Isklesana je u steni od 1932-1934 godine a otkrivena tek pre 20 godina.
Pored magistranog puta Loznica Mali Zvornik nedaleko od starog pešačkog mosta koji spaja levu i desnu obalu Drine, tj. Mali Zvornik i Zvornik, Srbiju i Republiku Srpsku nalazi se crkva u steni sa velikim zvonikom dugim 33 metara.
Crkva je građena u sklopu tajnog podzemnog grada Karađorđevića, a radili su je zarobljenici koji su kopali tunele. U obliku je krsta dužine 33 metara i širine kao i visine zvonika, što predstavlja broj Hristovih godina provedenih na Zemlji.
Isklesana je u steni od 1932-1934 godine a otkrivena tek pre 20 godina. Crkva je bila namenjena za vojsku i u nju se ulazi sa magistranog puta dok u sklopu podzemog grada postoji još jedna koja je zatvorena, a namenjena je bila kraljevskoj porodici.
Od 2020. godine kad je izvršeno osvećenje zvonika i krsta 21. jula na dan Svetog Velikomučenika Prokopija krsne slave Malog Zvornika uz prisustvo većeg broja vernika crkva je otvorena i u njoj se petkom održava služba.
U crkvi nema osvetljenja nego je osvetljava 101 kandilo, što ovoj svetinji daje još veći značaj i lepotu. Crkva je posvećena Svetom Vasiliju Ostroškom čudotvorcu pa je zato vernici nazivaju Mali Ostrog.
Objekat “Podzemni grad Karađorđevića” u Malom Zvorniku je kulturno – istorijski spomenik iz vremena Kraljevine Jugoslavije. Građen je početkom 30-ih godina 20. veka, po nalogu kralja Aleksandra Prvog Karađorđevića, kao sklonište za smeštaj članova dinastije i Vlade u slučaju rata.
Nalazi se u samom centru mesta, u dubini strme stene, na površini od oko 5000 m2, od čega je 3000 m2 korisnog prostora. Sastoji se od 75 prostorija i hodnika, u dužini oko 1,5 kilometara. Prostor predstavlja ostatke kompleksa u kojem su bili kraljevi apartmani, kabineti, sale, spavaonice za gardu, biblioteka, kapela sa oltarskim prostorom, kraljevska česma…
Prostorije iskopane u kamenu bile su predviđene za kraljevo ratno komandno mesto i duži boravak većeg broja ljudi pod zemljom, u slučaju ratnih okolnosti. Prirodno šuplje stene predstavljale su osnov za početak gradnje objekta, koja je vršena u strogoj tajnosti, pa pisanih podataka o njemu gotovo da nema. Poznato je da je objekat građen pod šifrom “Kamena devojka”, te da je glavni arhitekta bio stručnjak za kopanje rudnika ruskog porekla.
Gradnja je trajala nekoliko godina, do ubistva kralja Aleksandra Prvog Karađorđevića, u Marseju, 1934. godine, do kada je urađeno oko dve trećine skloništa. Korišćeno je samo jednom, aprila 1941. godine, kada je pre odlaska u izbeglištvo, svoju poslednju noć u Srbiji, u nedovršenom skolinštu, proveo mladi kralj Petar II Karađorđević.
Objekat je veoma očuvan i autentičan. Osim nekoliko bušotina, koje su za sobom ostavili “tragači za kraljevim blagom”, drugih oštećenja nema.
Građevina ima 12 ulaza sa teškim metalnim vratima i ventilacione otvore, zahvaljujući kojima je temperatura unutar njega uvek stabilna i iznosi od 14 do 16 stepeni Celzijusa.
Ovaj graditeljski poduhvat veoma je značajan u arhitektonskom smislu, zbog načina gradnje, kao i u istorijskom pogledu, jer je jedinstveni i svojevrsni čuvar sećanja na zbivanja na Balkanu u doba između dva svetska rata.
Protojerej Aleksandar Iljašenko je na jednostavan način razjasnio sve pojmove koji mogu zbuniti verni narod i objasnio šta svaka građevina znači za bogosluženje i verski život.
Republika Srpska i Srbija prvi put ove godine zajednički su obeležile praznik Sretenje - Dan državnosti Srbije i Dan državnosti Republike Srpske, što je jedan od zaključaka Deklaracije usvojene na Svesrpskom saboru prošlog leta u Beogradu.
Uprkos napetostima i izazovima, palestinski hrišćani u Crkvi Rođenja Hristovog dočekali Blagodatni oganj, potvrđujući da vera nije slomljiva ni pod težinom rata.
Drugog dana svoje posete južnoj srpskoj pokrajini, poglavar Srpske pravoslavne crkve služio je Liturgiju u manastiru Visoki Dečani, poručivši vernicima da neprijatelji nisu ljudi, već smrt – jedini istinski protivnik, koga je Hristos pobedio iz ljubavi prema svakome od nas.
Dok su vernici uzvikivali: „Čekamo Blagodatni oganj!“, policija je blokirala aerodrom, pretresla arhiepiskopa i oduzela mu pasoš. Moskovska patrijaršija osudila je ovaj čin kao grubo kršenje verskih sloboda i pozvala na hitnu istragu.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Uprkos napetostima i izazovima, palestinski hrišćani u Crkvi Rođenja Hristovog dočekali Blagodatni oganj, potvrđujući da vera nije slomljiva ni pod težinom rata.
Dok su vernici uzvikivali: „Čekamo Blagodatni oganj!“, policija je blokirala aerodrom, pretresla arhiepiskopa i oduzela mu pasoš. Moskovska patrijaršija osudila je ovaj čin kao grubo kršenje verskih sloboda i pozvala na hitnu istragu.
U svetinji na mestu Hristovog groba, pred hiljadama vernika i pod strogim merama bezbednosti, pojavio se sveti plamen – nevidljiv, neoskvrnjen, večan. Ovo čudo još jednom je potvrdilo da vera ne zna za granice, a nada ne prestaje da svetli ni u najmračnijim vremenima.
U susret Vaskrsu, tradicionalno se farbaju jaja - najčešće crvenom, ali i drugim bojama. Jedno posebno jaje izdvaja se i čuva u kući tokom cele godine kao tzv. čuvarkuća.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
Profesorskim umom i pastirskim srcem, otac Darko razotkriva savremene zablude o jedinstvu crkava, govori o raskolu Moskve i Carigrada, veri u doba sinkretizma i zašto su ljudi sve češće u potrazi za nepokolebljivim.
U svetinji na mestu Hristovog groba, pred hiljadama vernika i pod strogim merama bezbednosti, pojavio se sveti plamen – nevidljiv, neoskvrnjen, večan. Ovo čudo još jednom je potvrdilo da vera ne zna za granice, a nada ne prestaje da svetli ni u najmračnijim vremenima.
Dok društvene mreže i portali u trci za klikovima nude stotine savremenih načina da ispletete pogaču i ostala peciva za najveći hrišćanski praznik, na Svetoj gori se vekovima ne menja recept za Artos – sveti hleb koji se mesi u tišini, peva molitvama i čuva kao blagoslov.