Počajevska ikona Presvete Bogorodice, koja se nalazi u zapadnoj Ukrajini, stekla je status čudotvorne nakon brojnih isceljenja i spasenja, koja se vezuju za nju.
Počajevska ikona Presvete Djeve Marije nalazi se u zapadnoj Ukrajini. Ikona je kao i gora na kojoj se danas nalazi Lavra, naziv dobila po mestašcu Počajev. Kako je gora bila poznata po pešterama prilagođenim monaškom životu, u jednoj od njih, nastanila su se dva monaha 1.340 godine.
Jedan od tih podvižnika je sa Ivanom Bosim jedne večeri izašao noću na vrh gore, radi obavljanja uobičajenog molitvenog pravila. Tada, stojeći na molitvi udostojio se sledećeg viđenja – u ognjenom stubu Presveta Bogorodica je stajala i molila se. Upravo, na tom mestu gde je stajala, čvrsti kamen postao je mekan kao vosak a na njemu je ostao otisak desne stope njene – koja je sve do danas, najstarija svetinja Počajevske lavre. Pod ovom stopom, izbio je izvor vode žive, koji nikada ne prestaje.
Ovo javljanje Majke Božije na Počajevskoj gori i nastanak otiska njene stope u kamenu dogodio se 1340. g.
Kroz istoriju, Počajevski manastir je prošao kroz mnoge opasnosti: okupiran je bio Luteranima, napadan od strane Turaka, dospevao u ruke Unijata, ali zahvaljujući posredništvu Majke Božije, sve opasnosti je prevazilazio.
Glavni datum proslavljenja Počajevske ikone je dan kada se proslavlja njen prenos u Počajevski manastir, a to je 5. avgusta po novom, odnosno, 23. jula po starom kalendaru; postoji još jedan dan u godini kada se ova čudotvorna ikona slavi a to je 21. septembar po novom, odnosno, 8. septembar po starom kalendaru;
Godine 1595. konstantinopoljski mitropolit Neofit je putujući po Rusiji, iz zahvalnosti za ukazano mu gostoprimstvo, blagoslovio Anu Gojsku ikonom Presvete Bogorodice, koju je doneo iz Konstantinopolja.
U početku ova svetinja nije bila poznata mnogima, ali su se ubrzo od nje počela dešavati mnogobrojna čuda. Noću je od ikone isijavala neizreciva svetlost, upravo kao onaj ognjeni stub u kome se 300 godina ranije isposnicima, Prečista Majka Božija javila.
Sama Ana Gojska je kao izraz posebnog poštovanja prema ikoni – imajući viđenje Bogomajke koja joj se javila u velikoj svetlosti – držala pred ikonom neugasivo kandilo.
Kada se Anin rođeni brat, Filip, budući slep od rođenja, suznim molitvama približio ikoni i progledao – u strahu da takvu svetinju drži u domu svome, Ana ju je 1597. g. po savetu duhovnih i mirskih lica i u prisustvu velikog broja vernog naroda prenela u Počajevski manastir, na čuvanje monasima.
Međutim, po smrti veleposednice Ane Gojske, svo imanje kao i samu Počajevsku goru, nasledio je njen rođak, Andrej iz Kozina, a budući luteran, mrzeo je manastir, monahe – uznemiravao, ugnjetavao i ometao. Na kraju, oduzeo im je zemlju i šumu te zapalio monaške kelije i zabranio narodu da dolaze na Počajevsku goru, na poklonjenje čudotvornoj ikoni i Stopi Presvete Bogorodice. Kao da mu to nije bilo dovoljno, sa mnoštvom naoružanih istomišljenika, napao je manastir 1623. g. i opljačkao crkvena dobra i riznicu – odnevši i čudotvornu ikonu sa sobom.
Supruzi naredio da bludniči sa ikonom
Kao vrhunac bogohulstva naredio je svojoj ženi, da obuče crkvene odežde i sa čašom u rukama piruje, sa pijanicama i huliteljima.
Za takvo bogohulstvo žena mu je bila kažnjena – zaposeo ju je zli duh i mučio strašno, sve dok njen obesni muž nije vratio ikonu u Počajevski manastir.
Po vraćanju ikone u manastir počela su da se dešavaju velika čuda, a za moć ikone brzo su čuli ljudi širom zemlje.Među mnogim čudima ikone Počajevske Bogorodice posebno je znamenito čudesno izbavljenje manastira od Turaka, 1675. godine. Polažući svoju nadu u pomoć Bogomajke, monasi su se svu noć molili pred čudotvornom ikonom. Kako predanje kaže Presveta Djeva se javila u svetloj odeždi okružena anđelima sa isukanim mačevima – pa je Turke uhvatio strah, te se dadoše u bekstvo.
