KAKO HILANDAR ČUVA MIR U SVAKODNEVNOM ŽIVOTU: Arhimandrit Pajsije otkrio kako se monasi bore protiv praznoslovlja
Bratija svetogorskoj manastira nas podseća da je svakodnevna borba protiv praznih reči ključ duhovnog očišćenja i povezanosti s Bogom.
Starac Partenije je istakao kako je upad mobilnih telefona i pristupa internetu naneo značajnu štetu monasima.
Starac Partenije Svetopavlovski, iguman svetogorskog manastira Svetog Pavla, nedavno je izrazio zabrinutost zbog opasnosti koju mobilni telefoni i internet predstavljaju za monaški život.
Razmišljajući o skoro 50 godina kao iguman, starac Partenije je ispričao incidente u kojima su monasi, koji su napustili svet da bi živeli predani Bogu, postali plen iskušenja moderne tehnologije.
Starac Partenije je istakao kako je upad mobilnih telefona i pristupa internetu naneo značajnu štetu monasima.
- Ovi uređaji su opasni. Mnogi monasi su duboko pogođeni masovnim medijima i internetom - upozorio je starac Partenije.

On je ispričao priču o mladom monahu koji je tražio njegovo rukovođenje nakon što je doživeo iskušenja u svojoj keliji. Raspitavši se, starac Partenije je saznao da monasi u ovoj isposnici redovno koriste mobilne telefone.
- Oni bi ostajali budni cele noći na svojim telefonima, što remeti njihovu pažnju na molitvu i udaljava ih od osnovne svrhe njihovog monaškog života — zajednice sa Bogom.
- Opasno je napustiti svet, otići u manastir ili u pustinju, a onda se okrenuti kompjuteru ili internetu. Ovo ponašanje je više nego pogrešno – destruktivno je. Kada monah naiđe na te smetnje, njegov um će odlutati do njih čak i tokom molitve.
Takođe je primetio štetan uticaj mobilnih telefona na mirjane, posebno mlade, i savetovao je monasima da ih ne koriste u potpunosti. On je ispričao slučaj monaha koji je dobio mobilni telefon i ubrzo se zapleo u njegovu upotrebu, zanemarujući svoj molitveni život i ne uspevajući da se probudi za službu.
- Takve stvari ne bi trebalo da budu - zaključio je starac Patenije, naglašavajući važnost usredsređenosti i discipline u monaškoj odanosti i duhovne rizike koje donosi tehnologija kada odvlači pažnju od monaškog poziva.
Bratija svetogorskoj manastira nas podseća da je svakodnevna borba protiv praznih reči ključ duhovnog očišćenja i povezanosti s Bogom.
Manastir je podignut između 548. i 565. godine, a pod upravom autonomne Sinajske crkve, koja je sastavni deo šire Grčke pravoslavne crkve. Nalazi se na listi Svetske baštine Uneska od 2002. godine.
Kada monah preminе, telo se ne kupa niti presvlači, osim ako nije preminuo u mantiji, u tom slučaju mu se ona oblači.
Njegova filozofija, prožeta duhovnim blagoslovima, poziva nas da pronađemo unutrašnji mir i ispunjenje, čineći svet oko nas srećnijim, mirnijim i obogaćenijim.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Crkva je odlučila da instalira avatar sa veštačkom inteligencijom, pri čemu je nakon diskusije izabrana figura Isusa kao najbolje rešenje.
Opštežiće se svakako vezuje za drevno monaško predanje, a idioritmijski poredak je karakterističan za prelomne istorijske trenutke, doba pozne Vizantije i period turske vlasti.
Dok se broj dolazaka na Atos višestruko povećava usled ratova i nesigurnosti Svetoj zemlji, manastiri prvi put posle dugo vremena suočavaju se sa ozbiljnim izazovom.
Ovaj spomenik čuva sećanje na Markovdansku litiju i susrete ispred kuće Đečevića, koji godinama povezuju vernike i potvrđuju tradiciju međusobnog poštovanja u gradu.
Sve tri zamke, kako je navedeno, se ujedinjuju i imaju samo jedan cilj - da nas bace u očaj.
Pravoslavna tradicija uči da je svaki dar koji čovek ima, bilo da je reč o novcu, znanju ili vremenu, dat sa razlogom.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Osećaj bespomoćnosti sve češće postaje deo svakodnevice.
U Mioču i Sjeverinu grade se novi hramovi posvećeni Svetom Nikoli i Svetim mironosicama, a poseta mitropolita Atanasija pokazala je da su ovi projekti mnogo više od gradnje - znak zajedništva i duhovne obnove
Dok vernici obeležavaju njen dan molitvama i procesijama, istorijski izvori otkrivaju složen životni put, ali i neslaganja o poreklu, identitetu i načinu na koji je vekovima predstavljana u različitim sredinama.