska njene stope u kamenu dogodio se 1340. g.
Kroz istoriju, Počajevski manastir je prošao kroz mnoge opasnosti: okupiran je bio Luteranima, napadan od strane Turaka, dospevao u ruke Unijata, ali zahvaljujući posredništvu Majke Božije, sve opasnosti je prevazilazio.
Glavni datum proslavljenja Počajevske ikone je dan kada se proslavlja njen prenos u Počajevski manastir, a to je 5. avgusta po novom, odnosno, 23. jula po starom kalendaru; postoji još jedan dan u godini kada se ova čudotvorna ikona slavi a to je 21. septembar po novom, odnosno, 8. septembar po starom kalendaru;
Godine 1595. konstantinopoljski mitropolit Neofit je putujući po Rusiji, iz zahvalnosti za ukazano mu gostoprimstvo, blagoslovio Anu Gojsku ikonom Presvete Bogorodice, koju je doneo iz Konstantinopolja.
U početku ova svetinja nije bila poznata mnogima, ali su se ubrzo od nje počela dešavati mnogobrojna čuda. Noću je od ikone isijavala neizreciva svetlost, upravo kao onaj ognjeni stub u kome se 300 godina ranije isposnicima, Prečista Majka Božija javila.
Sama Ana Gojska je kao izraz posebnog poštovanja prema ikoni – imajući viđenje Bogomajke koja joj se javila u velikoj svetlosti – držala pred ikonom neugasivo kandilo.
Kada se Anin rođeni brat, Filip, budući slep od rođenja, suznim molitvama približio ikoni i progledao – u strahu da takvu svetinju drži u domu svome, Ana ju je 1597. g. po savetu duhovnih i mirskih lica i u prisustvu velikog broja vernog naroda prenela u Počajevski manastir, na čuvanje monasima.
Međutim, po smrti veleposednice Ane Gojske, svo imanje kao i samu Počajevsku goru, nasledio je njen rođak, Andrej iz Kozina, a budući luteran, mrzeo je manastir, monahe – uznemiravao, ugnjetavao i ometao. Na kraju, oduzeo im je zemlju i šumu te zapalio monaške kelije i zabranio narodu da dolaze na Počajevsku goru, na poklonjenje čudotvornoj ikoni i Stopi Presvete Bogorodice. Kao da mu to nije bilo dovoljno, sa mnoštvom naoružanih istomišljenika, napao je manastir 1623. g. i opljačkao crkvena dobra i riznicu – odnevši i čudotvornu ikonu sa sobom.
Supruzi naredio da bludniči sa ikonom
Kao vrhunac bogohulstva naredio je svojoj ženi, da obuče crkvene odežde i sa čašom u rukama piruje, sa pijanicama i huliteljima.
Za takvo bogohulstvo žena mu je bila kažnjena – zaposeo ju je zli duh i mučio strašno, sve dok njen obesni muž nije vratio ikonu u Počajevski manastir.
Po vraćanju ikone u manastir počela su da se dešavaju velika čuda, a za moć ikone brzo su čuli ljudi širom zemlje.Među mnogim čudima ikone Počajevske Bogorodice posebno je znamenito čudesno izbavljenje manastira od Turaka, 1675. godine. Polažući svoju nadu u pomoć Bogomajke, monasi su se svu noć molili pred čudotvornom ikonom. Kako predanje kaže Presveta Djeva se javila u svetloj odeždi okružena anđelima sa isukanim mačevima – pa je Turke uhvatio strah, te se dadoše u bekstvo.
Pred obrazom ove ikone verni se mole za ostajanje u čistoti pravoslavnog veroispovedanja, za izbavljenje od krađa, očuvanje zdravlja i za pomoć u različitim potrebama.
Do sada, isceljenja od ove ikone primali su ne samo pravoslavni i unijati, nego i hrišćani katoličkog i luteranskog ispovedanja, pa čak i Jevreji koji su primali hrišćansku veru.
