JEVANĐELJE ZA ČETVRTAK, 30. JANUAR: Čitanje iz Svetog pisma za 32. četvrtak po Pedesetnici
U ovom Jevanđelju se pripoveda o tome kako je Isus Hristos čitao knjigu proroka Isaije u sinagogi.
U čdanašnjem čitanju Jevanđelja podsećamo se na Hristove reči koje odjekuju vekovima i osvetljavaju suštinu vere i ljubavi.
U svetu prepunom buke i nesuglasica, jedno pitanje odzvanja kroz vekove: koja je najveća zapovest? Upravo to je Isusu postavio književnik, a odgovor koji je dobio ne prestaje da nadahnjuje verujuće širom sveta. „Nisi daleko od Carstva Božijega", rekao mu je Hristos, otkrivajući tajnu istinske ljubavi i puta ka spasenju. Šta ove reči znače za nas danas i kako ih primeniti u svakodnevnom životu, saznajemo u čitanju Jevanđelja za 5. februar:
Jevanđelje Marko, začalo 56. (12,28-37)
28. I pristupi jedan od književnika koji ih slušaše kako raspravljaju, pa videvši kako im dobro odgovori, zapita ga: „Koja je zapovest prva od sviju?” 29. A Isus mu odgovori: „Prva je zapovest od sviju: 'Čuj Izrailju, Gospod Bog naš je Gospod jedini;
30. i ljubi Gospoda Boga svog svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim, i svom snagom svojom.' Ovo je prva zapovest. 31. I druga je kao i ova: 'Ljubi bližnjega svog kao samoga sebe.' Druge zapovesti veće od ovih nema.”
32. I reče mu književnik: „Dobro, učitelju, pravo si kazao da je Bog jedan, i nema drugoga osim njega. 33. I ljubiti njega svim srcem svojim i svim razumom i svom dušom i svom snagom, i ljubiti bližnjega kao samoga sebe, veće je od sviju paljenica i žrtava."
34. A Isus videvši kako pametno odgovori reče mu: „Nisi daleko od Carstva Božijega." I niko se više ne usudi da ga zapita. 35. I odgovorivši Isus reče učeći u hramu: „Kako govore književnici da je Hristos sin Davidov?
36. Jer sam David kaza Duhom Svetim: 'Reče Gospod Gospodu mojemu: sedi meni s desne strane, dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim.' 37. Sam David, dakle, naziva ga Gospodom, pa otkuda mu je sin?" I mnogi narod slušaše ga rado.
U ovom Jevanđelju se pripoveda o tome kako je Isus Hristos čitao knjigu proroka Isaije u sinagogi.
U ovom Jevanđelju se govori o biblijskoj sceni i njenim akterima, ali i načinu razmišljanja ljudi tog doba.
U ovom Jevanđelju po Marku se govori o tome kako su fariseji hteli da prevare Isusa Hrista.
U ovom Jevanđelju se pripoveda o jednom razgovoru Isusa Hrista i ljudi koji su želeli da čuju stav sina Božijeg povodom jedne situacije.
Reči Hristove iz Jevanđelja po Marku, u nedelju treće sedmice Velikog posta, vode nas u duboku duhovnu misao o smislu života, žrtvi i večnosti.
Poziv vernicima, kroz podsećanja na reči Svetog apostola Pavla, da se uzdaju u Hrista i ne sablažnjavaju Njegovim delima.
U jevanđeljskim začelima za 20. sredu po Duhovima, Hristos danas postavlja pitanje koje se tiče svakog čoveka – koliko zaista živimo ono što govorimo i kako vera postaje temelj koji odoleva svim iskušenjima.
Čitanje Svetog pisma za 20. utorak po Duhovima pokazuje kako iz srca izviru dela koja oblikuju našu svakodnevicu i duhovni život, otkrivajući snagu oproštaja i unutrašnje odgovornosti.
Kroz priču o pravedniku iz Sodome, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za 29. sredu po Duhovima pokazuje kako hrabrost i vera mogu odrediti sudbinu.
Pouka velikog duhovnika 20. veka otkriva šta stoji iza unutrašnjeg zamora, zašto pad nije kraj i kako se vodi borba koja ne uništava čoveka, već ga vraća na put trezvenosti i nade.
Vernici i istoričari zabrinuti zbog plana albanskog Ministarstva kulture da hram pretvori u muzejski prostor, što ugrožava duhovni i kulturni identitet sela.
Sveštenici na svojim plećima nose mnogo više nego što možemo da vidimo.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Sveti Nikolaj Žički nas uči da osmeh, bez zlobe, može biti odgovor na podsmeh. Jer neznanju priliči podsmeh, a znanju osmeh.
Čovek može sakriti svoje postupke od drugih, može se predstaviti drugačijim nego što jeste, ali ne može sakriti misli, želje i dela pred Bogom.
Reči svetogorskog podvižnika, starca Dionisija Ignjata, razotkrivaju tišinu koja je postala opasnija od progona - rat protiv pravoslavlja, obmana i pitanje koje odzvanja jače od svake najave kraja.
Jednostavni sastojci i drevni trikovi manastirske kuhinje stvaraju poslasticu koja je aromatična i savršena za dane posta ili svakodnevno uživanje.