WikipediaKirherova ilustracija izgleda Nojeve barke
Priča iz Knjige postanja o Nojevoj barci zaslužila je svoje mesto kao jedna od najpoznatijih u Bibliji.
Samo su dve životinje spomenute imenom u biblijskoj priči—pa su umetnici vekovima popunjavali praznine, koristeći i fantastične priče i nove naučne spoznaje. Priča iz Knjige postanja o Nojevoj barci zaslužila je svoje mesto kao jedna od najpoznatijih u Bibliji. Ali koje su životinje pratile Noja na njegovom brodu?
To je komplikovano pitanje s obzirom na to da Biblija ne pominje vrste životinja koje su bile na kovčegu. Samo dve životinje spomenute su imenom u priči—golub i gavran, koje je Noje poslao da sazna da li je poplava dovoljno popustila da Zemlja ponovo postane nastanjiva.
Međutim, to nije sprečilo umetnike i naučnike da naprave mnoge šarolike—i ponekad besmislene—pretpostavke o životinjama koje su se našle na kovčegu. Njihove teorije na kraju otkrivaju više o vremenima u kojima su živeli nego o samom kovčegu.
Srednjovekovne slike Nojevog kovčega
Credit: Heinz-Dieter Falkenstein / imageBROKER / Profimedia
Ilustracija Noja, koji od Boga dobija komandu da napravi barku
Spekulacije o životinjama na kovčegu gotovo su stare koliko i sama Biblija, a najraniji preživeli prikaz biblijske naracije, iskovan na novčiću iz trećeg veka nove ere, prikazuje Nojev kovčeg. Napravljen u današnjoj Turskoj, bronza prikazuje kovčeg i dve ptice.
- Priče o životinjama nas prirodno privlače. Priča o Nojevom kovčegu ima dodatnu prednost u tome što ima mnogo drame. To je kao kraj sveta i brzo spašavanje životinja - kaže Elizabet Morison, kustoskinja rukopisnih zbirki srednjovekovnih ilustracija životinja.
Kao rezultat toga, iluminirani tekstovi i srednjovekovne slike preplavljeni su maštovitim prikazima životinjskog sveta među morskim i kopnenim stvorenjima za koja se mislilo da su spašena na biblijskom brodu.
Krave, žirafe i ... jednorog?
Ali koje su tačno životinje srednjovekovni umetnici prikazivali? Evropski umetnici koji nisu imali veliko znanje o globalnoj fauni, uključivali su životinje koje su bile poznate iz svakodnevnog života. Na primer, stari engleski Hezateuh, manuskript iz 11. veka, prikazuje krave, koze i svinje—uobičajene evropske domaće životinje—koje izlaze iz kovčega u parovima.
Međutim, egzotičnije životinje prikazane u drugim manuskriptima ukazuju na sve veći kontakt srednjovekovne Evrope s ostatkom sveta, prvo trgovinom, a zatim međunarodnim istraživanjem. U 15. veku, klesari iz katedrale u Norviču u Engleskoj prikazali su Noju ne samo s govedima i pticama, već i s majmunom. Žirafe, paunovi i lavovi takođe su prikazivani u ilustracijama kovčega iz tog doba.
Wikipedia
Prikaz životinja koje ulaze na barku, a među kojima su i jednorozi
Klesari iz Norviča uključili su još jedno, maštovitije stvorenje na kovčegu—jednoroga.
- Ljudi u srednjem veku nisu imali Vikipediju, avione ili pojam putovanja. Nisu imali pravi pristup informacijama - kaže Morison.
S obzirom na ovaj ograničeni okvir, kaže ona, ljudi tog doba su sklonili tumačenju priča o nepoznatim životinjama prema vlastitoj mašti.
Srednjovekovni ljudi su možda mislili da su stvorenja poput jednoroga i zmajeva moguća.
Žan Borel, francuski matematičar poznat i kao Johannes Buteo, tvrdio je da je na kovčegu bilo samo 93 vrste sisara—i da su se ostale pojavile spontano iz blata, pa im nije bilo potrebno da budu spašene.
Jedan od istraživača, isusovac Atanazije Kirher, napisao je knjigu Arca Noë 1675. godine, a bavila se svim aspektima odabira, brige i smeštaja životinja na kovčegu.