Apostol Luka naslikao ikonu?
Printskrin RTS1
Sveti apostol Luka
Budući da nema puno podataka o ovoj ikoni, osim da je doneta iz Konstantinopolja Ani Gojskoj, postoje predanja da ju je naslikao sam Apostol Luka ili neko od njegovih učenika.
Po povratku ikone u manastir, svetinja se čuva u kivotu od zlata koji ima oblik zvezde. Na poklonjenje vernima spušta se pažljivo sa trećeg nivoa – gde se nalazi – iznad carskih dveri, ikonostasa Uspenskog sabora.
Kopije ove ikone rasprostranjene su širom sveta. I dok neki dobijaju iscelenja od ikone, kažu da pojedini zbog svoje nećistoće ne mogu ni da joj priđu.
Manastir Jovanje, smešten u Ovčarsko-kablarskoj klisuri, postoji još od pre boja na Kosovu 1389. godine, a današnja crkva, posvećena Svetom Jovanu Krstitelju, podignuta je 1957. godine. Poznat je po čudotvornoj ikoni Majke Božje Brzopomoćnice, koju je 1939. godine donio arhimandrit Serafim Rus, a za koju se veruje da pomaže ženama koje žele, a ne mogu da imaju decu.
Mitropolit je istakao i značaj očuvanja i pravilne restauracije ove ikone koja je kroz vekove prešla dug put, od svetih mesta na istoku do današnjeg Cetinja.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Sabor Svetih dvanaest apostola – Pavlovdan po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava praznik Svetog arhangela Gavrila. Katolička crkva proslavlja Majku Božju Bistričku, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Uz dvanaestoricu apostola, na ovaj dan posebno se proslavlja i Sveti apostol Pavle, koji, iako nije bio među prvobitnih dvanaest, zauzima posebno mesto u istoriji hrišćanstva.
Na kongresu u Atini mitropolit aleksandrupoljski govorio o veštačkoj inteligenciji, digitalnoj besmrtnosti i granicama tehnološkog razvoja u očuvanju čovekove duše i identiteta.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve pridružio se humanitarnoj akciji na Vračaru i pozvao vernike da svojim darom pomognu onima kojima je krv najpotrebnija.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Iguman Мanastira Tumane Dimitrije Plećević ispričao је manje poznat detalj u vezi s ikonom, prepričavajući jedan neizvestan trenutak u istoriji manastira koji zovu "Ostrog na Dunavu".
Ime je dobila u 8. veku. U to vreme se pojavila ikonoboračka jeres, a jedan od njenih najvećih protivnika je bio Jovan Damaskin. Zato što je pisao protiv ikonoborstva, odsečena mu je desna ruka.
Na kongresu u Atini mitropolit aleksandrupoljski govorio o veštačkoj inteligenciji, digitalnoj besmrtnosti i granicama tehnološkog razvoja u očuvanju čovekove duše i identiteta.
Devojčica sa porodicom otkriva da se najlepši dar za veliki praznik svetih apostola Petra i Pavla ne krije u stvarima, već u ljubavi, dobroti i malim delima učinjenim od srca.
Devojčica sa porodicom otkriva da se najlepši dar za veliki praznik svetih apostola Petra i Pavla ne krije u stvarima, već u ljubavi, dobroti i malim delima učinjenim od srca.
Neočekivani susret na ulici postao je povod da iguman Manastira Podmaine progovori o iskušenjima, veri i načinu na koji hrišćanin treba da odgovori na neprijatnosti.
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja vernici pletu venčiće od ivanjskog cveća. Saznajte šta oni simbolizuju u pravoslavnoj tradiciji i zašto ih Crkva smatra lepim izrazom narodne pobožnosti.
Kroz molitvenu poruku prvoapostolima, koji su najznačajniji stubovi hrišćanstva, podsećamo se duhovne snage i blagodati koja dolazi kroz veru, udaljavajući se od iskušenja koja sujeverje donosi.