Ilustracija Noja, koji od Boga dobija komandu da napravi barku
Spekulacije o životinjama na kovčegu gotovo su stare koliko i sama Biblija, a najraniji preživeli prikaz biblijske naracije, iskovan na novčiću iz trećeg veka nove ere, prikazuje Nojev kovčeg. Napravljen u današnjoj Turskoj, bronza prikazuje kovčeg i dve ptice.
- Priče o životinjama nas prirodno privlače. Priča o Nojevom kovčegu ima dodatnu prednost u tome što ima mnogo drame. To je kao kraj sveta i brzo spašavanje životinja - kaže Elizabet Morison, kustoskinja rukopisnih zbirki srednjovekovnih ilustracija životinja.
Kao rezultat toga, iluminirani tekstovi i srednjovekovne slike preplavljeni su maštovitim prikazima životinjskog sveta među morskim i kopnenim stvorenjima za koja se mislilo da su spašena na biblijskom brodu.
Krave, žirafe i ... jednorog?
Ali koje su tačno životinje srednjovekovni umetnici prikazivali? Evropski umetnici koji nisu imali veliko znanje o globalnoj fauni, uključivali su životinje koje su bile poznate iz svakodnevnog života. Na primer, stari engleski Hezateuh, manuskript iz 11. veka, prikazuje krave, koze i svinje—uobičajene evropske domaće životinje—koje izlaze iz kovčega u parovima.
Međutim, egzotičnije životinje prikazane u drugim manuskriptima ukazuju na sve veći kontakt srednjovekovne Evrope s ostatkom sveta, prvo trgovinom, a zatim međunarodnim istraživanjem. U 15. veku, klesari iz katedrale u Norviču u Engleskoj prikazali su Noju ne samo s govedima i pticama, već i s majmunom. Žirafe, paunovi i lavovi takođe su prikazivani u ilustracijama kovčega iz tog doba.
Wikipedia
Prikaz životinja koje ulaze na barku, a među kojima su i jednorozi
Klesari iz Norviča uključili su još jedno, maštovitije stvorenje na kovčegu—jednoroga.
- Ljudi u srednjem veku nisu imali Vikipediju, avione ili pojam putovanja. Nisu imali pravi pristup informacijama - kaže Morison.
S obzirom na ovaj ograničeni okvir, kaže ona, ljudi tog doba su sklonili tumačenju priča o nepoznatim životinjama prema vlastitoj mašti.
Srednjovekovni ljudi su možda mislili da su stvorenja poput jednoroga i zmajeva moguća.
Pročitajte još...
Žan Borel, francuski matematičar poznat i kao Johannes Buteo, tvrdio je da je na kovčegu bilo samo 93 vrste sisara—i da su se ostale pojavile spontano iz blata, pa im nije bilo potrebno da budu spašene.
Jedan od istraživača, isusovac Atanazije Kirher, napisao je knjigu Arca Noë 1675. godine, a bavila se svim aspektima odabira, brige i smeštaja životinja na kovčegu.
Kirherove ideje o životu na kovčegu bile su posebno zapamćene—posebno zato što je on ideju „hibridizacije“ koju su razmatrali Rejli i drugi naučni umovi otišao do apsurdnog kraja. Tvrdio je da su mnoge kopnene vrste zapravo hibridi i da ih nije trebalo smestiti na kovčeg: među njima su bili žirafe, hibridi kamile i leoparda, kao i armadilos kao proizvod parenja kornjače i poredve. (Ni jedna od ovih teorija nije bila tačna.)
Zbog mogućnosti koje su predstavljali ovi takozvani „hibridi“, Kirher je zamišljao da bi Noji bilo potrebno samo 130 vrsta četvoronožnih sisara, 30 vrsta zmija i 150 vrsta ptica da ponovo naseljavaju Zemlju nakon poplave.
Wikipedia
Kirherova ilustracija izgleda Nojeve barke
Nakon vekova ponekad maštovitih, ponekad analitičnih prikaza biblijskih životinja, naučnici i umetnici su na kraju otišli dalje—nenamerno ostavljajući iza sebe ključne temelje za naše razumevanje prirodnog sveta.
Ovaj čin postavljanja čuvara bio je znak da je njihov pad i gubitak nevinosti doveo do potrebe za zaštitom od ponovnog pristupa božanskoj savršenosti, koju su izgubili svojim postupkom.
U jedinoj pravoslavnoj svetinji u Finskoj, mladići pronalaze smisao i duhovni mir, uprkos predviđanjima stručnjaka da će vera nestajati iz njihovih života.
Otkriće drevne hrišćanske svetinje u Izraelu pruža ne samo uvid u istoriju vere, već i u jedinstveno umetničko nasleđe koje datira iz vremena rimskog i vizantijskog perioda, sa značajnim simbolima i blagoslovima sa svetih stranica Biblije.
Otac Stevan Jovanović, pomoćnik predsednika Odbora za versku nastavu Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke, u svom autorskom tekstu, koji prenosimo u celosti, govori o istorijskoj ulozi Crkve, njenoj misiji danas i o angažmanu koji treba da ima u javnom životu.