Kirherove ideje o životu na kovčegu bile su posebno zapamćene—posebno zato što je on ideju „hibridizacije“ koju su razmatrali Rejli i drugi naučni umovi otišao do apsurdnog kraja. Tvrdio je da su mnoge kopnene vrste zapravo hibridi i da ih nije trebalo smestiti na kovčeg: među njima su bili žirafe, hibridi kamile i leoparda, kao i armadilos kao proizvod parenja kornjače i poredve. (Ni jedna od ovih teorija nije bila tačna.)
Zbog mogućnosti koje su predstavljali ovi takozvani „hibridi“, Kirher je zamišljao da bi Noji bilo potrebno samo 130 vrsta četvoronožnih sisara, 30 vrsta zmija i 150 vrsta ptica da ponovo naseljavaju Zemlju nakon poplave.
Wikipedia
Kirherova ilustracija izgleda Nojeve barke
Nakon vekova ponekad maštovitih, ponekad analitičnih prikaza biblijskih životinja, naučnici i umetnici su na kraju otišli dalje—nenamerno ostavljajući iza sebe ključne temelje za naše razumevanje prirodnog sveta.
Ovaj čin postavljanja čuvara bio je znak da je njihov pad i gubitak nevinosti doveo do potrebe za zaštitom od ponovnog pristupa božanskoj savršenosti, koju su izgubili svojim postupkom.
U jedinoj pravoslavnoj svetinji u Finskoj, mladići pronalaze smisao i duhovni mir, uprkos predviđanjima stručnjaka da će vera nestajati iz njihovih života.
Otkriće drevne hrišćanske svetinje u Izraelu pruža ne samo uvid u istoriju vere, već i u jedinstveno umetničko nasleđe koje datira iz vremena rimskog i vizantijskog perioda, sa značajnim simbolima i blagoslovima sa svetih stranica Biblije.
Otac Stevan Jovanović, pomoćnik predsednika Odbora za versku nastavu Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke, u svom autorskom tekstu, koji prenosimo u celosti, govori o istorijskoj ulozi Crkve, njenoj misiji danas i o angažmanu koji treba da ima u javnom životu.
Pravoslavna crkva oduvek je nudila drugačiji pogled na čoveka – ne samo kao telesno i psihološko biće, već kao biće koje svoje ispunjenje pronalazi u zajednici sa Bogom.
U Lekelu kod Tepelena, na jugu Albanije, vatrena stihija pretvorila je u pepeo pravoslavni hram iz 1800, dok su eksplozije bombi unele dodatnu paniku među meštane koji su bežali iz svojih domova.
Dok vatrena stihija preti ljudima, domovima i prirodi, a dim guši horizonte, u svim sabornim hramovima Mitropolije crnogorsko-primorske služen je moleban za kišu – drevni vapaj koji se pokreće samo u najtežim vremenima.
Taj 3. maj 2023. promenio je sve - u životima porodica nastradalih, u obrazovnom sistemu, ali i u društvenoj svesti o bezbednosti, roditeljstvu i mentalnom zdravlju mladih.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Glinena tabla otkrivena je na Bliskom istoku pre nego što je 1882. godine prebačena u Britanski muzej. Od trenutka kada je pronađena, stručnjaci su pokušavali da dešifruju značenje simbola u obliku mape urezanih u artefakt.
Pravoslavna crkva oduvek je nudila drugačiji pogled na čoveka – ne samo kao telesno i psihološko biće, već kao biće koje svoje ispunjenje pronalazi u zajednici sa Bogom.
U Lekelu kod Tepelena, na jugu Albanije, vatrena stihija pretvorila je u pepeo pravoslavni hram iz 1800, dok su eksplozije bombi unele dodatnu paniku među meštane koji su bežali iz svojih domova.
Taj 3. maj 2023. promenio je sve - u životima porodica nastradalih, u obrazovnom sistemu, ali i u društvenoj svesti o bezbednosti, roditeljstvu i mentalnom zdravlju mladih.
U Lekelu kod Tepelena, na jugu Albanije, vatrena stihija pretvorila je u pepeo pravoslavni hram iz 1800, dok su eksplozije bombi unele dodatnu paniku među meštane koji su bežali iz svojih domova.
U besedi za 9. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da nas očekuje trenutak koji će zauvek razdvojiti pravedne od nepravednih, radost od žalosti, svetlost od tame — i da nas taj čas može zateći nespremne.
Uoči početka Velikogospojinskog posta, Srpska pravoslavna crkva nas poziva da izgovorimo reči koje otvaraju vrata oproštaju i miru, kako bismo spremni zakoračili u susret prazniku Uspenja Presvete Bogorodice.