KAKO HILANDAR ČUVA MIR U SVAKODNEVNOM ŽIVOTU: Arhimandrit Pajsije otkrio kako se monasi bore protiv praznoslovlja
Bratija svetogorskoj manastira nas podseća da je svakodnevna borba protiv praznih reči ključ duhovnog očišćenja i povezanosti s Bogom.
Starac Partenije je istakao kako je upad mobilnih telefona i pristupa internetu naneo značajnu štetu monasima.
Starac Partenije Svetopavlovski, iguman svetogorskog manastira Svetog Pavla, nedavno je izrazio zabrinutost zbog opasnosti koju mobilni telefoni i internet predstavljaju za monaški život.
Razmišljajući o skoro 50 godina kao iguman, starac Partenije je ispričao incidente u kojima su monasi, koji su napustili svet da bi živeli predani Bogu, postali plen iskušenja moderne tehnologije.
Starac Partenije je istakao kako je upad mobilnih telefona i pristupa internetu naneo značajnu štetu monasima.
- Ovi uređaji su opasni. Mnogi monasi su duboko pogođeni masovnim medijima i internetom - upozorio je starac Partenije.

On je ispričao priču o mladom monahu koji je tražio njegovo rukovođenje nakon što je doživeo iskušenja u svojoj keliji. Raspitavši se, starac Partenije je saznao da monasi u ovoj isposnici redovno koriste mobilne telefone.
- Oni bi ostajali budni cele noći na svojim telefonima, što remeti njihovu pažnju na molitvu i udaljava ih od osnovne svrhe njihovog monaškog života — zajednice sa Bogom.
- Opasno je napustiti svet, otići u manastir ili u pustinju, a onda se okrenuti kompjuteru ili internetu. Ovo ponašanje je više nego pogrešno – destruktivno je. Kada monah naiđe na te smetnje, njegov um će odlutati do njih čak i tokom molitve.
Takođe je primetio štetan uticaj mobilnih telefona na mirjane, posebno mlade, i savetovao je monasima da ih ne koriste u potpunosti. On je ispričao slučaj monaha koji je dobio mobilni telefon i ubrzo se zapleo u njegovu upotrebu, zanemarujući svoj molitveni život i ne uspevajući da se probudi za službu.
- Takve stvari ne bi trebalo da budu - zaključio je starac Patenije, naglašavajući važnost usredsređenosti i discipline u monaškoj odanosti i duhovne rizike koje donosi tehnologija kada odvlači pažnju od monaškog poziva.
Bratija svetogorskoj manastira nas podseća da je svakodnevna borba protiv praznih reči ključ duhovnog očišćenja i povezanosti s Bogom.
Manastir je podignut između 548. i 565. godine, a pod upravom autonomne Sinajske crkve, koja je sastavni deo šire Grčke pravoslavne crkve. Nalazi se na listi Svetske baštine Uneska od 2002. godine.
Kada monah preminе, telo se ne kupa niti presvlači, osim ako nije preminuo u mantiji, u tom slučaju mu se ona oblači.
Njegova filozofija, prožeta duhovnim blagoslovima, poziva nas da pronađemo unutrašnji mir i ispunjenje, čineći svet oko nas srećnijim, mirnijim i obogaćenijim.
Iako se projekat ne nalazi na manastirskom zemljištu, planirani kompleks otvorio je pitanje očuvanja ambijenta, pogleda i duhovnog doživljaja puta ka mestu gde počivaju mošti Svetog Vasilija Ostroškog.
U besedi za ponedeljak 9. sedmice po Duhovima, veliki srpski duhovnik govori o veri kao najčvršćem osloncu duše, koja se ne čuva bekstvom od iskušenja, već kroz stradanja postaje čvršća i snažnija u zajednici sa Hristom.
Ava Justin Popović je na Saboru Svetog arhangela Gavrila 1965. godine govorio o snazi molitve i pozvao vernike da u trenucima pada i velikih nevolja prizovu pomoć nebeskih zaštitnika.
Odakle potiče strah da će se dogoditi nešto loše ako se radi na praznik i šta je zapravo najvažnije tog dana prema učenju Crkve.
Na mestu gde je Stefan Uroš IV Dušan Nemanjić prvobitno sahranjen, nakon manastirske slave služen je parastos prvom srpskom caru.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
Posle dugog iščekivanja i brojnih iskušenja, supružnici su u svetinji pronašli utehu i nadu, a vest koju su ubrzo dobili zauvek im je promenila život.
Na mestu gde je Stefan Uroš IV Dušan Nemanjić prvobitno sahranjen, nakon manastirske slave služen je parastos prvom srpskom caru.
Odakle potiče strah da će se dogoditi nešto loše ako se radi na praznik i šta je zapravo najvažnije tog dana prema učenju Crkve.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.