Pred obrazom ove ikone verni se mole za ostajanje u čistoti pravoslavnog veroispovedanja, za izbavljenje od krađa, očuvanje zdravlja i za pomoć u različitim potrebama.
Do sada, isceljenja od ove ikone primali su ne samo pravoslavni i unijati, nego i hrišćani katoličkog i luteranskog ispovedanja, pa čak i Jevreji koji su primali hrišćansku veru.
Apostol Luka naslikao ikonu?
Printskrin RTS1
Sveti apostol Luka
Budući da nema puno podataka o ovoj ikoni, osim da je doneta iz Konstantinopolja Ani Gojskoj, postoje predanja da ju je naslikao sam Apostol Luka ili neko od njegovih učenika.
Po povratku ikone u manastir, svetinja se čuva u kivotu od zlata koji ima oblik zvezde. Na poklonjenje vernima spušta se pažljivo sa trećeg nivoa – gde se nalazi – iznad carskih dveri, ikonostasa Uspenskog sabora.
Kopije ove ikone rasprostranjene su širom sveta. I dok neki dobijaju iscelenja od ikone, kažu da pojedini zbog svoje nećistoće ne mogu ni da joj priđu.
Manastir Jovanje, smešten u Ovčarsko-kablarskoj klisuri, postoji još od pre boja na Kosovu 1389. godine, a današnja crkva, posvećena Svetom Jovanu Krstitelju, podignuta je 1957. godine. Poznat je po čudotvornoj ikoni Majke Božje Brzopomoćnice, koju je 1939. godine donio arhimandrit Serafim Rus, a za koju se veruje da pomaže ženama koje žele, a ne mogu da imaju decu.
Mitropolit je istakao i značaj očuvanja i pravilne restauracije ove ikone koja je kroz vekove prešla dug put, od svetih mesta na istoku do današnjeg Cetinja.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
U besedi za petak 4. sedmice po Duhovima, vladika Nikolaj Velimirović objašnjava kako naši skriveni izbori, ma koliko delovali bezopasno, neumitno rađaju plodove koji menjaju život – i poziva nas da sejemo poslušnost, a ne bezakonje.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Uvođenje obaveznog ličnog broja u Grčkoj izazvalo je burnu reakciju monaške zajednice sa Atosa, koja upozorava da bi digitalno povezivanje podataka svakog građanina moglo ugroziti versku slobodu i privatnost.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Na ikoni Hrista Pantokratora, Hristos je prikazan u poprsju, frontalno. On levom rukom drži zatvoreni, ukoričen sa biserima i dragim kamenjem jevanđelistar i blagoslovi desnom rukom.
U besedi za petak 4. sedmice po Duhovima, vladika Nikolaj Velimirović objašnjava kako naši skriveni izbori, ma koliko delovali bezopasno, neumitno rađaju plodove koji menjaju život – i poziva nas da sejemo poslušnost, a ne bezakonje.
Jelena Georgijevna, izdanak velikih dinastija, ostavila je plemićke titule i raskošne palate da bi pronašla unutrašnji mir, pokorivši se Božjoj volji kroz nevolje, porodične tragedije i neugaslu duhovnu žeđ u dalekoj zemlji.
U Ukrajini od 2018. godine postoji i delimično priznata Pravoslavna crkva Ukrajine, čiju autokefalnost priznaju Vaseljenska patrijaršija Carigrada, Aleksandrijska patrijaršija, Kiparska crkva i Grčka crkva.
Jedni od onih koji su svoje čudo pronašli u porti manastira, dok su molili svece - da umole Boga da im podari porod, su Slobodan i Jelena Gemaljević - supružnici iz Kragujevca.
Jelena Georgijevna, izdanak velikih dinastija, ostavila je plemićke titule i raskošne palate da bi pronašla unutrašnji mir, pokorivši se Božjoj volji kroz nevolje, porodične tragedije i neugaslu duhovnu žeđ u dalekoj zemlji.
Upokojio se dugogodišnji profesor Bogoslovije Svetа Tri Jerarha u manastiru Krki i Karlovačkoj bogosloviji, književnik, istoričar i pedagog Svetozar Borak koji je iza sebe ostavio primer života posvećenog istini, znanju i Hristu.
Eparhija raško-prizrenska podnela novu krivičnu prijavu protiv Nikole Džufke, Albanca koji godinama nasilno upada u pravoslavne hramove i pokušava da ih prisvoji za svoju organizaciju, dok SPC upozorava da kosovske institucije godinama ćute na njegove napade.