JEVANĐELJE ZA ČETVRTAK, 30. JANUAR: Čitanje iz Svetog pisma za 32. četvrtak po Pedesetnici
U ovom Jevanđelju se pripoveda o tome kako je Isus Hristos čitao knjigu proroka Isaije u sinagogi.
U čdanašnjem čitanju Jevanđelja podsećamo se na Hristove reči koje odjekuju vekovima i osvetljavaju suštinu vere i ljubavi.
U svetu prepunom buke i nesuglasica, jedno pitanje odzvanja kroz vekove: koja je najveća zapovest? Upravo to je Isusu postavio književnik, a odgovor koji je dobio ne prestaje da nadahnjuje verujuće širom sveta. „Nisi daleko od Carstva Božijega", rekao mu je Hristos, otkrivajući tajnu istinske ljubavi i puta ka spasenju. Šta ove reči znače za nas danas i kako ih primeniti u svakodnevnom životu, saznajemo u čitanju Jevanđelja za 5. februar:
Jevanđelje Marko, začalo 56. (12,28-37)
28. I pristupi jedan od književnika koji ih slušaše kako raspravljaju, pa videvši kako im dobro odgovori, zapita ga: „Koja je zapovest prva od sviju?” 29. A Isus mu odgovori: „Prva je zapovest od sviju: 'Čuj Izrailju, Gospod Bog naš je Gospod jedini;
30. i ljubi Gospoda Boga svog svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim, i svom snagom svojom.' Ovo je prva zapovest. 31. I druga je kao i ova: 'Ljubi bližnjega svog kao samoga sebe.' Druge zapovesti veće od ovih nema.”
32. I reče mu književnik: „Dobro, učitelju, pravo si kazao da je Bog jedan, i nema drugoga osim njega. 33. I ljubiti njega svim srcem svojim i svim razumom i svom dušom i svom snagom, i ljubiti bližnjega kao samoga sebe, veće je od sviju paljenica i žrtava."
34. A Isus videvši kako pametno odgovori reče mu: „Nisi daleko od Carstva Božijega." I niko se više ne usudi da ga zapita. 35. I odgovorivši Isus reče učeći u hramu: „Kako govore književnici da je Hristos sin Davidov?
36. Jer sam David kaza Duhom Svetim: 'Reče Gospod Gospodu mojemu: sedi meni s desne strane, dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim.' 37. Sam David, dakle, naziva ga Gospodom, pa otkuda mu je sin?" I mnogi narod slušaše ga rado.
U ovom Jevanđelju se pripoveda o tome kako je Isus Hristos čitao knjigu proroka Isaije u sinagogi.
U ovom Jevanđelju se govori o biblijskoj sceni i njenim akterima, ali i načinu razmišljanja ljudi tog doba.
U ovom Jevanđelju po Marku se govori o tome kako su fariseji hteli da prevare Isusa Hrista.
U ovom Jevanđelju se pripoveda o jednom razgovoru Isusa Hrista i ljudi koji su želeli da čuju stav sina Božijeg povodom jedne situacije.
Reči Hristove iz Jevanđelja po Marku, u nedelju treće sedmice Velikog posta, vode nas u duboku duhovnu misao o smislu života, žrtvi i večnosti.
Poziv vernicima, kroz podsećanja na reči Svetog apostola Pavla, da se uzdaju u Hrista i ne sablažnjavaju Njegovim delima.
U jevanđeljskim začelima za 20. sredu po Duhovima, Hristos danas postavlja pitanje koje se tiče svakog čoveka – koliko zaista živimo ono što govorimo i kako vera postaje temelj koji odoleva svim iskušenjima.
Čitanje Svetog pisma za 20. utorak po Duhovima pokazuje kako iz srca izviru dela koja oblikuju našu svakodnevicu i duhovni život, otkrivajući snagu oproštaja i unutrašnje odgovornosti.
U besedi za subotu mesopusne sedmice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da reč kojom je Gospod oblikovao svet i danas deluje – pročišćava, vodi i oplemenjuje čoveka.
Na Zadušnice bi trebalo otići u hram, zapaliti sveću za pokoj duša, predati imena upokojenih za pomen i doneti žito na osvećenje.
Duhovna pouka koja otkriva kako zajednička molitva Crkve postaje snažan kanal milosrđa i povezanosti između generacija.
Sveštenik Predrag Šćepanović otkriva kako Zadušnice nisu samo običaj, već trenutak u kojem ljubav prema upokojenima i vera dobijaju oblik kroz molitvu, svetlost sveće i simboliku koljiva.
Isceljivao je bolesti i izgonio zle duhove.
U selu Vasta crkva iz 12. veka odoleva vremenu i ljudskim rukama, dok njeni listovi i grane stvaraju neponovljiv spoj vere, prirode i istorije.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Dirljiva priča o malom Hristiforu, o tišini koja je ušla u porodični dom, o odlasku u šidsku Lazaricu i o molitvi posle koje se dečakov glas vratio.
Sveštenik Predrag Šćepanović otkriva kako Zadušnice nisu samo običaj, već trenutak u kojem ljubav prema upokojenima i vera dobijaju oblik kroz molitvu, svetlost sveće i simboliku koljiva.
Gotovo da nema vernika koji, ulazeći u crkvu, najpre ne priđe mestu za sveće – bilo da se moli za zdravlje svojih bližnjih ili za pokoj duša upokojenih.