Isklesana je u steni od 1932-1934 godine a otkrivena tek pre 20 godina.
Pored magistranog puta Loznica Mali Zvornik nedaleko od starog pešačkog mosta koji spaja levu i desnu obalu Drine, tj. Mali Zvornik i Zvornik, Srbiju i Republiku Srpsku nalazi se crkva u steni sa velikim zvonikom dugim 33 metara.
Crkva je građena u sklopu tajnog podzemnog grada Karađorđevića, a radili su je zarobljenici koji su kopali tunele. U obliku je krsta dužine 33 metara i širine kao i visine zvonika, što predstavlja broj Hristovih godina provedenih na Zemlji.
Isklesana je u steni od 1932-1934 godine a otkrivena tek pre 20 godina. Crkva je bila namenjena za vojsku i u nju se ulazi sa magistranog puta dok u sklopu podzemog grada postoji još jedna koja je zatvorena, a namenjena je bila kraljevskoj porodici.
Od 2020. godine kad je izvršeno osvećenje zvonika i krsta 21. jula na dan Svetog Velikomučenika Prokopija krsne slave Malog Zvornika uz prisustvo većeg broja vernika crkva je otvorena i u njoj se petkom održava služba.
U crkvi nema osvetljenja nego je osvetljava 101 kandilo, što ovoj svetinji daje još veći značaj i lepotu. Crkva je posvećena Svetom Vasiliju Ostroškom čudotvorcu pa je zato vernici nazivaju Mali Ostrog.
Objekat “Podzemni grad Karađorđevića” u Malom Zvorniku je kulturno – istorijski spomenik iz vremena Kraljevine Jugoslavije. Građen je početkom 30-ih godina 20. veka, po nalogu kralja Aleksandra Prvog Karađorđevića, kao sklonište za smeštaj članova dinastije i Vlade u slučaju rata.
Nalazi se u samom centru mesta, u dubini strme stene, na površini od oko 5000 m2, od čega je 3000 m2 korisnog prostora. Sastoji se od 75 prostorija i hodnika, u dužini oko 1,5 kilometara. Prostor predstavlja ostatke kompleksa u kojem su bili kraljevi apartmani, kabineti, sale, spavaonice za gardu, biblioteka, kapela sa oltarskim prostorom, kraljevska česma…
Prostorije iskopane u kamenu bile su predviđene za kraljevo ratno komandno mesto i duži boravak većeg broja ljudi pod zemljom, u slučaju ratnih okolnosti. Prirodno šuplje stene predstavljale su osnov za početak gradnje objekta, koja je vršena u strogoj tajnosti, pa pisanih podataka o njemu gotovo da nema. Poznato je da je objekat građen pod šifrom “Kamena devojka”, te da je glavni arhitekta bio stručnjak za kopanje rudnika ruskog porekla.
Gradnja je trajala nekoliko godina, do ubistva kralja Aleksandra Prvog Karađorđevića, u Marseju, 1934. godine, do kada je urađeno oko dve trećine skloništa. Korišćeno je samo jednom, aprila 1941. godine, kada je pre odlaska u izbeglištvo, svoju poslednju noć u Srbiji, u nedovršenom skolinštu, proveo mladi kralj Petar II Karađorđević.
Objekat je veoma očuvan i autentičan. Osim nekoliko bušotina, koje su za sobom ostavili “tragači za kraljevim blagom”, drugih oštećenja nema.
Građevina ima 12 ulaza sa teškim metalnim vratima i ventilacione otvore, zahvaljujući kojima je temperatura unutar njega uvek stabilna i iznosi od 14 do 16 stepeni Celzijusa.
Ovaj graditeljski poduhvat veoma je značajan u arhitektonskom smislu, zbog načina gradnje, kao i u istorijskom pogledu, jer je jedinstveni i svojevrsni čuvar sećanja na zbivanja na Balkanu u doba između dva svetska rata.
Protojerej Aleksandar Iljašenko je na jednostavan način razjasnio sve pojmove koji mogu zbuniti verni narod i objasnio šta svaka građevina znači za bogosluženje i verski život.
Republika Srpska i Srbija prvi put ove godine zajednički su obeležile praznik Sretenje - Dan državnosti Srbije i Dan državnosti Republike Srpske, što je jedan od zaključaka Deklaracije usvojene na Svesrpskom saboru prošlog leta u Beogradu.
Čovek često tek nakon razgovora shvati da je rekao nešto što nije trebalo, a ruski svetitelj savetuje da pred počinak preispita sve što je tog dana izgovorio.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o mestu crkve u životu naroda, iskušenjima kroz koja hrišćanin prolazi i primeru Svetih četrdeset mučenika sevastijskih.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Čovek često tek nakon razgovora shvati da je rekao nešto što nije trebalo, a ruski svetitelj savetuje da pred počinak preispita sve što je tog dana izgovorio.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Kroz svetu tajnu ispovesti, razgovore, savete o molitvi i postu, duhovnik bi trebalo da pomogne čoveku da prepozna sopstvene slabosti, pobedi greh i napreduje u hrišćanskom životu.
U besedi za nedelju 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava šta apostol Filip nije mogao da vidi i zašto telesne oči nisu dovoljne da čovek prepozna Božije prisustvo.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Kodrata po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog Jeroteja Atinskog. Katolička crkva slave Svetog Franju Asiškog, Jevreji obeležavaju Simhat Toru, dok muslimani nemaju veliki praznik.